Dario Juričan redatelj koji se proslavio svojim dokumentarnim filmom ‘Gazda’, te kasnije zabavljao javnost svojim političko-društvenim performansom u kojemu je razotkrivao tadašnjeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, te njegove suradnike, sada se putem svog Facebook profila fokusirao na v.d. gradonačelnika Jelenu Pavičević Vukičević.
“Bila je to godine 1925. kad je stari Enrico Schiffini (čitaj: Skifini) otvorio radionicu za opremanje brodova u La Speziji, Italija. Njegovi sinovi bacili su se na modularne kuhinje i brend Schiffini do danas je ostao pojam luksuza.
Samo male vitrinice na tim kuhinjama koštaju po 3.000 eura. Ona kuhinju kakvu je Rezač imao u Bužanovoj bila je, prema navodima arhitekta Vrbana, vrijedna 50.000 eura. Neki za taj novac kupuju cijeli stan…
I tu sad dolazimo do tebe, draga moja Podguzna muho.
Kako je Rezač etiketa sebi sredio jednu megaluksuznu kuhinju, tako je arhitekt Vrban sredio jednu i tebi. Živahno je o tome pripovijedao u iskazu Uskoku koji je sočno iscurio.
Nisi se ti, moja Podguzna muho, nikada zapitala otkud Rezaču 50.000 eura za jednu kuhinju. “Upućena sam, znam kako se radilo”, lijepo si nekidan priznala cvrkučući.
Još 2001., čim je Rezač preuzeo grad, zajedno s majstorom Slobodanom Ljubičićem Kikašem bila si u finim povjerenstvima u kojima se vrtila najveća lova:
>U Povjerenstvu za nabavu roba i usluga za građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture;
>Povjerenstvu za nabavu roba i usluga za građenje negospodarstvenih objekata;
>Povjerenstvu za davanje u zakup poslovnog prostora.
Jesi li na sjednicama tih povjerenstava, kao profesorica komparativne književnosti, čitala Krležu, lascivne stihove Bukowskog ili si pak dizala ručicu da se može zagrabit, zavrtit, zaigrat, da se može žderat, da se može lokat?
Znala si ti sve, draga moja Podguzna muho. Igračica si ti samo takva. Gledala si iz blizine, iz Rezačeve lože kako veliki dečki operiraju, kako se prikapčaju na gradski krvotok novca i kao hobotnica ga zarobljuju. A ti bi od velikih dečki za nagradu i pokorno služenje dobila fine cipelice s njihovih putovanja po inozemstvu. Uvijek si im bila jeftina, moja Podguzna muho.
Jedna od prvih odluka Rezača bila je da mu se moraju osobno donijeti sve građevinske dozvole za prostore veće od 400 m2. Zarobljavala se na taj način vrlo perfidno gradska ekonomija, zarobljavala se privatna inicijativa. Odnosno “spašavala” po potrebi pajdi.
I onda se Rezaču još tepalo kako je znao svaki građevinski kutak grada… Mljac!
Kako bi rekla cinična amoralna lasica Slavko Kojić, s kojom se nedavno javno složio i njegov sudrug Pavle Kalinić: “a kome će se pogodovati, ako ne investitoru”.
A ti su u intervjuima drobila: „Timski sam igrač, uvijek se imam potrebu uključiti, sudjelovati i mijenjati stvari nabolje.“
Mijenjala si ti stvari nabolje, moja Podguzna muho, zato se sada na Županijskom sudu znoje pročelnici i pajde u desetak sudskih procesa: Agram, Bundekfest, Čistoća, Krašograd/Grokomp, GUP, Nadstrešnice, Prljavi policajci, Pročistač, Struja, Štandovi, Vrtić, Vruća čokolada…
Oprosti ako sam kojega zaboravio, nemojte se uvrijediti.
Imala si ti vremena i za akademsko uzdizanje s doktoratom u kojem si se između ostalog bavila moralnim razvojem pojedinca i vrijednosnim fenomenima u društvu. I to baš ti politička ulizice, trećerazredna izvršiteljice, muho?
Ti koja nakon dvadesetogodišnjeg lizanja guzice Rezaču na pitanje tko ti je najbliži uzor u politici govoriš da “ne bi nikoga isticala”. Mljac!
Prošao sam mnogo Rezačevih prijatelja i suradnika i bilo je tu vrlo žustrih diskusija i pokuda i pohvala, i nikada, ali baš nikada u tih par godina nitko se nije našao da kaže jednu jedinu lijepu riječ o tebi, moja Podguzna muho. I dok te iza leđa zovu Snakey za mene ti ćeš biti samo Podguzna muha.
I gledam kako se danas pompozno busaš s pričom oko Bloka 19 u Zagrebu, kako kaže arhitekt Rogina, koji je rado na listama tvoje stranke: „gradu izgubljene urbanosti, nejasnoga identiteta i iscrpljenih resursa“, kao da se sve to dogodilo po Duhu svetome.
Famozni Blok 19 – bez plana, bez rokova, bez troškovnika i sa nezadovoljnim stanarima, uvjerenima da im se pokušava oteti zajedničko dvorište u unutrašnjosti bloka. U najboljoj, Potemkin maniri Rezača etiketa.
Kao i ‘besplatna žičara’. Kao i preuzimanje Stožera na način da si nasapunala dasku Oliveri Majić (nije da nije zaslužila) i onda ispala, u duplom pasu s USKOK-ovom mušterijom Zvonimirom Šostarom izbaviteljica građana! Napravila si ono što je Rezač tebi napravio prije ravno godinu dana.
Bila si smijenjena i silno uvrijeđena, ali je ipak najviše profitirao tvoj maltezer koji te nakon toga više viđao nego u cijelom dotadašnjem životu. I nije da ti se žurilo na posao.
Sve dok Rezač nije otišao s pozornice i dok nije nastupilo tvojih pet minuta slave i nekrofilsko držanje imena stranke i dalje Bandić Milan. Lajkam!
I da rekapituliram gdje smo nakon 20 godina tebe, Podguzna muho, i Rezača, evo lijepo sam izvadio podatke iz statistika Grada Zagreba, pedantan sam tip. Gradu je, prije potresa, nedostajalo, prema analizi Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada: 34 vrtića, 40 osnovnih škola, 3 srednje škole, 3 učenička doma i 774 mjesta u staračkim domovima.
Prosječna brzina autobusa ZET-a je 19 km/h, a tramvaja 13 km/h.
A onda je došao potres…
Ali imam i jednu dobru vijest – kad ti jednog dana odeš s pozornice, reći će na prikladnoj komemoraciji da je otišla treća najvažnija politička osoba u Hrvatskoj: prvi je bio Tuđman, drugi Rezač, a treća Podguzna muha”, piše Juričan u svojoj objavi.
