Tri stranke – Hrast, Hrvatska konzervativna stranka (HKS) i Blok za Hrvatsku – potpisale su u srijedu sporazum o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore iduće godine u okviru platforme Hrvatskih suverenista, uvjereni da će osvojiti najmanje 15 zastupnika te da se bez njih neće moći formirati nova Vlada.
Suverenisti planiraju ostvariti iskorak na valu popularnosti predsjedničkoga kandidata Miroslava Škore, kojeg i sami podupiru. Prihvaćajući činjenicu da razjedinjena desnica nema šanse na izborima, odlučili su poslušati savjet Ruže Tomašić koja je u noći kada je osvojila još jedan mandat u Europskom parlamentu rekla: “Kada bismo se svi mi ujedinili, imali bismo oko 26 saborskih zastupnika. Vidimo kako rascjepkani ne možemo ništa. Da sam sama išla na izbore, ne bih dobila toliko glasova. Kada idemo skupa, rezultat je jako dobar”.
Ujedinjeni stoje, razjedinjeni nestaju
Jedan od razloga za ujedinjavanje su upravo analize rezultata izbora za Europski parlament. Naravno postoje velike razlike između tih izbora i onih za Hrvatski sabor – izlaznost nije ista, kao ni teme koje se obrađuju na izborima, a i na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu imamo jednu izbornu jedinicu – pa neki mogu reći kako se ne mogu uspoređivati.
Međutim, s obzirom na to da su biračka mjesta za izbore za Europski parlament i za izbore za Hrvatski sabor gotovo jednaka, njihovo prebacivanje po izbornim jedinicama nije bio težak zadatak.
Analiza je pokazala da zastupnica Tomašić nije pogriješila. Naime, kad bi ujedinjena desnica koju čine stranke okupljene oko Hrvatskih suverenista, Neovisnih za Hrvatsku i birača Marijane Petir na izborima za Hrvatski sabor ponovila približno jednak uspjeh kao na izborima za Europski parlament, mogli bi dobiti čak 25 mandata, tek jedan manje od 26 koje je predviđala Ruža Tomašić.
Tako raspoređen broj glasova po izbornim jedinicama dao je rezultate koji vjerojatno ne pokazuju stvarno stanje snage pojedine stranke na terenu, pogotovo ne nakon šest mjeseci, ali sigurno pokazuju određeni trend koji bi se mogao nastaviti i na izborima za Hrvatski sabor.
Je li kasno?
Međutim, sada dolazimo do, po mom mišljenju, tri glavna problema. Naime, Neovisni za Hrvatsku više nemaju istu snagu koju su imali prije nego što su se podijelili, a nije drugačije ni sa Suverenistima. Mnogi će se složiti kako je Ruža Tomašić ta koja je donijela glasove listi Hrvatskih suverenista.
Nakon njezina odlaska u EP pitanje je bi li Hrvatski suverenisti mogli ostvariti taj uspjeh, pogotovo ako se sjetimo HSP-a Ante Starčević ili Hrvatske konzervativne stranke i dana kad je Tomašić samostalno ili na listi HDZ-a po broju glasova sve kandidate za mjesto u EP-u ostavila daleko iza sebe, dok stranke Ruže Tomašić samostalno na izborima za Sabor nisu prelazile izborni prag.
Drugi je problem to što Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović, Ladislav Ilčić i drugi kasne s ovom koalicijom. Da su je najavili odmah nakon izbora za EP i da su barem načelno dogovorili smjernice programa, s obzirom na rad u Saboru i medijsku prisutnost, već su mogli imati zavidnu podršku građana u anketama,
Takva bi im podrška, iako ankete pokazuju samo određeni trend, omogućila da postanu stožerni stup okupljanja svih stranaka i pojedinaca desnijih od trenutnog vodstva HDZ-a. To će sad do redovnih ili izvanrednih izbora biti teško postići.
‘Wow’ efekt mogao bi dignuti desnicu
Treći je problem uspjeh, odnosno mogući neuspjeh predsjedničkoga kandidata Miroslava Škore. Naime, iako su Hrvatski suverenisti, kao i Zlatko Hasanbegović, bili među prvima koji su podržali Škoru za predsjednika, vodeći HDZ-ovci u medijskoj kampanji stvaraju sliku da su nositelji kampanje Miroslava Škore Most i njegovi čelnici Božo Petrov, Nikola Grmoja i Miro Bulj.
To bi, u slučaju eventualne pobjede Miroslava Škore, dalo vjetar u leđa isključivo Mostu, koji bi izuzetno profitirao na “wow” efektu pobjede njihova kandidata, dok bi druge stranke morale koalirati s Mostom, ako bi to ta stranka htjela, ili samostalno izaći na izbore s dvojbenim uspjehom.
Škoro kao ujedinitelj?
S druge strane, u slučaju da Miroslav Škoro ne uspije pobijediti na izborima, a da ne govorimo o situaciji u kojoj bi Škoro ispao iz utrke za Pantovčak već u prvome krugu, Škoro bi, ako se za to odluči, morao preuzeti vođenje labavog saveza desnih stranaka do parlamentarnih izbora.
To znači da bi trebao imati snage i volje balansirati između različitih interesa kako bi koalicija uspjela osvojiti određeni broj mandata u Hrvatskome saboru.
Ako bi Škoro odbio odraditi taj posao, savez udruga i stranaka brzo bi se podijelio i vratio na stanje kakvo je bilo i prije ovih predsjedničkih izbora. Slično kao i onda kada je Tomašić osvajala mjesto u EP-u, a njezine su stranke ostale bez karizmatičnog vođe na terenu.
