Pitanje je treba li u krizi liberalizirati tržište rada, poruka je s okruglog stola Domovinskog pokreta o prijedlogu Zakona o strancima, održanog u utorak u HND-u u Zagrebu.
Na okruglom stolu sudjelovali su profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu prof. emeritus Ljubo Jurčić, demograf dr. Stjepan Šterc, povjesničar i politolog doc. dr. sc. Tado Jurić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, izvršni direktor Udruge Glas poduzetnika mr. sc. Dražen Oreščanin i pročelnik Odjela za ekonomiju na Sveučilištu Sjever izv. prof. dr. sc. Ante Rončević. Moderatorica je bila saborska zastupnica Domovinskog pokreta i članica saborskoga Odbora za gospodarstvo dr. sc. Vesna Vučemilović.
“Tema je novi prijedlog zakona o strancima koji je bio na prvom čitanju u Hrvatskom saboru i na neki način je pomalo podigao prašinu, koja se relativno brzo slegla, mada se radi o zakonu koji obuhvaća jedno vrlo kompleksno područje – zakon o imigracijama”, pojasnila je uvodno je Vučemilović.
Jurčić: Europa nas je i onda i danas uzela zato što treba radnike
Vučemilović je upitala profesora Ljubu Jurčića koliko je pametno tijekom krize donositi novi Zakon o strancima koji se uvelike reflektira na tržište rada i kako će se to odraziti na naše tržište rada, s obzirom na prethodna iskustva.
“Kažu: – Ušli smo u Europu pa su naši ljudi otišli sad raditi u Europu budući smo mi članica Europske Unije. Pa 60-e godine, ne da nismo bili članica EU nego smo bili kontra-sustav protiv kapitalizma – socijalistički sustav. Europa nas je uzela onda zato što treba radnike i danas uzima zato što treba radnike. U Njemačkoj pa čak i bivšim socijalističkim zemljama Češka, Poljska pa čak i malo Mađarska, nedostaje radnika. To pričam zbog toga da vidimo da u Hrvatskoj nešto nije u redu s ekonomskom politikom. Svi trebaju radnike, a mi nemamo dovoljan broj radnih mjesta. Tržište rada ne može funkcionirati po nekim normalnim mehanizmima ako nemate neku usklađenu ponudu radnih mjesta i ponudu rada. Rezultat ponude rada je obrazovanje, a rezultat ponude radnih mjesta je industrijska ili sektorska politika koju Hrvatska nema. Mi kao Hrvati se trebamo pitati što to nije u redu sa hrvatskom ekonomskom politikom,” zapitao se prof. Jurčić.
Šterc: Europa će se morati vratiti klasičnoj paradigmi planiranja radne snage
Vučemilović je zanimalo što demograf Stjepan Šterc misli o uvozu radne snage, kakva je demografska slika u Hrvatskoj, treba li potaknuti useljavanje, a ne iseljavanje, i što bi trebalo učiniti da se zaustave negativni demografski trendovi, budući da je Slavonija – prazna.
“Demografska problematika ne može biti isključivo jedino obiteljska politika i socijalna politika, ona mora biti u temelju gospodarskog razvitka zato što je čovjek ključni faktor razvoja. Taj Zakon otvara proces supstitucije u Hrvatskoj. Supstitucija u Hrvatskoj – jedan od vrlo negativnih demografskih procesa, on znači zamjenu stanovništva, jednog mladog i obrazovanog, potencijalnog koji bi trebao biti nositelj inovacija u hrvatskoj budućnosti, sa drugim stanovništvom, manje obrazovne razine, koje nije identitetsko stanovništvo i to između ostalog stanovništvo u supstituciji može ugrožavati temeljni identitet”, rekao je Šterc.
Dodao je kako su 2015. godine velike migracije prema Europi pokazale, konačno, da se stvari ne mogu isključivo i jedino rješavati migracijskim modelom.
