Hrvatski ekonomist i bivši kandidat na predsjedničkim izborima, Dejan Kovač danas je putem svog facebook profila objavio status u kojem je kritizirao trenutno poslovanje banaka, a posebno se osvrnuo na velike kamatne stope.
Neto kamatna marža
N1 danas: “Zatvaraju se minusi na računu, 840.000 ljudi u dužničkoj krizi”. Reguliranje “života na dug” ili dodatni profiti? Hrvatska je povijesno u top 5 zemalja Europskoj uniji gdje banke imaju najveću Net interest margin = Neto kamatnu maržu.
“Neto kamatna marža (brojnik na godišnjoj razini, nazivnik kao prosjek) = (Prihodi od kamata – rashodi od kamata) / Imovina koja zarađuje na kamatama. Ovo pokazuje postotak koji banka zarađuje na kamate u usporedbi s izlaznim izdacima koje plaća svojim klijentima tj. prihodi minus rashodi u “kamatnom poslu”.
Poslovanje banaka regulira HNB po trenutnoj zakonodavnoj osnovi. Tako da trenutno stanje možemo zahvaliti svim zakonodavnim vlastima koje su formirale regulativu i HNBu na provedbi.
Dugovanja i velike kamatne stope
Neadekvatno reguliranje “života na dug” ovako velikog broja građana, može zasigurno dovesti do distorzija u potrošnji građana, što će kasnije imati utjecaja na ekonomski rast. Potrošnja je kod nas glavni pokretač, a većina osoba u hrvatskoj živi nažalost na dug.
Iz vlastitog iskustva, koristio sam dovoljno bankovnih sustava i nisam nigdje vidio ne samo ovakve omjere “kamatnog spread” već i silne administrativne mjesečne naplate. No, puno bitnije odnos prema klijentima, koji iako nekad je u skladu s regulativom, je izuzetno nemoralan. Sjetimo se “franka”.
Ako se građani zadužuju po “8, 11 do šokantnih 17,4 posto”(N1), u razdoblju kamata koje su gotovo jednake 0, ispada da je bolje da se država zaduži i podijeli novac građanima za financiranje potrošnje, ne bi li mi kao DRŽAVA ostvarili adekvatan ekonomski rast i izbjegli deficit proračuna u ovoj i slijedećim godinama.
No, nismo li već jednom rekli NE planskom sustavu koji je bio nefunkcionalan i suboptimalan tržišnom? Razlog ovome je upravo nepotrebno hipernormiranje bankarskog sustava zadnjih 30 godina. Postavlja se pitanje – ali što će nam onda “laissez faire” ekonomija?
