24-godišnja žena iz Afganistana: Nisam očekivala da ćemo se vratiti 20 godina unatrag i da ćemo morati nositi burke i skrivati ​​svoj identitet

Ilustracija Foto: Flickr/Patje

U Kabulu, ali i ostalim dijelovima države stanje je katastrofalno. Dok Afganistan pada pod talibane, 24-godišnja žena u Kabulu priča kako je oko sebe vidjela “strašna lica žena i ružna lica muškaraca koji mrze žene.”

Anonimna studentica napisala je u intervjuu za Guardian: “Kao žena, osjećam se kao da sam žrtva ovog političkog rata koji su započeli muškarci. Osjećala sam se kao da se više ne smijem glasno smijati, više ne mogu slušati svoje omiljene pjesme, više se ne mogu sastajati sa svojim prijateljima u našem omiljenom kafiću, ne mogu nositi svoju omiljenu žutu haljinu ili ružičasti ruž. I više ne mogu ići na posao ili završiti fakultet na kojem sam godinama radila da bih ga postigla.”

Stanje je strašno

Mlada djevojka je svoj intervju započela opisivanjem stanja u Afganistanu: “U nedjelju rano ujutro krenuo sam na sveučilište na sat kad je grupa žena istrčala iz ženskog doma. Pitao sam što se dogodilo, a jedan od njih mi je rekao da ih policija evakuira jer su talibani stigli u Kabul, a oni će tući žene koje nemaju burku.

“Svi smo htjeli doći kući, ali nismo mogli koristiti javni prijevoz. Vozači nas nisu puštali u automobile jer nisu htjeli preuzeti odgovornost za prijevoz žene. Bilo je još gore za žene iz studentskog doma, koje su izvan Kabula i bile su uplašene i zbunjene oko toga kamo trebaju ići.”



“Voljela sam raditi nokte. Danas, dok sam bila na putu kući, bacila sam pogled na kozmetički salon u koji sam odlazila na manikuru. Prednji dio radnje, koji je bio ukrašen prekrasnim slikama djevojaka, bio je bijeljen preko noći.”

Ponovno rob

Afganistanske žene strahuju da će sada biti slomljene slobode osvojene od 2001. godine. “Nisam očekivala da će nam opet biti oduzeta sva osnovna prava i da ćemo otputovati natrag na 20 godina. Da bismo nakon 20 godina borbe za svoja prava i slobode trebali loviti burke i skrivati ​​svoj identitet”, napisala je .

Kad je studentica čula da su talibani stigli u Kabul, “osjećala sam da ću postati rob. Oni se mogu igrati sa mojim životom kako god žele. Kad su se pokrajine jedna za drugom rušile, mislila sam na svoje lijepe djevojačke snove. Moje sestre i ja nismo mogle spavati cijelu noć, sjećajući se priča koje nam je majka pričala o doba talibana i načinu na koji su se odnosile prema ženama.”

“Nisam očekivala da će nam opet biti oduzeta sva osnovna prava i da ćemo otputovati u prošlost prije 20 godina. Da bismo nakon 20 godina borbe za svoja prava i slobode trebali nositi burke i skrivati ​​svoj identitet.”

Ljudi bježe kako znaju i mogu

“Tijekom posljednjih mjeseci, dok su talibani preuzimali kontrolu u provincijama, stotine ljudi bježalo je iz njihovih kuća i dolazilo u Kabul spasiti svoje djevojke i supruge. Žive u parkovima ili na otvorenom. Bio sam dio grupe studenata američkog sveučilišta koji su im pokušali pomoći prikupljajući donacije gotovine, hrane i drugih potrepština te im ih dijeleći.”

“Nisam mogla zaustaviti suze kad sam čula priče nekih obitelji. Jedan je u ratu izgubio sina i nije imao novca za plaćanje taksi prijevoza do Kabula, pa su snahu dali u zamjenu za prijevoz. Kako vrijednost žene može biti jednaka cijeni putovanja?”

“Danas, kad sam čuo da su talibani stigli do Kabula, osjetio sam da ću biti rob. Mogu se igrati sa mojim životom kako god žele. Radila sam i kao nastavnik u obrazovnom centru na engleskom jeziku. Ne mogu podnijeti pomisao da više ne mogu stajati ispred razreda, učeći ih pjevati svoje bukvice. Svaki put kad se sjetim da bi moje lijepe djevojčice trebale prekinuti školovanje i ostati kod kuće, suze mi padaju.”

Komentari