Hrvatska je nakon osamostaljenja mirno i uravnoteženo uredila svoja natjecanja u školskom sustavu. Poticanje darovitih bilo je definirano kao proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja. Svi redoviti učenici škola mogli su se natjecati, a već ranih devedesetih dogodili su se i prvi olimpijski nastupi.
Smjernice za odvijanje natjecanja, u obliku uputa za sva natjecanja ili propozicija (pravila) za odvijanje nekog pojedinog natjecanja imale su jednostavan i fleksibilan okvir koji je bio podsticajan za darovite. Specijalisti i strukovnjaci povezivali su se s darovitom djecom i uz potporu roditelja podučavali ih, a po potrebi ih mentorski pripremali i za natjecanja.
Organizatori natjecanja, ravnatelji škola i svi ostali skrbili su da učenici budu zadovoljni, a darovitim školarcima nitko nije branio natjecati se “jer su premladi” ili zato što idu u “preniski” razred.
Za sudjelovanje na državnim natjecanjima znali su se izboriti čak i učenici razredne nastave jer su na županijskoj razini osvojili više bodova od svojih starijih kolega rješavajući iste zadatke.
I učenici razredne nastave evidentirani su kao državni pobjednici u programiranju
Tako je učenik razredne nastave Anton Grbin postao državni pobjednik 2001., Ivica Kičić 2003., Marin Tomić 2005. godine, Matija Marić je bio prvi trećašić državni pobjednik u našoj povijesti 2005., a Vedran Kurdija je kao učenik 4. razreda je dobio priznanja za jedno prvo i jedno treće mjesto 2009. godine. Ivica i Marin osvojili su u srednjoj školi i zlata na olimpijadi, a Ivica je, uz dva IOI zlata bio i najbolji osnovac u našoj povijesti s devet pobjeda. Svi ti učenici razredne nastave evidentirani su kao državni pobjednici.
Nije bilo zabrana “za one premlade” pa je nacionalni savez na seniorsku informatičku olimpijadu za srednjoškolce (HIO) pozivao i najbolje osnovce. Svojim znanjem zaslužili su priliku boriti se za ulazak u seniorsku reprezentaciju. Tako je Goran Žužić je bio pozivan u svom sedmom i u osmom razredu osnovne škole, 2004. i 2005. godine, da bi nakon toga postao i naš najbolji IOI natjecatelj u povijesti, odmah ispred svojeg učitelja Luke Kalinovčića, prvog olimpijskog zlata iz 2003. Takvu priliku dobio je i Ivica Kičić 2007., a zatim i petnaestak drugih osnovaca, sve do školske godine 2011/12.
“U uputama za sva natjecanja i propozicijama za informatička natjecanja nisu postojale restriktivne odredbe putem kojih bi se onemogućivalo darovite iz bilo koje dobne skupine da se iskažu. Nije bilo zapreka ni za sposobne strukovnjake izvan škole da im mentorski pomažu i budu evidentirani kao dio sustava”, kaže nam Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a.
U Zagrebu se događao programerski bum, broj programera je višestruko povećan. U tri godine osvojeno je 35 od 36 prvih mjesta na državnim natjecanjima. Zagrebački računalni savez dobio je najviša priznanja Grada Zagreba, a nacionalni savez informatičara dobio je satisfakciju za svoj rad jer se Hrvatska učvrstila među deset najboljih u svijetu.
“No kada su iz državnog natjecanja počeli odlaziti oni koji su godinama davali najveći doprinos, stvari su se počele mijenjati u pogrešnom pravcu, zaredali su problemi”, nastavlja naš sugovornik.
Umjesto pogrješnih ljestvica poretka ispravljani su pravilnici i uvedene zabrane za darovite
Učenici razredne nastave odjednom nisu dobili zaslužena priznanja za postignute programerske rezultate jer ljestvice poretka nisu izrađivane ‘po razredima’, odvojeno za svaki razred, kako je godinama nalagao pravilnik.
“No umjesto da se isprave pogrešne ljestvice poretka na kojima su se nalazili učenici različitih razreda, i da se priznanja naknadno podijele djeci koja su ih rezultatom i zaslužila, ispravljani su pravilnici. Učenici razredne od siječnja 2013. nisu smjeli na državna natjecanja dok ne upišu sedmi ili peti razred, čime je ukinuta dvadesetgodišnja otvorenost prema svim dobnim skupinama. Osim toga najboljim osnovcima je zabranjen pristup na Hrvatsku informatičku olimpijadu i na Izborne pripreme za izlučivanje seniorske reprezentacije – dok ne upišu srednju školu.”
No to nije sve. Ni osobe koje cjelogodišnje rade s djecom, programerski specijalisti, bivši natjecatelji koji im stručno i ljudski odgovorno mentorski pomažu u usavršavanju i pripremaju za natjecanja, nisu smjele biti upisane u sustav kao mentori ili tzv. odgovorni mentori. Otvorenost sustava prema akademskoj i drugoj izvanškolskoj kvaliteti onemogućena je “popravljanjem” pravilnika i Uputa na način da mentor odnosno odgovorni mentor može biti samo osoba zaposlena u školi.
“Ispalo je da mentor može biti bilo tko uz uvjet da radi u školi, i portir i vjeroučitelj, ali to nisu mogli biti istinski programerski znalci”, prisjeća se promjena u pravilnicima Zdravko Škokić, i dodaje da su pisali mnogo puta na sve potrebne adrese, državnom povjerenstvu, nacionalnom savezu, i u ministarstvo, i drugdje. Bilo je pojedinaca koji su pokušali pomoći da se problemi riješe no bez rezultata. Stoga je problem eskalirao na način da se učenik ni ne može prijaviti za natjecanje ukoliko prethodno ne izabere unaprijed određenu osobu iz škole za svojeg odgovornog mentora, što dovodi do velikih pogrješaka u evidentiranju, priznavanju i nagrađivanju mentorskog doprinosa.
Dobili odgovor od MZO da Agencija nije nadležna za traženje koje su uputili u MZO
“Pisali smo ministarstvu i 2018., i dali do znanja da se najboljim programerima, koji su tada išli u 8. razred ne smije zabranjivati borba za seniorsku reprezentaciju jer su dokazano bolji od 99% srednjoškolaca, ali bez odgovora. U svibnju 2019. smo tražili žurni prijem u MZO na temu ukidanja zabrana za darovite, da bi nakon skoro tri mjeseca dobili od MZO odgovor da Agencija nije nadležna za naše traženje, a mi smo, upravo znajući to, podnesak uputili u Ministarstvo, a ne u AZOO. Nismo bili zadovoljni s postupkom MZO pa smo o tome uputili podnesak u Ured predsjednika Vlade RH”, zaključuje tajnik Saveza.
Svjedoci smo da se stvari mogu mijenjati pa i preokrenuti. Natjecanja i smotre koje su otkazane u travnju, održat će se od rujna do prosinca. O tome smo prvi pisali i nadamo se da će nova ekipa u Ministarstvu prepoznati i ove probleme.
“Osjećamo se kao višegodišnji taoci ‘nezamjenjivih’ pojedinaca koji su skrb o darovitima podredili svojim zastarjelim razmišljanjima, u kojoj su jedina konstanta nepotrebne izmjene pravilnika”, zaključuje naš sugovornik.
Darovitima se ne smiju rezati krila. Valja ih pustiti da slobodno lete najvećom snagom talenta kojeg posjeduju.