”Zašto? Zato što je ta silina preseljavanja prema Europi bila bez ikakvih zakonitosti, rušene su granice, suspendirani Ustavi država itd., pokazalo se da to nije radna snaga koja se može prilagoditi načinu rada i života u novim sredinama, nego da ona stvara nova geta u razvijenoj Europi. Mislim da će se Europa morati vratiti klasičnoj paradigmi planiranja radne snage. Slobodnih migracija nema i ne može biti zato što slobodne migracije u velikim intenzitetima mogu zapravo razarati društva. Najveća po meni kriza u Hrvatskoj je način upravljanja Hrvatskom”, tvrdi demograf Stjepan Šterc.
Sever: Ovaj zakon će u potpunosti liberalizirati uvoz strane radne snage
Moderatorica Vučemilović je upitala Krešimira Severa iz Nezavisnih hrvatskih sindikata za mišljenje o plaćama, budući da strana radna snaga dolazi raditi za daleko niže cijene, koje su za njihove matične države jako visoke, a u Hrvatskoj s sa tim plaćama jedva preživljava.
“I ono što se sad dogodilo to je zapravo taj krajnji udar. On se događa upravo ovim Zakonom o strancima za koji je čak i Državni tajnik iz Ministarstva unutarnjih poslova, koji je bio i koji je predstavljao zakon na sjednici gospodarsko-socijalnog vijeća, onako sa strane rekao da taj zakon možemo nazvati čak i imigracijskim zakonom. Dakle, zakon koji nama na mala vrata definira te neke druge uvjete. (…) Ovdje se zapravo ide u jednom pravcu koji će u potpunosti liberalizirati uvoz strane radne snage”, rekao je Sever.
Na taj način smo, dodaje, praktički do kraja otvorili sustav tome da više nitko ne mora brinuti oko radne snage jer si može, za sada barem, dovesti stranu, koliko god mu treba. Time se pojašnjava Sever,, dodatno potiče iseljavanje, a jedan od tih mehanizama osigurača koji sama vlast govori jest taj, o tome govore i iz Hrvatske udruge poslodavaca kao sugovornika u tom socijalnom dijalogu, ali i iz Gospodarske komore slično, oni govore da zapravo hrvatski poslodavac ne bi smio strancu ponuditi nižu plaću od one koju je ponudio hrvatskom radniku kada je njemu ponudio posao.
”Ali ako hrvatski radnik može za taj posao dobiti 3.250 kuna neto i od toga ne može živjeti, a ovaj stranac može, onda on nije prekršio taj osigurač jer je takvu plaću doista ponudio strancu, ali je time dodatno gurnuo hrvatske radnike negdje u inozemstvo u bijeg na onu stranu. I to onda udara izravno na demografiju, strukturu stanovništva, pa čak i na same poslove koji se dalje potiču i na kojima se radi, ali čini mi se da to nikoga ne brine tako da na kraju ovaj zakon ne možemo nazvati nikako drugačije nego da je to onaj zadnji. Opravdava se nekako ta činjenica i time da su se svi raniji postupci koji su govorili o nekakvim kvotama za uvoz strane radne snage pokazali ne dobrima i da je zapravo ovo nešto što će drastično pomoći poslodavcima u brzini traženja te radne snage, jer kao prije su morali dugo čekati, a zapravo se ne želi reći da je to doista onaj krajnji udar koji je potpuno liberalizirao ulaz i pri čemu je jasno da nama neće dolaziti ljudi iz Njemačke, Nizozemske nego će dolaziti iz tih jeftinijih sustava rada”, poručio je Sever.
Oreščanin: Hrvatska je najgora zemlja u Europi po zaposlenosti
Vesna Vučemilović je upitala predstavnika Udruge Glasa poduzetnika mr.sc. Dražena Oreščanina kakva su iskustva članova udruge koji su zapošljavali strance i kakav je njihov stav o ovom zakonu.
