Josip Ivanović u podcastu ‘Sekstant’: Unatoč krizi otvaram knjižaru u centru Zagreba

U podcastu Sekstant gostovao je Josip Ivanović – prevoditelj, urednik i suvlasnik nakladničke kuće Edicije Božičević.

Urednik i voditelj Ilija Aščić razgovarao je s Ivanovićem o tome kako je s partnerima preuzeo nakladničku kuću Edicije Božičević, zašto unatoč krizi otvara knjižaru-kafić u centru Zagreba, kakvo je stanje u nakladničkoj branši, koliko Hrvati čitaju, što čini dobro knjigu, jesu li knjige preskupe i hoće li klasična knjige nestati.

“Edicije Božičević su u ovu godinu krenule jake ambiciozno”, kaže Ivanović o svojim planovima.

“Digli smo broj naslova na 25, pa smo zaključili – zašto ne bismo imali svoju knjižaru? Ne znam koliko knjižara sama po sebi može biti profitabilna u Hrvatskoj, međutim tamo će se održavati razne aktivnosti, bit će to kafić knjižara, bit će tu i ugostiteljski dio, ljudi će moći sjesti i pročitati knjigu, a moći će i posuditi knjigu. Tako da će to biti jedan koncept koji sam razradio i koji bi mogao proći… Radovi su u tijeku, prostore smo prekrečili, instalacije smo sve napravili nanovo, s obzirom da je riječ o zgradi koja je napravljena krajem 19. stoljeća za Vlahu Bukovca i da je nastradala u potresu. Vilu Bukovac je trebalo detaljno renovirati. Ona nažalost nije renovirana, ali mi smo se potrudili da taj svoj suteren koji smo unajmili maksimalno obnovimo o svom trošku”.



Ivanović kaže da nakladništvo u Hrvatskoj nije nešto gdje ćeš zaraditi neke velike novce, ali da se ipak situacija nije tako loša i ako se stvari dobro poslože, da izdavaštvo može funkcionirati.

“Ja zaista ne vjerujem da je situacija u nakladništvu toliko tragična. Mislim da su svi navikli na neke druge uvjete iz 80-ih i 90-ih, ali čitateljske publike je danas manje nego prije, naklade su manje. Nitko se nije prilagodio novom stanju. Meni nije bio problem prilagoditi se malim nakladama. Kad se prilagodiš tome, možeš živjeti od toga”.

O tome zašto Hrvati malo čitaju i kako stvarati čitateljsku publiku Ivanović kaže:

“Ključ je u obrazovanju. Treba se na kurikulumima puno više raditi. Programi podučavanja književnosti u školama su manjkavi. To nije sad nešto novo… Lektira se čita bez nekog pravog konteksta. Za većinu književnosti u lektiri ne postoji pravi kontekst i sve ovisi od profesora koji to podučava. To je jedan od problema. Drugi dio je dostupnost knjiga, koje su preskupe u Hrvatskoj, knjižnice su loše financirane, modeli otkupa se svako malo mijenjaju… Ovo je godina čitanja, pa ćemo sad vidjeti koliko ima pravih inicijativa i konkretnih modela koji će se aplicirati da se poveća čitateljska publika. Čitalačka publika u Hrvatskoj, mala ili velika, ipak postoji, nije dane postoji uopće, i mi sad trenutno objavljujemo za taj krug i cilj nam je da taj krug povećamo, ali to nije samo naš cilj, to je na svima nama, to je i na obrazovanju i na Ministarstvu, da nađemo modele da čitateljima približimo knjigu. A po svim statistikama smo pri dnu Europske unije”.

Ivanović navodi da nije moguće znati koja će knjiga biti best-seller, već samo uvidjeti potencijal neke knjige. Međutim, kaže Ivanović, moguće je da neka jako loša knjiga postigne uspjeh, velike nagrade, visoke naklade i pozitivne kritike.

O književnoj kritici u hrvatskim medijima Ivanović kaže:

“Mislim da je kod nas generalno problem književne kritike, ali ima vrlo malo kritičara koje cijenim. Cijenim književnu kritiku kao instituciju općenito. Ali ono što se kod nas većinom piše u mainstream medijima su prikazi, a ne kritike. I ti prikazi su uvijek pozitivno intonirani. Oni zaista ne ulaze u srž teksta niti ulaze u kvalitetu tog teksta. I to je jedan od problema s kojim se hrvatsko književno polje susreće u zadnjih 10 godina, polagano nestajanje književne kritike. I zato mi je drago da je HDP pokrenuo svoj portal za kritiku jer mislim da takvih stvari treba. Booksa to radi već neko vrijeme, Moderna vremena to rade. Ali toga treba biti više. Radi to i Vijenac, ali na nekoj drugoj razini… Postoji razlika žanra prikaza i kritika. Kritika se ne mora pisati često, ali mora biti kvalitetna. Jedan od problema je što u dnevnim medijima više nema prostora. Recimo, kultura u Večernjem je spala na 2-3 stranice subotom, a u Jutarnjem ista situacija… Kultura, gastronomija, zabava, i onda dobiješ mali tekstić o kulturi.“

Na pitanje zašto e-knjiga nije zaživjela kako se očekivalo Ivanović kaže:

“Mogu reći iz nekog svog iskustva da se digitalni oblik nije onako uhvatio kako su ljudi mislili da hoće. Konkretno, u Hrvatskoj e-knjiga naprosto nije zaživjela. Ne znam mnogo ljudi koji u Hrvatskoj kupuju e-knjige. Ja u Hrvatskoj nisam kupio ni jednu e-knjigu na hrvatskom. Kupujem eventualno e-knjige do kojih mi je teže doći fizički, na portugalskom ili engleskom ili eventualno španjolskom. Nikad nisam kupio hrvatsku knjigu u e-izdanju, uvijek odem u knjižaru ili se javim izdavaču i kupim knjigu. Sad, postoji li tu i neka fetišizacija tiskane knjige, sigurno postoji… Ja mislim da će knjiga definitivno opstati u tiskanom obliku na ovaj ili onaj način, sad koliko će biti u općem čitateljstvu biti rašireni drugi oblici, bila to e-knjiga ili zvučna knjiga, ali čini se da knjiga u fizičkom obliku još uvijek dosta dobro stoji i mogu reći s knjižarsko-nakladničke strane da e-knjiga nije bi blizu dostigla tiskanu”.

Komentari