Vlč. Tilošanec: Na Drugom vatikanskom saboru dogodio se modernistički prevrat

5. travnja, na sam uskrsni ponedjeljak, u studiju Projekta Velebit gostovao je nesvakidašnji gost – pater Marko Tilošanec, prvi hrvatski svećenik Svećeničkog bratstva sv. Pija X (FSSPX).

Velečasni je svoje svećeništvo započeo u Varaždinskoj nadbiskupiji, no nakon nekoga je vremena spoznao probleme povezane s Drugim vatikanskim saborom i novim obredom Mise čiji plodovi duboko prožimaju svakodnevicu naših župa. Velečasni Tilošanec ubrzo se priključuje FSSPX-u, tradicionalnom svećeničkom bratstvu koje se posve otvoreno suprotstavlja pokušajima modernizacije katoličkog nauka te ‘proljeću’ liturgijske obnove. Velečasni služi Mise po tradicionalnom obredu u kapelama Bratstva u Zagrebu, Splitu i Rijeci te nastoji vjernike odane tradicionalnom obredu okrjepljivati sakramentima i poučavati ih katoličkoj vjeri onako kako su to činili sveci i naučitelji kroz stoljeća Crkve. Tradicionalne katoličke kapele središta su života velikih obitelji koje u svetoj Misi nalaze izvor svetosti za svakodnevni život u skladu s Kristovim providonosnim planom. FSSPX u hrvatskoj vodi blog Christus Rex na kojemu objavljuje apologetski materijal, duhovne pouke i obavijesti vezane uz apostolat u Hrvatskoj.

Već na samom početku pater Tilošanec obrazložio je tri problematične točke koncilske i postkoncilske obnove: kolegijalnost, moderni ekumenizam i vjersku slobodu. Kolegijalnost teži, pojašnjava velečasni, razgrađivanju svakog autoriteta te se odnosi vlasti unutar crkvene hijerarhije približavaju liberalno-demokratskoj upravnoj strukturi. Tako su umjesto tradicionalnih crkvenih struktura mnoge ovlasti (osobito u praksi zemalja Zapada) povjerene famoznim ‘župnim vijećima’, a progresivni teolozi čak se zalažu za veću zastupljenost žena na položajima autoriteta u Crkvi.

Još raširenija i prepoznatljivija zabluda je moderno poimanje ekumenizma po kojemu različitost vjera ne predstavlja grijeh protiv prve Božje zapovijedi, već samo različit, više ili manje dobar, put prema osobnom spasenju. To je, naravno, protivno nauku svih svetaca i naučitelja Crkve te vjekovnoj maksimi ‘Extra Ecclesia nulla salus’ po kojoj znamo da put spasenja možemo tražiti samo u pravoj Kristovoj Crkvi, a samo načelo neproturječnosti daje nam razumjeti da dva proturječna nauka ne mogu istovremeno biti istiniti.



Treća zabluda je ideja vjerske slobode, osobito izražena u koncilskome dokumentu ‘Dignitatis humanae’, prema kojoj država nema pravo ograničavati promidžbu lažnih religija. U praksi je ovaj mentalitet otišao čak korak dalje te se danas i sami pripadnici crkvene hijerarhije zalažu za sekularizam – ideju po kojoj država kao politička jedinica ne smije biti katolička, a sve religije moraju biti izjednačene pred zakonom te se država tako mora oglušiti na poziv Krista Kralja da se svi narodi i svi autoriteti podvrgnu Njegovoj sveopćoj vlasti.

U nastavku je velečasni također analizirao problem nove Mise i svjetovnog

neoprotestantskog usmjerenja modernističke liturgijske reforme. Osobito se osvrnuo na problem Pričesti na ruku, prakse koja je u današnjoj inačici nedostojna velikoj milosti koja nam je u ovome sakramentu dana.

Također, p. Tilošanec je ukazao na opasnost padanja djelića posvećenih Hostija na tlo što, u svjetlu nauka Tridentskog sabora da je Krist u svojoj cjelovitosti prisutan i u najmanjoj čestici Presvetoga Sakramenta, predstavlja svetogrđe. Upozorio je i na opasnost moguće zlouporabe u slučajevima namjernih krađa Hostija, koje su modernom praksom znatno olakšane. Kroz čitav intervju, velečasni Tilošanec isticao je kako lik blaženoga Alojzija Stepinca ne trebamo samo usnama hvaliti, već moramo proučavati njegov život i njegove spise te nastojati nasljedovati njegovu neustrašivu i beskompromisnu odanost nauku Crkve.

Komentari