Lov na “udbaše” omiljena je zanimacija desnice u Hrvatskoj. Strukture starog režima, pritajeni Jugoslaveni, udbaši, komunisti navodno dominiraju hrvatskom politikom, obrazovanjem i medijima te su odgovorni za nezadovoljavajuću gospodarsku, političku i društvenu situaciju u Hrvatskoj. Priča je to koja, osim razonode, mnogima pruža i opravdanje za vlastitu nesposobnost.
Krenimo od banalne činjenice. Svakome iole racionalnom promatraču jasno je da Hrvatskom od osamostaljenja politički gotovo u potpunosti dominira HDZ. Logično je zaključiti da je, HDZ i odgovoran za stanje u zemlji, u onoj mjeri u kojoj je propustio napraviti promjene koje bi to stanje popravilo.
Jesu li takve promjene bile moguće? Osvrnimo se na bliske primjere. Hrvatska je zemlja koju je devastirao jugoslavenski komunizam i rat protiv SR Jugoslavije. Međutim, nama bliske zemlje bivšeg istočnog bloka pretrpjele su mnogo destruktivniji realni socijalizam, nametnut od Sovjetskog saveza. Međutim, mnoge od tih zemalja, koje su krenule od mnogo lošijih startnih pozicija, sada su daleko ispred Hrvatske. Očito je da su prijašnje vlade primjerice Poljske, Češke, Mađarske i Estonije provele neke promjene koje HDZ nije proveo.
Ako je HDZ propustio provesti reforme koje bi Hrvatsku makle iz začelja Europske unije, a imao je gotovo potpunu dominaciju nad politikom u Hrvatskoj, kako je moguće da su za sve odgovorni “udbaši”? Jedino, naravno, ako ti “udbaši” vladaju i HDZ-om.
Tko su onda ti HDZ-ovi udbaši? Je li udbaš bivši Lovro Kušćević, koji se navodno, kao načelnik okoristio od prenamjene zemljišta? Lovro Kuščević, koji iznajmljuje apartman bogato opremljen portretom Ante Pavelića? Je li udbaš bivši premijer Ivo Sanader, osuđen u aferi INA-MOL, čiji brat je svećenik, a sestra časna sestra?
Naravno, reći će neki, udbaši potajno vladaju HDZ-om. Hrvatska će, prema njima, napredovati kada se te prikrivene udbaše izbaci iz politike.
Kako objasniti primjer Vlade Andreja Plenkovića, koji se nedavno pohvalio izdašnom potporom projektu Rijeka EPK u sklopu kojeg je zaista bilo komunističkih provokacija? Premijer Plenković je na otvaranje Rijeka EPK, iako ga je sam izbjegao, poslao ministricu kulture Ninu Obuljen-Koržinek, ministra turizma Garija Capellija te ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića.
Je li takva Vlada zbilja odjek moći “starih struktura”, ili se jednostavno radi o birokratskoj bezidejnosti, oportunizmu i nedostatku stava?
Tko zbilja koči razvoj Hrvatske?
Realnost je takva da je UDBA razmontirana 1990-ih. Ako je netko od bivših struktura i došao poziciju moći, tada je prihvatio ideologiju HDZ-a, koja-god to bila. Radi se, kako i mnogi “borci protiv UDBA-e” priznaju, o karijeristima i ljudima bez stava. Isti ljudi bi se jednako dobro snašli i u strukturama Nezavisne Države Hrvatske. Naravno da takvi ljudi ne mogu biti osovina nekakve velike zavjere protiv Hrvatske.
Tko onda koči napredak Hrvatske? To su svi oni koji ne prepoznaju koje su to reforme koje su zbilja potrebne u Hrvatskoj. Takvih je i među lijevima i desnima, i među navodnim velikim Hrvatima i navodnim Jugoslavenima. Posebno su odgovorni oni koji se, umjesto da se usredotoče na stvarne probleme u društvu, radije zabavljaju ocrnjavanjem političkih protivnika kao nedovoljno domoljubnima.
Takva praksa ne postoji u politici normalnih zemalja. Etiketiranje protivnika kao “nedomoljubnih” u takvim zemljama izaziva podsmijeh. Ni hrvatski birači ne honoriraju busanje u prsa i proklamacije o vlastitom domoljublju. Desnica se u Hrvatskoj godinama vrti oko 5 posto, unatoč činjenici da je velika većina hrvatskih birača domoljubno i konzervativno nastrojena. Ali birači traže realna rješenja, što mnogi na desnici nisu prepoznali.
Borba protiv “udbaša”, komunista, Jugoslavena, koji su u svakom pogledu na krajnjoj margini društva, oduzima vrijeme i energiju koja bi morala biti utrošena na hvatanje u koštac s realnim problemima hrvatskog društva. Ključ razvoja Hrvatske nije u obračunu s “anacionalnim” i “antihrvatskim” elementima, nego u smanjivanju državne potrošnje i poreza, o drastičnom smanjivanju birokracije i regulacija, što znači zaokret prema slobodnom tržištu. Dok desnica to ne shvati, ostat će politički nebitna.
