Uoči Foruma Europa-Ukrajina 2020 u Poljskoj, koji će se baviti euroatlantskom perspektivom Ukrajine, razgovarali smo s geopolitičkim stručnjakom i kolumnistom Davorom Dijanovićem. Komentirao je politiku Volodomira Zelenskija između Rusije i NATO-a, perspektive za ulazak Ukrajine u Europsku uniju te sveprisutnu korupciju koja koči gospodarstvo te zemlje.
Kako gledate na pobjedu Volodomira Zelenskija i njegove političke platforme na predsjedničkim i parlamentarnim izborima? Što to znači za budućnost euroatlantskog puta Ukrajine?
Volodomir Zelenski na neki je način još uvijek politička enigma. Deklaratorno, on se zalaže za članstvo Ukrajine u Europskoj uniji i NATO-u, no još se čekaju konkretni potezi. Kao glumac i komičar naravno da se Zelenski nije pojavio ni od kuda i da iza njega stoji određeni projekt. Uglavnom ga se povezuje s ukrajinsko-židovskim oligarhom Igorom Kolomajskim koji je nekada ranije bio u dobrim odnosima s bivšim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom. Sipmtomatično, Kolomajskoga je Putin označio kao “unikatnog zlikovca”. No ima s druge strane i onih koji upućuju na to da Zelenski i dalje ima određene poslovne interese u Rusiji. Dio “žešćih” ukrajinskih suverenista Zelenskoga smatraju prikrivenim Putinovim čovjekom.
Dakle, mišljenja su podijeljena. Činjenica je s druge strane da se Zelenski osim za punopravno članstvo u euroatlantskim integracijama zalaže i za relaksaciju odnosa s Rusijom. Neki koraci u tom pravcu poduzeti su nedavnim pristajanjem na poseban status Donbasa, regije na istoku Ukrajine koju kontroliraju pobunjenici. Za dio ukrajinskih suverenista riječ je o izdaji, no realno samo se radi o ispunjavanju Sporazuma iz Minska iz 2015. godine. Došlo je, kao što znamo, i do razmjene zarobljenika.
Forum Europa-Ukrajina 2020 o novim izazovima za zemlju nakon političkog zaokreta
‘U Ukrajini se vodi novi hladni rat’
U interesu je Moskve, dakako, da ima što snažniji utjecaj u Ukrajini tako da će Moskva tražiti i najmanje pukotine za jačanje svoje pozicije u toj državi. I najmanje odustajanje zapadnih zemalja od Ukrajine vrlo bi lako moglo dovesti do restauracije stanja kakvog smo imali prije pada Viktora Janukoviča. Pitanje je s druge strane koliko iskrenu politiku Zapad vodi prema Ukrajini. A da zapadna politika znade biti vrlo licemjerna – to je barem poznato nama u Hrvatskoj.
Ukrajinsko članstvo u euroatlantskim integracijama nije samo pitanje njihove volje i htijenja, nego i geopolitičkih i geostrateških procesa u svijetu. Rusija uz Bjelorusiju upravo Ukrajinu percipira kao svoje “dvorište” tako da bi se članstvo Ukrajine u NATO-u Moskvi tumačilo kao akt otvorenoga neprijateljstva, posebno u današnjoj situaciji novoga hladnog rata koji je od staroga čak i opasniji u jednome elementu: dok se stari hladni rat vodio u Berlinu, Koreji ili Vijetnamu, novi se vodi i u Ukrajini, dakle na samim ruskim granicama.
I Ukrajina ima sporove sa susjedima u Europskoj uniji
Kako gledate na perspektivu Ukrajine kao članice Europske unije?
Članstvo Ukrajine u Europskoj uniji Rusiji ne bi predstavljalo toliki problem kao članstvo u NATO-u. Međutim, u samoj Uniji došlo je do zasićenja proširenjima, a aktualni francuski predsjednik Emmanuel Macron (koji, usput budi rečeno, želi bolje odnose s Rusijom) vratio se na neki način na pozicije Françoisa Mitterranda koji je je pravom Europskom unijom smatrao samo države osnivačice i nije bio veliki pobornik proširenja. K tome, Kijev ima jezični spor s Budimpeštom, a povijesno ni odnosi Ukrajine i Poljske nisu idilični što bi Ukrajini moglo praviti probleme u procesu pristupanja. Ono što je sigurno je to da će se za utjecaj u Ukrajini i dalje lomiti koplja s obzirom na to da je riječ o državi s velikim geostrateškim značenjem.
Mnogi kao faktor u promjeni vlasti u Ukrajini ističu lošu gospodarsku situaciju. Je li Ukrajina spremna na potrebne gospodarske reforme?
Što se tiče gospodarske situacije u Ukrajini, treba odmah istaknuti kako je velika prepreka ekonomskom razvoju politička nestabilnost. Teško je očekivati veća strana ulaganja u državu u kojoj nema sigurnog mira i u kojoj već sutra može doći do novih oružanih sukoba. Ukrajina je, k tome, podijeljena zemlja, pri čemu bi bilo površno tu podjelu vidjeti samo na razdjelnici zapadna suverenistička i istočna ruskojezična Ukrajina. Postoje mnoge prijeporne točke u ukrajinskome identitetu, pa tako imate i primjere ukrajinskih nacionalista koji privatno govore ruskim jezikom.
Korupcija u Ukrajini sto puta veća nego u Hrvatskoj
Najveći problem za ukrajinsko gospodarstvo, uz izostanak stabilnosti, je korupcija. Mi u Hrvatskoj dobro znamo što je to koruptivni sustav, a ako želite dobiti sliku u Ukrajini pomnožite stanje korupcije u Hrvatskoj sa sto puta. Iako su nakon (geo)političkog preokreta 2014. utemeljena mnoga tijela, agencije itd. za borbu protiv korupcije konkretnih rezultata nema, osim možda ponešto u energetskom biznisu. Ukrajina je oligarhizirano društvo gdje imamo velike monopole.
Mnoga područja očekuje proces privatizacije (velika državna poduzeća), a javna uprava vapi za reformom više nego u Hrvatskoj. Državi su potrebne korjenite gospodarske reforme koje jedine mogu smanjiti moć oligarha. Snage koje se protive promjenama, međutim, mnogo su snažnije nego u Hrvatskoj, tako da su moje procjene te da do velikih reformi u nekome kraćem periodu teško može doći, osim tako te procese ne pogura netko izvana, a čim netko izvana djeluje taj naravno da gleda primarno svoje interese.
