Vidmarović o situaciji u Bjelorusiji: Lukašenko se nalazi u polu-histeričnoj situaciji jer zna da mu tlo bježi pod nogama

Na jednom od najvećih oporbenih skupova u povijesti Bjelorusije više desetaka tisuća prosvjednika u nedjelju u Minsku je tražilo odlazak predsjednika Aleksandra Lukašenka koji se odbija povući, tjedan dana nakon njegovog spornog reizbora. Razgovarali smo sa Branimirom Vidmarovićem, stručnjakom za geopolitiku i međunarodne odnose, koji smatra da je Lukašenko stjeran u kut i da nema niti jedan dobar scenarij koji bi ga izvukao situacije u kojoj se nalazi. 

Podsjetimo, Aleksandar Lukašenko, koji bivšom sovjetskom republikom vlada od 1994., okrivio je Zapad za situaciju u Bjelorusiji te rekao okupljenim pristašama da će zemlja “propasti kao država” ako se ponove izbori.

Njegova protukandidatkinja, oporbena političarka Svetlana Tihanovskaja, u petak je pozvala svoje pristaše da potpišu online peticiju kojom se traži ponovno prebrojavanje glasova predsjedničkih izbora održanih prošle nedjelje, tvrdeći da joj je na tim izborima ukradena pobjeda.


Vojna vježba NATO-a ili obrambena prisutnost?

Lukašenko tvrdi da se na granici sa Bjelorusijom nalaze vojni tenkovi NATO-a te da se provode vojne vježbe. Glasnogovorništvo  NATO-a je to opovrgnulo rekavši da je riječ o obrambenoj situaciji. Na pitanje kome vjerovati, Vidmarović odgovara da u ovom slučaju ne treba vjerovati Lukašenku jer njegove riječi nisu razumne.

“Lukašenko se nalazi u polu-histeričnoj situaciji jer zna da mu tlo bježi pod nogama. Izbori su falsificirani, nisu legitimni, Lukašenko traži različite načine kako sačuvati vlast, protjerati prosvjednike, a da ne izgleda kao diktator i zato poseže za različitim teorijama  i manevrima koji odvlače pažnju.  Dakle imao je teorije o tome da su prosvjednici interventni sa Zapada, da među njima ima čak intervenata iz Rusije, sada poseže za prijetnjom NATO-a čime želi ugoditi Moskvi jer je Lukašenko  zamolio Vladimira Putina da intervenira ukoliko situacija izmakne kontroli”, rekao je stručnjak za međunarodne odnose.

Kremlj je u nedjelju priopćio da je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio da je Moskva spremna pomoći Bjelorusiji  te da se na tu zemlju provodi pritisak izvana. Vidmorović tvrdi da Moskva ne vjeruje da je to namješteno izvana, već da Putin i Kremalj  smatraju da je to krivica samog Lukašenka.

“Smatraju da Lukašenko nije bio dovoljno čvrst, da je  previše koketirao sa Zapadom i da mu se to odbija o glavu. Sada, koliko je spremna Moskva intervenirati je sumnjivo, nije realno jer je to skup poduhvat, nije isplativo reputacijski, nije jasno koliko će se nove sankcije protiv Bjelorusije pretočiti na Moskvu. Sve je to neizvjesno jer dolaze i izbori u SAD-u tako da je Moskva više verbalno na strani Lukašenka nego što bi mogla biti. Eventualno će poslati nekakve specijalce, interventnu policiju i opremu ako će zatrebati jer  prave vojne intervencije ni samom Lukašenku ne odgovaraju. On je čovjek koji voli svoju vlast, svoj suverenitet i ukoliko bi došlo do nagodbe između Moskve i Bjelorusije, on bi naravno izgubio puno suvereniteta i Moskva bi pristala pomoći pod ruskim uvjetima kakvi god da bili. Sada se nalazi u škripcu iz kojeg ne zna kako izaći, a prosvjednici ne posustaju, formirali su zahtjeve koji su konkretni, koncizni. Traže puštanje na slobodu sve zatvorenike, odbacivanje svih kaznenih prijava i provođenje novih izbora.

“Oporba nije ekstremna, razumna je, ne traži odstupanje nego raspisivanje novih izbora što je razuman zahtjev”

Na pitanje postoji li realna mogućnost za provođenje novih izbora, Vidmarović tvrdi da za sada Lukašenko ne razmatra tu opciju.

