Turska je prestala zaustavljati migrante koji iz te zemlje žele otići u Europsku uniju. Politika je to koja je izazvala bojazan u Europi, posebno u zemljama na takozvanoj “balkanskoj ruti” nove migrantske krize. Analitičar za vanjsku politiku Denis Avdagić za portal Otvoreno govorio je o uzrocima te potencijalnim opasnostima novonastalih okolnosti za Hrvatsku te o mjerama koje su potrebne da se spriječi situacija iz 2015. godine.
Iako veliki broj analitičara situaciju označava svojevrsnom ucjenom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Avdagić smatra da se stvari trebaju sagledati u širem kontekstu.
“Sjetimo se kako je to izgledalo 2015. Prvo su svi optuživali Tursku, onda Grčku, pa Makedoniju, Srbiju pa Hrvatsku”, ističe Avdagić.
“Svi bi htjeli da netko drugi riješi taj problem, i da je to prebačeno na nečiji tuđi račun”, upozorava Avdagić.
Milijun potencijalnih izbjeglica u Idlibu, 3.7 milijuna u Turskoj
Ističe da je situacija u Siriji izravni motiv za ovakvu odluku turske vlasti. U migrantskim kampovima u samoj Turskoj nalazi se 3.7 milijuna izbjeglica. To predstavlja velik teret, financijski i drugi, za tu zemlju. Vojne operacije u Idlibu mogu stvoriti novi val izbjeglica prema Turskoj, što dodatno zabrinjava tamošnje vlasti. Na području oko Idliba nalazi se milijun ljudi koji bi zbog vojnih operacija sirijske vojske mogli krenuti u Tursku.
“Turska od Europske unije traži financijsku pomoć za zbrinjavanje postojećeg broja izbjeglica”, ističe Avdagić. S druge strane, smatraju svojim pravom napraviti “sigurnu zonu” u Siriji, čija bi jedna od funkcija i bila sprječavanje nastajanja velikog broja izbjeglica.
“Takav plan nije naišao na odobravanje od strane Zapada, pa su Turci time blago rečeno razočarani”, ističe. Sve do odlaska Amerikanaca takvom su sigurnom zonom upravljali Kurdi. Turci ju sad žele u proširenom obliku, i bez suradnje kurdskih snaga, pojašnjava Avdagić.
Međutim, ističe Avdagić, većina onih koji vrše pritisak na grčku granicu i dalje nisu izbjeglice iz Sirije, nego uglavnom ljudi iz “Pakistana, Afganistana, Iraka i tako dalje”.
Hoće li se ponoviti migrantska kriza iz 2015?
Na Balkanu vlada strah da će se ponovno dogoditi lančana reakcija na “balkanskoj ruti” kada su države redom zatvarale granice iz straha da se pretvore u hot-spotove. Avdagić je istaknuo neke razlike između situacije kakva je danas i kakva je bila u proljeće 2015. godine.
“Trenutna vlast u Grčkoj nije voljna, kao njihovi prethodnici, jednostavno propuštati migrante. Barem za sad”, ističe Avdagić. Grčka će imati agresivniji pristup prema migrantima, što Europi daje vremena da Europska unija bolje ispregovara rješenje s Turskom.
“Dok pokušaji prelaska ostanu na nekoliko stotina ljudi na dan, situacija će biti pod kontrolom. Međutim, ako se dogodi najcrnji scenarij, ako deseci tisuća ljudi krenu na granicu istovremeno, to će biti vrlo teško kontrolirati”, ističe Avdagić.
“Ukoliko se situacija do tada ne razriješi, postoje veliki rizici. Pa i javnozdravstveni”, ističe Avdagić, kakvih je bilo i do sada. Međutim, posebno zabrinjavaju u kontekstu svjetske epidemije koronavirusa.
“Jako je teško zaštititi ljude u takvim skupinama, a onda su i oni potencijalni širitelji bolesti”, ističe Avdagić. Teško je očekivati ikakvu pomoć, kada su sve zemlje ionako rastegnutih kapaciteta za borbu s novim virusom iz Kine, upozorava.
“Nacionalni zdravstveni sustavi su već sada rastegnuti kad se radi o dvadesetak slučajeva, a kamoli da se radi o primjerice tisuću slučajeva, i to u takvim skupinama”, ističe.
Europska unija pomaže zemljama na drugom kraju svijeta. Sredstava ima
Postavlja se pitanje što Europska unija može učiniti, posebno sada za vrijeme hrvatskog predsjedavanja. Ima li Europska unija kapaciteta za dogovor s Turskom ili za pomoć Grčkoj u odvraćanju migranata?
“Sigurno da ima kapaciteta, i treba raditi oboje. Posve je realno očekivati da bilo koja zemlja prima veliki broj izbjeglica dobije međunarodnu pomoć”, smatra Avdagić, posebno kada se radi o Europskoj uniji, koja izdvaja velika sredstva za razvojnu pomoć na drugim krajevima svijeta. U ovom slučaju radi se o krizi na samim granicama Europske unije.
“Europski proračun je zaista toliko velik da može bez problema snositi taj teret. To se možda čitateljima čini kao velik novac, ali za europski proračun to nije tako”, ističe.
“Postoje i dodatna sredstva za Schengenski sustav, koja se trebaju koristiti za suzbijanje ilegalnih migracija. One uzrokuju i dodatne probleme, jer se te migrantske rute mogu koristiti i za protok droge ili čak oružja”, upozorava Avdagić.
“Činjenica je da se radi o zaista velikom broju ljudi, i činjenica je da se na neki način te ljude treba zbrinuti. Činjenica je i da oni ne žele ostati ni u Turskoj. U onom trenutku kad bilo koja zemlja ukloni kontrolu sa granica jasno se vidi gdje ti ljudi žele ići”, ističe Avdagić.
U tom kontekstu, jasno je da Turska ne želi sama snositi troškove zaustavljanja ljudi koji zapravo ne žele ostati u toj zemlji, upozorava.
Ako migrantski val pređe Grčku, nemoguće će biti riješiti taj problem, dodaje.
“Onda imamo potpunu reprizu 2015. i ne treba računati da će Makedonija ili Albanija rješavati taj problem. Ni jedna država neće sebi dozvoliti da je hot-spot. Treba biti realan i vidjeti da to onda dolazi do Hrvatske. A najgora moguća situacija bi bila da Bosna i Hercegovina postane hot-spot. To garantira veliki problem”, smatra Avdagić te zaključuje da Hrvatska mora dobro isplanirati svoje poteze, da spriječi i ulaske u vlastitu granicu ali i pretvaranje Bosne i Hercegovine u krizno žarište.
