Cilj ove kampanje bio je da se građani hrvatske nacionalnosti isele iz svojih kuća i napuste Srbiju, što je u velikoj mjeri pošlo za rukom zagovornicima etnički čistoga teritorija, pa je nekoliko desetina tisuća Hrvata u tom razdoblju protjerano iz Vojvodine, navodi se među ostalim u dokumentu.
U Dosjeu se konstatira da se kampanja zastrašivanja odvijala uz znanje i prešutno odobravanje političkih struktura Republike Srbije, kao i da su u pojedinim aktima nasilja nad Hrvatima sudjelovali i pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Srbije, kao i pripadnici rezervnog sastava Jugoslavenske narodne armije (JNA).
U prisilnom iseljavanju vojvođanskih Hrvata značajnu ulogu je imao i Resor Državne sigurnosti (RDB) MUP-a Republike Srbije, navodi se u Dosjeu, što je potkrijepljeno autentičnim iskazima svjedoka, fotografijama, izvješćima i zabilješkama državnih tijela.
DSHV u povodu objave elektroničke verzije Dosjea, dostupnog na stranici www.zonaneodgovornosti.net, ističe kako je presuda Vojislavu Šešelju od 10 godina zatvora pred Haškim tribunalom jedina presuda koja je pred međunarodnim i domaćim sudovima izrečena za nasilno protjerivanje Hrvata iz Vojvodine.
– To je posljedica činjenice što politike suočavanja s prošlošću u Srbiji gotovo sve vrijeme imaju za svoje ključne sastavnice negiranje i prešućivanje zločina nad Hrvatima u Vojvodini 1990-ih, navodi DSHV.
U tome treba tražiti i glavni razlog, dodaje se, zašto još uvijek u Vojvodini ne postoji niti jedno mjesto memoriranja ovih zločina te zašto izostaju i prakse komemoriranja za ove nevine žrtve.
– Oni, pak, koji na takvo što ukazuju bivaju često označeni kao neprijatelji Srbije, upozorila je stranka hrvatske manjine.
DSHV očekuje od vladajućih struktura u Republici Srbiji da, ne samo radi europske perspektive države, nevine žrtve Hrvata iz Vojvodine iz 1990-ih dobiju zasluženu zadovoljštinu.
Ova stranka hrvatske manjine desetljećima, u povodu obljetnice početka protjerivanja srijemskih Hrvata, ukazuje na praksu prešućivanja njihova stradanja, tražeći da se odgovorni za zločine nad njima procesuiraju i kazne.
Po njihovim podacima tijekom ratnih devedesetih iz Vojvodine je protjerano gotovo 40.000 Hrvata, uglavnom iz Srijema, a ubijeno je 25 osoba hrvatske pripadnosti.
Stranka ističe da pravosudna tijela Srbije nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje, a nema ni prigodnog memoriranja.
Za zločine nad Hrvatima u Vojvodini pravomoćno je osuđen, pred Mehanizmom za Međunarodne kaznene sudove u Haagu, jedino Vojislav Šešelj.