“Nada se da će sve to proći, primjenjuje taktiku smanjujući represivnost, daje prostora prosvjednicima te više nema masovnih zatvaranja. Čak su prikazali reportažu na bjeloruskoj televiziji o prosvjedima što govori o tome da se pokušava dodvoriti nezadovoljnom dijelu pučanstva, opet međutim nije izvjesno koliko je u pravu s tim kalkulacijama. Jedno je sigurno da neće samo tako odstupiti, osim  ako on neće imati neke garancije za sebe. Scenarij sa ponovljenim izborima je malo vjerojatan, ali postoji jer je Lukašenko spretan politički, on ima taj osjećaj  kao i Erdogan i Vučić, može  posustati, ali male su šanse. “

Tihanovska se javila preko videokamere u Litvi izjavivši da je spremna voditi Bjelorusiju i stvoriti pravne mehanizme za osiguravanje poštenih izbora. Vidmarović smatra da je to moguće jedino ako Lukašenko raspiše nove izbore.

“Oporba nije ekstremna, razumna je, ne traži odstupanje nego raspisivanje novih izbora što je razuman zahtjev i ja ga podržavam. To bi mogla biti opcija u budućnosti. Pitanje je koliko će Lukašenko procijeniti pluseve i minuseve. Problem je što za sada nema pluseva, on je u ovoj situaciji sada stjeran u kut kada nema niti jednog dobrog scenarija. Ili se prepustiti Rusiji što je loše ili se prepustiti sankcijama što je loše, a pustiti prosvjednike da prosvjeduju je loše jer neće popustiti, a opet ih ugušiti u krvi i pendrecima je isto loše jer će dobiti još veće sankcije.”

Na pitanje je li postoje dokazi da su izbori zaista lažirani, Vidmarović tvrdi da u Bjelorusiji ne postoje neovisni instituti, sociološki i pravobraniteljski koji mogu neovisno i kompetentno pratiti izbore.

“No na temelju različitih informacija i analiza koje su kasnije posložene u jednu cjelinu je postalo jasno da su izbori falsificirani u jednoj velikoj razini u svim izbornim jedninicama i da je realni rezultat dobila oko 45 %, a  Lukašenko 43% pod kalkulacijama koje su proveli neovisni stručnjaci koji pokušavaju doći do istinite slike stvarnosti. S tom verzijom se slažu svi vodeći politolozi u Rusiji što je indikativno. Oni se slažu s tom verzijom te da nije tih 80% pripalo Lukašenku.

Što bi značilo savezništvo Putina i Lukašenka za svjetski poredak?

“Bjelorusija bi izgubila svoju pro-europsku dinamiku, suverenost i političku i društvenu, to bi stvorilo još veće nepovjerenje prema Rusiji na relaciji na tom rascjepu između istočne Europe i Rusije, još veće tenzije bi se stvorile jer bi značilo da bi ruske snage mogle nesmetano ulaziti u Bjelorusiju pod kojim god izlikama i kad im god dođe na um što bi povećalo tenzije na relaciji NATO-Rusije i što bi  samoj Rusiji naštetilo zato što bi se smatralo da je to unaprijed planirana akcija i smatralo bi se da na taj način Rusija sebi zapravo pripaja Bjelorusiju kao što je pripojila Krim. To bi, za same ruske izglede za njenju poziciju na svjetskom poretku na relaciji Europa-SAD, bilo užasno nezgodno u ovom trenutku jer na kraju krajeva iako se ovo sve događa, Rusija ipak pokušava ući u dijalog sa SAD-om i Europom. Želi normalizirati stvari koliko  god se činilo sa strane da je nije tako zbog Krima. Krim je slučajna avantura, Rusija ga više ne želi ponoviti. To savezništvo sa Bjelorusijom, ta neka intervencija bi bila loša i u financijskom smislu zato što bi Lukašenko zatražio da se investira novac jer Bjelorusija treba velike količine novca, a Bjelorusija je ogromna zemlja, taj trošak nije dobrodošao jer se puno novca troši na Siriju, na podržavanje kampanje u Egiptu, u Libiji, Venezuelu i u dr. krajevima svijeta. Tako da staviti ne “državnu sisu” jednu Bjelorusiju to nije varijanta koja bi odgovarala Kremlju u ovom trenutku, tako da je sve jalovo”, zaključuje Branimir Vidmarović za Otvoreno.


Komentari