Razoran potres s epicentrom kod Petrinje koji se 29.12 u 12.19 sati osjetio diljem Hrvatske bio jačine 6,2, a Petrinju je uništio gotovo do neprepoznatljivosti. Izrazito jako nastradali su i gradovi Glina i Sisak.
U velikoj nesreći koja je zadesila Hrvatsku na izmaku 2020. godine ujedinila se cijela zemlja u pomoći stanovništvu na stradalom području. Međutim, kako su dani prolazili pojavljivala su se nezadovoljstva, kritiziranje, a poseban problem predstavlja to i što nekoliko dana nakon razornog potresa i stotina manjih potresa još postoje ljudi koji su doslovno na cesti, bez krova nad glavom. Tko je zakazao? Gdje je nastao problem?
U emisiji Nedjeljom u 2 gostuje dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić, a javljaju i sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček te petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović.
“Nama je sad najvažnije da sve smjestimo. Imali smo obitelj s četvero djece koji su tek jučer dobili kućicu i tek sinoć su imali krov nad glavom.
Kamp kućice su za primorska mjesta, kod nas je hladno. Ljudi će najvjerojatnije godinu dana biti u kontejnerima i zbog toga moramo svima osigurati. Obnova neće ići tako brzo”, rekla je Bakšić Mitić.
Puno ljudi se javlja da izaberemo obitelj i da će oni sagraditi kuću, srce mi je veliko, rekla je.
“Možda nas je potres sve zadesio, nismo bili spremni. Drago mi je da su se sa svih strana javili ljudi da pomažu, to je solidarnost svih ljudi.
Na kućama u kojima nitko ne živi, otišli su dimnjaci. Imam nekakvih iskustava gdje nam se javljaju i ljudi da su dobili kontejnere kojima kuća nije srušena, a neki su na livadi. Nisam provjerila to, ali to su informacije s terena. U ovih pet dana, mislim da nisam spavala ni šest sati”, rekla je.
Navela je stvari koje su trenutno ljudima najpotrebnije.
“Potrebne su gumene čizme, donje rublje, starački domovi nemaju deterdženta za oprati rublje. Ljudi koji nemaju kući, nemaju gdje staviti hranu”.
O tome hoće li pomoć zaista stići kome je potrebno
“Ja se nadam da će proraditi ljudskost. Svi su se na licu mjesta uvjerili kakvo je stanje i da će pomoć biti brza”, rekla je.
“Ne vjerujem da Europa neće pomoći, ali nadam se da će nam se javljati ljudi da ćemo to riješiti. Ti ljudi ne mogu čekati 10 godina da im se obnove kuće. Oni će ostati u šatorima kod svojih kuća. Nema šanse da ti ljudi negdje odu. Oni ne žele nigdje ići.
Naša Stana je improvizirala šator kraj puta i ona nigdje ne ide. Ona ima poljoprivredu, ne može sve ostaviti”.
Dodala je da su se mnoge kuće koje su se radile poslije ’95 srušile i odgovorila kakva je njezina kuća.
“Moja kuća rađena je ’61, popucali su joj zidovi, ali možemo biti u njoj, nije tako katastrofalno kakvih ima”, rekla je glinska dogradonačelnica.
“U Majskim poljanama došla je ekipa s kamionima i bagerima i to je odlično, čim prije to napravimo, prije ćemo i krenuti u izgradnju kuća”, naglasila je.
Ako na istim temeljima izgradimo kuću, to će biti brže, rekla je da je to bolje rješenje posebno zbog spore organizacije.
U trenutku potresa
“Nažalost, našla sam se na ulicama u Majskim poljanama. Posjetio nas je Fred Matić i zatekli smo se pred kućom Suzane Bakrač, majke kojoj je poginuo sin. Pred mojim očima se srušila trafostanica, toliko je treslo, niste mogli stajati. Suzana je uzela svoje dvoje djece, stavila ih u auto i išla vidjeti što joj je sa sinom. Nakon što sam vidjela da je moje dijete dobro, bila sam prisutna kad su njezinog sina izvadili. Sinoć su dobili i kontejner”.
