Jato ibisa viđeno je na poljima pokraj Ludbrega, a najveće je ove vrste zabilježeno na području Hrvatske. Ova je veličanstvena vrsta ptice izumrla u Hrvatskoj još u 18. stoljeću, a posljednje su jedinke te vrste ptice gnijezdile u Istri.
Početkom 21. stoljeća svjetska populacija ćelavog ibisa (Geroniticus eremita) svela se na svega 200-250 jedinki, koje su opstale na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka.
Ibisa nalazimo u mnogim povijesnim izvorima pa se, između ostalog, na egipatskim hijeroglifima prikazuje kao „akh“ – simbol ljudske duše. Već je 1504. godine proglašen jednom od prvih zaštićenih vrsta ptica u Austriji, što ga nažalost nije spasilo od izumiranja. Ponovne pojave ibisa u Hrvatskoj moguće su zahvaljujući projektu LIFE Northern Bald Ibis, kojim se provodi reintrodukcija u Njemačkoj i Austriji. U umjetno stvorenim kolonijama gnijezdi se oko 140 jedinki koje lete prema jugu na prezimljavanje u Italiju. U Hrvatskoj znaju posjetiti Primorje, a i neki su ih ljudi snimili sa prozora u Zagrebu.
„Početkom godine odjeknuo je slučaj stradanja dva ćelava ibisa u krivolovu u blizini Parka prirode Vransko jezero. Ova je grupa u preletu i krenula je jugoistočno uz Savu. Nadajmo se da će ovaj put ptice sigurno i neometano boraviti u našoj zemlji“, komentirao je Boleslaw Slocinski iz Udruge BIOM, vodeće organizacije civilnog društva za zaštitu prirode u Hrvatskoj i predstavnika najveće svjetske mreže za zaštitu ptica BirdLife u Hrvatskoj.
