Robert Barić, vojni analitičar, predavač na Hrvatskom vojnom učilištu i sudionik Domovinskog rata, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Novom danu govorio je o vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.
Na samom početku pojasnio je kako je u vojnom smislu izgledala situacija kada je Hrvatska vojska krenula u oslobađanje okupiranih teritorija.
“Godina ’95. je bila odlučna, vidjelo se da će se situacija u Hrvatskoj i BiH riješiti. Obje zemlje imale su vojne planove.
Vojno, ’95. godine, oružane snage prošle su proces rasta i narastanja. Na suprotnoj strani, vojnici SAO Krajine su nazadovali, vojska je imala velike probleme, a ulogu je imala i operacija ‘Bljesak’ koja je izazvala šok među srpskim pobunjenicima”, rekao je.
Upitan što su oni ’95, pokušavali izesti, Barić kaže da su bila su dva plana – “Jedan je predviđao mogućnost napada Hrvatske, da se zaustavi napadanje, na jugu presijecanje komunikacije, a na sjeveru, Istočnoj Slavoniji je trebalo omogućiti zajedničko djelovanje prema Županji…
Nakon ljeta ’95. više nije bilo moguće da se održati status quo, pojasnio je.
“Tu se Amerika konačno ubacila u sukob. Američki strateški interesi bili su značajni. Jedan od ciljeva nakon Hladnog rata bila je stabilizacija područja Srednje, Istočne, a posebno JI Europe, da se ostvari utjecaj Amerike na tom području, da se time to područje stabilizira i da predstavlja model uspješne demokratske tranzicije.
Jasno je rečeno da nacionalistički sukobi mogu dovesti do destabilizacije, pogotovo na području bivše Jugoslavije. Bushova administracija održavala je status quo, Clintonova je nastavila, ali se ’94. morala umiješati”, ispičao je.
Barić je rekao da ‘Oluju’ gledamo kao operaciju, a zapravo je bila kulminacija vojnih napora.
