Objektivni pokazatelji o tehnološkom utjecaju na rast sasvim osporavaju neoludditske (Ludditi- grupa radnika koji su početkom 19.st razbijali strojeve jer su tvrdili da im kradu posao) tvrdnje koje Krešimir Sever iznosi, kaže kolumnist portala Liberal i financijski analitičar Branimir Perković.
Podsjetimo, Sever je u utorak na izbornom saboru NHS-a naglasio da treba osvijestiti javnost o problemu koji donose nove tehnologije i tehnološki procesi – oni ulaze na područje ljudskoga rada i uzrokuju pojačana otpuštanja radnika.
“Trebalo bi, umjesto otpuštanja, skraćivati radno vrijeme uz zadržavanje visine plaće. Trebalo bi uvesti i poreze na nove tehnologije i njihove enormne prihode, kojima bi se financiralo vrijeme nezaposlenosti radnika, mirovinski sustav i slično”, rekao je Sever.
‘Problem je upravo suprotan’
Perković naglašava kako upravo u tehnološki najrazvijenijim državama svijeta postoji problem manjka radnika, koji se često popunjava uvozom radnika iz inozemstva ili outsourcanjem poslova koje u matičnoj zemlji nema tko obavljati.
“Da su strahovi i tvrdnje gospodina Severa o tehnologiji opravdane, najrazvijenije države svijeta bi imale rastući problem nezaposlenosti. No problem je sasvim suprotan. Ako samo pogledamo broj robota po 10,000 radnika, što je dobar indikator tehnološkog napretka, najviše robota je u J.Koreji, Singapuru, Njemačkoj, Japanu, Danskoj i SAD-u, u kojima je broj robota na 10,000 radnika od 186-631. A sve te države nemaju nezaposlenosti nego problem s manjkom ljudskih radnika”, napominje naš sugovornik.
Perković se pita ako te države nemaju problema s nezaposlenošću, a imaju toliki broj robota, onda Hrvatska sa šest robota, što je jako daleko od svjetskog prosjeka od 85 na 10,000 radnika još jako dugo neće imati probleme.
“Prvo se trebamo obogatiti da bi razmišljali o eksperimentima s kraćim radnim vremenom”
Financijski analitičar kaže kako se razni eksperimenti s kraćim radnim vremenom provode u raznim bogatim državama s miješanim rezultatom ali dodaje i kako je Hrvatska još daleko od toga.
“Hrvati rano odlaze u mirovinu. Postotak radno aktivnog stanovništva od 55-65 godina je među najmanjima u EU), imaju puno bolovanja (među najvećim stopama u EU), samo jedan od pet umirovljenika je odradio puni radni staž i nikako nije spremna za eksperimente koji se provode u državama kao što su Japan, SAD, Švedska i sl. Prvo se trebamo obogatiti kao te države, a za to moramo radili koliko se radi u tim državama, da bi razmišljali o eksperimentima s kraćim radnim vremenom kao one”, kaže Perković.
Perković dodaje da ako želimo imati koristi od enormnog oporezivanja novih tehnologija one prvo moraju izrasti.
Istina je, kaže, da informatički sektor (IT) u Hrvatskoj godinama ostvaruje izvanredno dobre rezultate, unatoč neefikasnom državnom aparatu i zbog odsustva otpora prema promjenama kakve stvaraju sindikati, ali svaliti teške dodatne poreze na taj i slične sektore bi ih samo otjeralo iz Hrvatske, s njihovim znanjem, prihodima i radnim mjestima.
“To nije tip industrije kako je zamišljaju sindikati, s visokim dimnjacima, plavim kutama i čekićem, koje su vezane za prostor u kojem se nalaze. IT kompanije su jako mobilne i one će se preseliti u drugu državu plaćati poreze ako procjene da su im previsoki u Hrvatskoj. A tehnoloških korporacija u Hrvatskoj se ne treba bojati jer kao i većina stranih kompanija izbjegavaju Hrvatsku u širokom luku, što je dobrim dijelom rezultat politika za koje su se zalagali sindikati i Sever, a od Hrvatske su napravili državu koja relativno nazaduje”, smatra Perković.
Perković kaže kako ovakvo širenje panike sa pseudoznanstvenim argumentima je odraz nesposobnosti naših sindikata da razumiju moderna vremena i u njima djeluju konstruktivno. “Cijenu njihove nesposobnosti platit će građani Hrvatske nastavkom gospodarskog propadanja, iseljavanja i osiromašivanja”, uvjeren je Branimir Perković.
