Evo kako je Mossad uhvatio nacističkog zločinca egzekutora ‘konačnog rješenja’

Nakon višegodišnje potrage izraelski tajni agenti uhvatili su 11. svibnja 1960. nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna koji se s lažnim identitetom skrivao u Argentini.

Deset dana poslije agenti Mossada tajno su ga prebacili u Izrael sediranog i odjevenog kao stjuarda izraelske zrakoplovne kompanije El Al.

Eichmann, glavni odgovorni za provedbu “konačnog rješenja”, plana istrebljenja Židova tijekom Drugog svjetskog rata, osuđen je u Izraelu za ratne zločine i obješen 1962.

AFP prenosi, na osnovi svojih izvješća iz tog vremena, priču o toj ultratajnoj operaciji za čije se pojedinosti doznalo tek puno kasnije.

Egzekutor “konačnog rješenja”

Snage sigurnosti “uhitile su jednog od najvećih nacističkih ratnih zločinaca” i njemu će uskoro suditi izraelski sud, objavio je 23. svibnja izraelski premijer David Ben Gurion.

“Čovjek konačnog rješenja (…) je iza rešetaka”, “Izraelci uhvatili ratnog zločinca”, tisak je jednoglasno pozdravljao veliki izraelski uspjeh.

Eichmannovo ime i njegova uloga u deportaciji Židova u kampove za istrebljenje u istočnoj Europi spomenuti su tijekom suđenja u Nuernbergu (1945.-1946.).

“Jedan Nijemac koji je ubio jednog Židova šest milijuna puta”, o njemu je rekao pisac i Nobelovac Elie Wiesel, koji je preživio Auschwitz.

Bivši šef Gestapova odjela IV B.4, zadužen za židovsko pitanje, netragom je nestao nakon pada Trećeg Reicha. Prethodno je uništio izvješća o svojim zlodjelima kao i fotografije koje bi omogućile njegovu identifikaciju.

Argentinski trag

Potraga je počela 1945., a vodili su je članovi židovske zajednice na čelu sa Simonom Wiesenthalom, poznatim lovcem na naciste” koji je i sam preživio koncentracijski logor.

Zahvaljujući tužitelju njemačke savezne države Hessen Fritzu Baueru izraelske službe doznale su 1957. da se Eichmann skriva u Argentini pod imenom Ricardo Klement.

Trebalo je više od dvije godine traganja da bi se pronašlo njegovu kuću, bez vode i struje, u četvrti San Fernando, u predgrađu Buenos Airesa.

Tijekom misije u ožujku 1960. izraelski agenti koji su imali Eichmannovu fotografiju utvrdili su sa sigurnošću da je Ricardo Klement doista čovjek kojeg traže.

Prateći ga, Mossadov agent Tzvi Aharoni sjedio je jednom prilikom odmah iza njega u autobusu.

“Jedva sam odolio iskušenju da ga zadavim (…) ali znao sam da mu se mora suditi, a ne ga ubiti, radi onih koje je on ubio”, rekao je za AFP.

Triler

Uz zeleno svjetlo Bena Gouriona, operaciju je minuciozno pripremio šef Mossada Isser Harel, a proveo Rafi Eitan.

“Kada su mi povjerili tu misiju, znao sam da ćemo, ako uspijemo, ući u povijest Izraela i povijest čovječanstva”.

Otmica je određena za 11. svibnja.

Bivši nacistički pukovnik Eichmann, tada nadzornik u tvornici Mercedes-Benza, vraćao se svaku večer u svoju kuću u ulici Garibaldi istim putem i u isto vrijeme.

Nešto nakon 20.05, presreli su ga po izlasku iz autobusa. Opirao se i zvao u pomoć, ali ugurali su ga u automobili i sakrili pod prekrivač.

“Činilo mi se da traje cijelu vječnost”, rekao je Aharoni.

Eichmann je otmičarima u automobilu na njemačkom kazao: “Već sam prihvatio svoju sudbinu”.

Odveli su ga potom u jednu vilu unajmljenu u tu svrhu i privezali ga za krevet. Imao je povez na očima.

“Otkrio sam mu oči i provjerio ožiljke. Kada sam bio siguran da je to on, stisnuo sam ruku kolegi i kazao mu da smo izvršili zadatak”, rekao je Rafi Eitan za AFP.

Mossadov tim prebacio ga je u Izrael 20. svibnja posebnim zrakoplovom izraelskog izaslanstva koje je doputovalo u Argentinu na proslavu 150. godišnjice njezine neovisnosti.

Banalnost zla

Adolf Eichmann pojavio se prvi put u javnosti pred sudom u Jeruzalemu 11. travnja 1961.

Optužnica je imala 15 točaka, a sud je saslušao 111 svjedoka optužbe.

“Odjeven u crno odijelo, bijelu košulju s crnom kravatom i s velikim naočalama, optuženik, siv u licu, proćelav i stisnutih usnica, ušao je u 9 sati u stakleni boks” u sudnici, pisao je AFP.

Po riječima pisca Haïma Gourija, to će suđenje “prvi put pružiti priliku preživjelima genocida da se čuje njihov glas”.

Suđenje je u sudnici pratilo gotovo 450 stranih novinara i stotinjak promatrača i diplomata.

Među njima je bila i filozofkinja Hannah Arendt koja će 1963. objaviti knjigu “Eichmann u Jeruzalemu”, esej o “banalnosti zla”.

Hitlerov poslušnik osuđen je 15. prosinca na smrt zbog zločina protiv židovskog naroda, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Vrhovni sud odbacio je 29. svibnja 1962. njegovu žalbu.

Obješen je 31. svibnja u ponoć u 56. godini. Njegov pepeo rasut je na moru, izvan izraelskih teritorijalnih voda.

Komentari