Potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru komentirao je rad Državnog odvjetništva RH.
Škoro je podsjetio kako je prije mjesec dana u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta držao uvodni govor o Izvješću Predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti u kojem je ukazao da podneseno izvješće ne znači ništa i ne govori ništa budući ne upućuje ni na jedan bitan problem u radu sudova ili strukturni problem hrvatskog pravosuđa.
“Danas je pred nama slično statističko izvješće ali, poštovana Glavna državna odvjetnice, neću se toliko baviti analizom Vašeg izvješća, pa želim unaprijed naglasiti da moje primjedbe i govor nisu ni na koji način upućeni Vama osobno. Naglašavam da želim raspraviti strukturni problem koji nije počeo niti će završiti sa gđom Zlatom Hrvoj Šipek”, poručio je Škoro.
Hrvatska ima najniže povjerenje građana i poduzetnika u poštenje i neovisnost javne uprave, sudova i državnih odvjetnika
Objasnio je i što čini temelje institucionalnog okvira jedne zdrave, demokratske države, a to su slobodni izbori, profesionalna javna uprava kao servis građanima, neovisni sudovi i neovisno državno odvjetništvo i tijela kaznenog progona.
“Rekao bi čovjek da dalje nema, a svi znamo da ima i da to zovemo različitim imenima, a najčešći izraz koji smo često čuli zadnjih dana u javnom prostoru jest: duboka država. U kakvoj je vezi pojam demokratske države utemeljene na poštivanju ljudskih prava i vladavini prava s pojmom tzv. duboke države?”, zapitao se Škoro.
Taj trivijalizirani izraz, tvrdi Škoro, navodno je izmišljen na marginama populističke desnice, a zapravo je znanstveno utemeljeni pojam iz brojnih istraživanja o korupciji, a koristi se i u izvješćima Svjetske banke još od početka ovog tisućljeća, samo je tamo pravilno nazvan – zarobljena država.
“Hrvatska je upravo zarobljena država. Društvo koje je po svim izvješćima relevantnih međunarodnih organizacija, Vijeća Europe i Europske komisije, na samom dnu EU po sustavnoj korupciji u visokoj politici i javnoj upravi, od centraliziranih tijela vlasti do jedinica lokalne samouprave, te s najnižim povjerenjem građana i poduzetnika u poštenje i neovisnost javne uprave, sudova i državnih odvjetnika.
“Postavlja se pitanje: Kako se to država zarobljava?“
“Prvo valja ovladati javnom nabavom kako bi se tokovi novca u ekonomiji proslijedili u izabrane političke i gospodarske strukture; potom valja ovladati zapošljavanjem u javnoj upravi kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje korumpiranog sustava osobama koje ne propitkuju, ništa ne znaju i ne žele znati; treće je imenovanje sudaca kako bi se ovladalo procesima u sudstvu te četvrto imenovanjem državnog odvjetnika kako bi na taj način ovladali procesima u državnim odvjetništvima i drugim tijelima kaznenog progona i osigurali nekažnjivost izabranih struktura”, objasnio je Škoro.
Prema Škori, kad se ova četiri procesa privedu kraju, oko izabrane političke i gospodarske strukture, koja njima vlada državom, nastaje ovisna klijentilistička struktura koja ništa ne pita, šuti i biva za to nagrađena, a ta ovisna klijentelistička struktura, htjela ili ne htjela, na izborima osigurava održavanje stanja zarobljene ili duboke države jer bez nje gube svoje povlastice.
Škoro je istaknuo kako je 2014. godine, GRECO, glavno antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe, izdalo preporuku Republici Hrvatskoj za izmjenom izbora Glavnog državnog odvjetnika, upućujući primjedbu da postojeći sustav u kojem Vlada, de facto sam Predsjednik Vlade, odabire Glavnog državnog odvjetnika, što ne jamči neovisnost državnog odvjetništva – svojim kasnijim izvješćima Vijeće Europe je ponovo prigovorilo da Hrvatska preporuci GRECO-a nije nikada udovoljila.
“Glavnu državnu odvjetnicu, dakle, izabrao je predsjednik vlade Andrej Plenković osobno, nakon formalnog igrokaza od intervjua, gdje je bez ijednog dana efektivnog radnog iskustva u pravnoj praksi, na sudu ili u odvjetništvu, procjenjivao je kvalifikacije i rezultate rada kandidata za Glavnog državnog odvjetnika, osobe koja, za razliku od njega, ima desetljeća iskustva rada u odvjetništvu”, istaknuo je Škoro.
Napomenuo je i kako je Plenković odobrio imenovanje osumnjičenoj za primanje mita u aferi Krš-Pađene, ali i niz drugih rukovodećih kadrova različitih ministarstava, uglavnom članova stranke kojoj je gospodin Plenković predsjednik, a koji su kasnije i uhićeni, kao na primjeru ministra Ćorića i niza korupcijskih afera s kojima ga se povezuje.
“Zahvaljujući aferi Janaf, saznali smo i gdje se nalazi i sastaje jedan dio te političke i gospodarske strukture zarobljene države – u Slovenskoj 9“
Škoro je uvjeren kako se upravo na primjeru Slovenske 9 razotkrilo da pipci te gospodarske i političke strukture uistinu sežu upravo do one četiri temeljne institucije koje bi trebale biti stupovi zdravog demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava, naposlijetku u tom klubu se rado družio i predsjednik suda na kojem se nalazi najvažniji i najveći kazneni odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u državi.
“Oko Slovenske 9 događali su se posve uobičajeni mistični fenomeni. Naime, kao i obično, prije početka same akcije procurile su informacije iz PNUSKOK-a, pa se osumnjičenik postupno rješavao kompromitirajućih dokaza, što je dovelo do spektakularne akcije izranjanja njegovih mobitela iz mulja Save, a tok novca je doveo prvo do prtljažnika u nekoj garaži, pa preko torbe za mačke direktno do stana zamjenice državnog odvjetnika,” ističe Škoro.
Na kraju je Škoro poručio kako su pored svih uhićenih, kojih se politička struktura zarobljene države lako može odreći kako bi stvorila privid funkcionirajuće demokracije i neometano nastavila dalje, ključni samo oni koji još uvijek nisu uhićeni niti će, dok je ovakav sastav vlasti, biti uhićeni.
“Sve drugo, kao i ovo izvješće koje je danas pred nama, je zapravo nevažno,” zaključio je čelnik Domovinskog pokreta.