Uključio se gradonačelnik Petrinje
U emisiju je objavljena izjava gradonačelnika Petrinje.
“U roku od 45 minuta cijela operativa je bila u petrinji i koordinacija je od vojske spasa i građana funkcionira dobro. Dobro je što je cijeli svijet, svi dobri ljudi su pohrlili Petrinji pružiti svoju ruku.
U jednom trenutku bilo je ljudi koji su golim rukama htjeli rješavati ove ruševine. Loše je bilo, napravili smo gužvu u dobroj namjeri, rekao je gradonačelnik Petrinje.
Uništen je cijeli grad. Najvažnije je postaviti sustav, da se nitko ne penje na krov. Oni koji se bave statikom i oni objekti koji su uništeni, ozivam sve krovoporivače: Dođite ovdje, bit će vam plaćeno. Važna nam je struka i organiziranost.
Poruka za građane, ako dolaze u grad da ovdje naprave selfie, ne trebaju ni dolaziti, hvala svima koji su pomogli”, rekao je Darinko Dumbović.
Svakim danom strpljenja ljudi je sve manje, rekla je sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. “Ako niste dovoljno vični za rad na visini, molim vas, nemojte pomagati. Nema tog krova ili dimnjaka koji je vrijedan ljudskog života”.
Odgovorila je vjeruje li državnim vlastima
“Vjerovat ću vlasti kada vidim uplatu od 20 milijuna. Sljedeći tjedan kreću vaučeri za građevinski materijal. Saki dan je barem tri do četiri podrhtavanja iznad dva po Richteru, često može doći da susjedova kuća napravi više štete nego vaša.
Potrebno je ubrzati priču sa stambenim kontejnerima i državnim stanovima. Imam 63 zahtjeva za kontejnere. Rekli su da tek moraju naći nekoga tko će te kontejnere izraditi, mislim da to nije dovoljno. Ovo neće tako brzo proći, nadamm se da ćemo uspjeti održati ovaj tempo, moramo, zbog ljudi koji nemaju svoje domove.
Grad Sisak je otvorio poseban račun za pomoć, najbrže odlaze higijenske potrepštine, pelene za djecu i konzervirana hrana”, poručila je sisačka gradonačelnica.
Glina nema više od 6000 stanovnika
Bakšić Mitić komentirala je izjavu gradonačelnika Petrinje.
“Vidjeli smo nekih par selfija, a iza njih ruševine, mislim da je to grozno. Život u Glini prije rata bio je krasan, nije bilo nacionalnih tenzija. Tjedan dana prije početka rata u Glini, 26. lipnja, smo otišli u Njemačku i tamo nas je zadesio rat”.
Ponovno je zamolila donatore za gumene čizme i kabanice i nastavila pričati o Glini danas.
Glina nema više od 6000 stanovnika, od prijašnjih dvadesetak tisuća. Nama su ostali samo umirovljenici, svi mladi odlaze, kazala je.
“Kako su se ljudi vraćali, nisu imali ništa. Ja sam svaki vikend vozila nešto za Glinu i okolna sela. O tome kako se odlučila na politički angažman.
Često su me ljudi zvali i zapravo su me oni nagovorili. Oni su za mene sve odradili, skupili potpise”, rekla je.
O tome kako je biti dogradonačelnica je iz redova srpske manjine.
“Treći dan u mojoj vazi u uredu je bio štakor, ne znam je li to bila dobrodošlica, ali ja sam borac. Nema te prepreke koja će mene spriječiti, jedino bolest. Ja kao zamjenica nemam nikakve ovlasti, ja pošaljem mail, ako treba i 10 puta. Ljudi ne shvaćaju da ja nemam nikakve ovlasti. Ne bih rekla da je neka sjajna suradnja”, zaključila je.
