Odvjetnik Ivan Brleković, nekadašnji javni tužitelj i potpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, osvrnuo se na uhićenje osječkih sudaca te izbor predsjednika Vrhovnog suda. Istaknuo je kako pojedinac nema šansu boriti se protiv sustava
“Očito je Drago Tadić puno toga znao. Imam osjećaj da govori s dosta gorčine i da može svašta ispričati, sudjelovao je u različitim društvima”, rekao je Ivan Brleković za N1.
Dodaje o susretima u svečanoj loži u Maksimiru:
“Dok sam bio potpredsjednik HNS-a, uvijek sam se čudio tome, to je bila stvar prestiža tko će se od političara visokog ranga nagurati u svečanu ložu. Često smo u organizaciji utakmice imali problema gdje smjestiti one koji dolaze s gostujućom ekipom. I uvijek su htjeli karte besplatno, ne da nemaju platiti, nego je to bilo normalno, stvar prestiža – biti u loži i dobiti kartu od HNS-a, tako da sam naučen na to.”
Kazao je kako o eventualnim dogovorima i pregovorima “u svečanoj loži” ne može govoriti jer sam nije sudjelovao u nečem takvom, no napominje da je stol uvijek bio bogat hranom i pićem.
“Svaki sudac bi morao svaki dan 24 sata voditi računa gdje i kamo izlazi i s kim se druži. Ovako se stječe pogrešna slika ne samo o sucima koji krše kodeks etike, već o sudstvu u cjelini”, napomenuo je Brleković.
Na pitanje je li sam bio u situaciji da se slučaj odvija suprotno od onoga što govore dokazi, rekao je:
“Jesam, i kao tužitelj i kao sudac. Nisam vidio da netko nekome nešto daje, za to nemam dokaza, ali neki postupci krenu u takvom smjeru da se možete samo čuditi. Izvodite onda zaključke da tu nešto ne štima, pogotovo na suđenjima koji su identično činjenično i pravno isti, a dva suca donesu različite presude. Ili se u nekim stiuacijama mora godinama čekati na raspravu. Kao pojedinac nemate šanse boriti se protiv sustava. Pokušao sam u HNS-u govoriti o načinu trošenja sredstava, a to su javna sredstva, pa sam osuđen za klevetu na Općinskom sudu u Zagrebu pa neka si mislim.”
“Znanje Zlate Đurđević je impresivno i neupitno”
Prokomentirao je i saslušanje Zlate Đurđević koja je među ostalim rekla da imamo “korporativističko pravosuđe u kojem je zatvoreni krug sudaca zaštićen od propitivanja sa strane jer u DSV-u čine većinu”.
“Mi imamo gotovo hermetički zatvoreni krug gdje su se ti ljudi izdvojili u posebnu kategoriju i gotovo su nedodirljivi. Prema izvješću Vrhovnog suda za 2019. od 1.712 sudaca samo je bilo 6 ili 7 stegovnih postupaka protiv sudaca, od toga su samo dvojica isključeni, ostalo su bili žuti kartoni. Po tome ispada da je situacija u sudstvu idealna. Zlata Đurđević s pravom ukazuje na te probleme. Zalažem se za reizbor sudaca bez obzira što bi bila potrebna korekcija Ustava. Vrhovni sud kiksa u sudskoj praksi, treba dodatnih napora”, rekao je Brleković i dodao:
“Njezino znanje je impresivno i neupitno, njezina volja i želja da promijeni stanje u pravosuđu, dovoljno je kvalitetna i stručna da ako postane predsjednica, stvari bi krenule nabolje.”
“Nastupila je dostajenstvo i stručno, a mislim da neka pitanja nisu bila najkorektnija, ali gđa Đurđević je to gospodski odradila”, istaknuo je.
“Mamić je odškrinuo vrata povratku u Hrvatsku”
Na pitanje što bi se moglo dogoditi s braćom Mamić, rekao je:
“Ovim potezom Zdravka Mamića kad je prijavio davanje mita, on je odškrinuo vrata da se ipak pojavi u Hrvatskoj. Bitno je pitanje u kojem se svojstvu on pojavio u Livnu na ispitivanju kad ga je i hrvatski Uskok ispitivao, u svojstvu svjedoka ili osumnjičenka? Ako hrvatsko pravosuđe prihvati teze Uskoka, ako dođe do optužbe i procesa, onda je moguće da i Mamić bude optužen za davanje mita kao što će suci biti optuženi za primanje. Ako ga optuže, onda to spada u katalog kaznenih djela iz ugovora o izručenju između Hrvatske i BiH, koruptivna kaznena djela. Kad je tako nešto u pitanju, onda postoje odredbe o izručenju i u tom slučaju bi Mamić mogao biti izručen Hrvatskoj da se tu vodi proces. Ne znamo ima li kakve načelne dogovore da ima drugačiji tretman. Rješenje o izručenju donosi ministar pravde BiH.”
