Damir Polančec: Da mogu vratiti vrijeme, ne bih pokrenuo privatizaciju INA-e

polančec

Damir Polančec rekao je da smatra kako je bio izložen prekomjernom granatiranju te da su mediji mogli izvještavati o tom slučaju i na drugačiji način, donosi N1.

“Prvo treba saživjeti s tom konačnom činjenicom da je donijeta presuda, treba se priviknuti da nema više onog iščekivanja i nervoze, da je to to. Samu presudu nismo još uvijek primili. Ja sam je očekivao, ali procedura je takva da Vrhovni sud presudu, nakon što je objavi, dostavlja prvostupanjskom sudu, a onda je oni redistribuiraju, uz neki popratni dopis, svim akterima slučaja”, odgovorio je na pitanje što nakon svega.

Na pitanje što misli koliko je cijela ta muljavina u pravosuđu i političkim odlukama doprinijela padu broja stanovnika, odnosno osjeća li odgovornost, Polančec odgovara:

“Svatko tko je bio u javnom prostoru mora snositi dio odgovornosti. Nisu to samo događanja karakteristična za Hrvatsku. I druge manje zemlje s nižim standardom gube stanovništvo. Činjenica je da su Hrvati oduvijek išli na zapad raditi, da su granice nestale, da su naši ljudi percipirani kao vrijedni radnici i da smo skloni tome da potražimo sreću drugdje ako nismo zadovoljni uvjetima ovdje. To ne amnestira sve nas koji smo radili javne poslove i bili na odgovornim pozicijama. Svi snosimo odgovornost, ali dopustite mi da apostrofiram da odgovornost snose i mediji”.



Ima li dokaze za tvrdnje da je cijeli proces bio politički potaknut, upitan je.

Odgovara: “Ako preslušate moje izjave zadnjih tjedana, otkad se pojavila vijest o pravomoćnosj presudi, ja nisam tvrdio da je netko iz politike naredio DORH-u da protiv mene vodi kazneni postupak. Nisam to nigdje govorio. Govorio sam i mogu to ponoviti koliko god puta treba kako smatram da je DORH dijelom neprofesionalno postupao, odnosno USKOK, i smatrao sam i smatram, i to se sad pokazalo, da je stanje spisa, tih 60 tisuća strana, iskaza svjedoka danih već u fazi istrage i da je iz svega toga bilo vidljivo da nema elemenata za tvrdnje koje je USKOK iznio u optužnici.

U ovom procesu, mene nije teretio nijedan dokument nego dvoje svjedoka i činjenica je da se iskazima tih svjedoka pristupilo nekritički i da ih se nije dovoljno preispitivalo. Da se to učinilo, možda do optužnice u ovakvom obliku ne bi došlo. Činjenica je i da su neka su hapšenja i podizanja optužnica, pa i u mojem slučaju, koincidirala s dolascima važnih ljudi EU-a. Mi smo bili pri kraju pregovora i stalno nam se stavljalo na teret kao zemlji da se nedovoljno borimo protiv korupcije, posebno na najvišoj razini. Taj moj slučaj je sigurno politici došao jako dobro da kaže: ‘Vidite da nema nedodirljivih, da smo spremni progoniti i visokopozicionirane plitčare’. Politika je to vrlo vješto iskoristila, a DOHR je bio neprofesionalan i nije trebao inzistirati na nečemu za što nije imao dokaza od prvog dana”.

Na pitanje je li netko mogao spriječiti kazneni progon, Polančec kaže: “Nisam to tražio niti bi to bilo ispravno. nisam nikada tražio da politika intervenira u slučaju Podravke i reflektora. Tražio sam da se javno izjasne o stvarima koje su se meni stavljale na teren, a bile su političke odluke”.

Slučaj INA – MOL
“Već i činjenicom da sam pristao sudjelovati u emisiji, a znao sam da ćete me to pitati, pokazuje da sam spreman odgovarati na ta pitanja. … Sva dobit se istopila, INA je potonula u strahoviti gubitak, to je vrijeme financijske krize. U takvim okolnostima pregovaramo o dioničarskom ugovoru, MOL je dao ponudi i stekao više dionica nego što je imala hrvatska država”.

“Vlada RH nije MOL-u prodala nijednu dionicu. Fond hrvatskih branitelja je prihvatio ponudu. U tim pregovorima smo gledali cijeli paket. … Trebalo je sjesti i probati razgovarati i to promijeniti. Mislim da će ovaj spor završiti dogovorom”, dodaje.

INA-om netko upravlja tih 11 godina, ne bi, kaže, rekao da je to isključivo MOL.

“Dokumentirao sam da nisam bio jedini pregovarač, u cijelom ovom periodu netko upravlja INA-om. Jeste li ikada čuli da je neka odluka donesena preglasavanjem? INA je hrvatska kompanija, stabila je, Hrvatska nije imala nikakvih redukcija u opskrbi plinom, naftnim derivatima. Činjenica je da se situacija u rafinerijskom bizinisu drastično promijenila i nešto što je izgledalo kao lukrativni biznis, danas to više nije. Činjenica je da se i prije ove transakcije, često raspravljalo trebaju li Hrvatskoj dvije rafinerije. Nije to posljedica samo dioničarskog ugovora nego svega što se događalo na tržištu. Ako je to bilo neprihvatljivo, trebalo je sjesti i tražiti rješenje”.

Bi li sada išao u otkup dionica INA-e od MOL-a, upitan: “Trebao bih puno više informacija. Da mogu vratiti vrijeme, ne bih pokrenuo privatizaciju INA-e, ne bih je prodavao bilo kome”.

 

Komentari