‘Ako nisi radio u rudniku ne možeš se nazivati rudarom, a ako učenika nisi pripremao za natjecanja ne možeš se ni evidentirati kao mentor’

Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

Hrvatska ima dugu i podsticajnu tradiciju državnih natjecanja iz znanja, a do kraja jeseni kompletirat će se natjecanja prenesena iz školske godine 2019/20. U tim olimpijadama učeničke izvrsnosti veliku ulogu imaju i mentori, koji su učenike pripremali za natjecanja.

“Evidentirati sjajne učenike u natjecanjima iz znanja nije problem, njihovi rezultati se vide na kraju procesa i oni će svi posve zasluženo dobiti priznanja i nagrade. Za razliku od njih pri evidentiranju mentorskog doprinosa, primjerice u natjecanjima iz programiranja, učenik ni ne može izabrati odgovornog mentora po svojoj (roditeljskoj) volji i zaslugama u procesu rada. Umjesto odabira prema zaslugama, učenici mogu ‘izabrati’ samo onog nastavnika iz škole koji je prethodno sam sebe registrirao i potvrdio – u skupu tzv. ‘odgovornih mentora’. Čak štoviše, vidjeli smo da se učenik ni ne može prijaviti za natjecanje ako nije prije toga potvrdio odgovornog mentora iz škole, bez obzira pohađa li nastavu informatike ili ne, ili je nastavnik tek stigao u školu pa ga učenik ni ne poznaje”, ističe Zdravko Škokić.

“Moja kći Zoe u školi nema informatiku kao nastavni predmet, te je pripreme za natjecanje odradila s mentorima iz Zagrebačkog računalnog saveza, kaže nam njena majka, Illona Posokhova.

Ipak, u sustavu postoje i oni koji zaista znaju tko je s njihovom djecom i koliko radio, je li ih pripremao za natjecanja ili nije, a to su roditelji. No aplikacija je osmišljena tako da roditelji ni na koji način ne mogu unositi ili verificirati podatak o mentorima, ni na početku ni na kraju procesa rada.

“Odgovorne osobe u školama i izvan škola, u dogovoru s roditeljima, pa i sami roditelji, nemaju mogućnost na kraju procesa unijeti točan podatak o svima koji su zaslužni za napredak njihove djece, a nekad to nije samo jedna osoba nego više osoba sa stručnim znanjima. Nije predviđena mogućnost ni da se evidentiraju osobe koje su prepoznale učenika. To mogu biti sjajni predmetni profesori koji rade odličnu nastavu, ali se ne bave programiranjem ili školski psiholog i slično. I oni su itekako bitni”, kaže nam tajnik ZRS-a Zdravko Škokić, koji je u sustavu više od dvadeset godina. Članovi Saveza su na nedavno završenom državnom natjecanju iz programiranja za sebe i svoje škole osvojili 13 od 12 prvih mjesta, i to je već treći put od 2007. godine.

“Aplikacija za prijavu u natjecanje umjesto ‘hvatanja’ svih potrebnih podataka osigurava monopol tzv. odgovornih mentora, jer sugerira učeniku ‘najprije izaberi mene za mentora pa ćeš se i ti moći prijaviti za natjecanje’, ističe tajnik ZRS-a, i dodaje da nitko ne provjerava je li tako evidentirani ‘odgovorni’ mentor osobno pripremao učenike za natjecanja, ali se određuje unaprijed – i dobije zvučno ime ‘odgovorni mentor’. A školi je unaprijed potrebna samo odgovorna osoba za provedbu natjecanja!

Nije htjela učeniku dopustiti odlazak na državno natjecanje jer ju nije odabrao za mentora

“Takav pristup me zaista podsjeća na profesoricu iz Vrbana koja nije htjela učeniku svoje škole dopustiti odlazak na državno natjecanje, jer je nije odabrao za mentoricu, a s njim nije radila ni minute. Učenik čak i nije pohađao izbornu nastavu informatike, sjeća se Škokić.

“Bilo je to 2006. godine, profesorica Babić mojem sinu Karlu nije htjela dati učenički indeks, pa sam zvala tajnika ZRS-a i gradski Ured da pomognu, sjeća se njegova majka Branka Dumbović.

“Od profesora uvijek imate velika očekivanja, a to podrazumijeva i visoki etički standard. Znanje programiranja koje mentor može prenijeti trebalo bi biti neupitno. Nažalost profesor Dmitrović ništa od tog mentoriranja mojeg sina nije učinio, kaže majka Fistrić i dodaje kako je profesor sam sebe u sustavu (on to može) registrirao kao odgovornog mentora, a ako ga učenik ne označi onda se ni ne može prijaviti za natjecanje. Zlouporaba sustava na taj način donijela mu je i značajna novčana sredstva za posao koji ni sekunde nije odradio s mojim sinom. Kao službeni mentor dobio je niz priznanja pa je na kraju i kao najtrofejniji mentor održao završni govor na svečanosti ‘Profesor Baltazar’ u Lisinskom. Sigurna sam da bi neke institucije mogle nešto poduzeti pa ću im se obratiti”, ogorčeno je dodala.

Roditelji znaju da sustav daje netočne podatke nadležnim državnim i gradskim uredima

Programerski specijalisti s iskustvom sudjelovanja u natjecanjima, koji godinama rade s učenicima, i u velikoj mjeri su i zaslužni i odgovorni za napredak učenika, tretirani su tek kao neobavezno polje, a ako tzv. odgovorni mentor odbije ili ne potvrdi odnosno ne stavi kvačicu na vanjskog mentora kojeg je izabrao učenik, ili ako škole ne dostave taj podatak u nadležni ured, onda programerski znalci ostanu neupisani i bez priznanja, kao prošle godine u Zagrebu, kaže nam Zdravko Škokić, i dodaje da takvih slučajeva odbijanja ima.

“Profesorica iz Vrbana II već nekoliko godina odbija potvrditi vanjskog mentora učenicima koji se pripremaju u programskom jeziku C++ u udruzi. Umjesto da djecu potiče da idu tamo gdje su programeri specijalisti, ona ih odbija, i onda se nakon naših žalbi i intervencije ravnatelja problem riješi”, kaže Filip Mravunac iz udruge S vijugom.

“Uvažena profesorica iz Dubrave ni nakon uzastopnog traženja roditelja prije tri godine nije htjela potvrditi najboljeg mladog mentora Ivana Šegu pa je ostao neupisan u sustav. Roditelji su predložili inspekcijsku prijavu, no naš tajnik nije želio prijaviti gospođu jer je smatrao da će joj vrijeme pomoći da shvati da se malo ‘pogubila'”, kaže nam predsjednik Saveza Rikard Dimić, i pita ima li što prirodnije nego osigurati da se u obrazovni sustav Republike Hrvatske unose samo točni podaci.

Škole postoje da bi služile djeci i obiteljima, a upravo su roditelji ti koji precizno znaju tko je i koliko uspješno radio s njihovom djecom.

“Stvari su u naravi uvijek vrlo jednostavne. Ako nisi radio u rudniku ne možeš se nazivati rudarom, a ako učenika nisi pripremao za natjecanja ne možeš se ni evidentirati kao mentor. Roditelji sve znaju i žele pomoći, no ovako izokrenut sustav ih ništa ne pita, i daje netočnu sliku nadležnim državnim i gradskim uredima”, zaključuje Zdravko Škokić.

Komentari