“Ako hrvatsko gospodarstvo jednoga dana postane snažno, jako i kvalitetno i ako ne budemo imali dovoljno svoje vlastite radne snage, bit će super da netko ovdje uopće želi doći raditi. Ono što je problem Hrvatske jest da je Hrvatska najgora u Europi po zaposlenosti. Mi od 18-65 godina u radnom stanovništvu, dakle u toj populaciji koja može biti radno aktivna, imamo najniži postotak ljudi koji zaista rade ili su aktivni na tržištu rada koji traže posao. Mi prvo moramo posegnuti u te naše interne rezerve, a to je nekakvih 400 – 500 tisuća ljudi koji su radno sposobni, koji uopće nisu na tržištu rada”, istaknuo je Oreščanin.
Što se tiče zapošljavanja radne snage, naglasio je, uglavnom je to iskustvo vezano za slabije plaćene, pomoćne poslove ili su to zaposlenici u turizmu i ugostiteljstvu.
”Ljudi kažu kako im je jednostavnije sezonu odraditi u kuhinji u restoranu sa zaposlenicima iz Makedonije, Srbije ili BiH zato što su ljudi jednostavno vrijedni, odgovorni i znaju da se radi 24/7 i cijene taj komad sigurnog posla i sigurnog prihoda, dok u vrlo velikom broju slučajeva je s našim domaćim radnicima znalo biti puno više problema. Ne bismo se mi trebali fokusirati na minimalnu plaću i to hoće li netko raditi za 3.250 kuna ili neće, to je pokazatelj devastacije kompletnog gospodarstva koje mi imamo ovdje već desetljećima, gdje ustvari niti ne razmišljamo o onima koji imaju 10 ili 15 tisuća kuna plaće, nego je fokus na onima koji imaju 3 tisuće kuna plaće”, komentirao je Oreščanin.
Jurić: U Europi se radnik gleda kao proizvod
Doc.dr.sc. Tadu Jurića,Vučemilović je upitala za komentar činjenice da se iz Hrvatske iseljavaju mladi, a vraćaju umirovljenici.
“Osnovni problem ovog Zakona je misliti da će on spasiti naše gospodarstvo samim tim što smo ulovili nekoga tko hoće raditi za 3.000 kuna. Europa je generalno nastala iz humanizma, ali se preokrenula u antihumanizam, u Europi se radnik gleda kao proizvod. Njemačka ne želi zaista pomoći Hrvatskoj u borbi protiv korupcije, jer da želi, ona bi to mogla, to je neupitno. Na kraju krajeva, kupili su naše sve najskuplje tvrtke, ako su to mogli, mogu sigurno u ovoj zemlji više od naših političara, međutim ona to ne želi zato što joj to ide na ruku – izvlačiti mlado stanovništvo koje ne košta ništa, ali isto to ne radi samo kod nas nego i u BiH, Srbiji i cijeloj jugoistočnoj Europi”, kaže Jurić.
Dodaje kako je jedna od indicija koja to potvrđuje naglo otvaranje njemačkih gimnazija u Hrvatskoj ‘Deutsches Sprachdiplom’ od 2005., a 2010. naročito.
”Oni zapravo pripremaju našu djecu za njemačko tržište rada na način: ‘nauči njemački kod svoje kuće pa dođi meni da ti ne moram i to platiti’, otprilike. Naš osnovni problem je korupcija, međutim imamo i partnera korupcije, nekoga tko koristi što propadamo, a taj problem se ne otvara na razini Europske Unije. Hrvatska je mogla otvoriti taj problem kad je presjedala Europskom Unijom, ali nije, na žalost”, objasnio je Jurić.
Rončević: Nakon predsjednika Tuđmana ovoj zemlji nedostaje vođa
Izv.prof.dr.sc. Antu Rončevića, Vučemilović je pitala za komentar može li se riješiti ijedan od problema navedenih u prijašnjem razgovoru, plaćajući milijunske iznose konzultantima svjetske banke.
“Kronično ocjenjujem – nakon predsjednika Tuđmana ovoj zemlji nedostaje vođa. Ne samo na razini države nego i u Udruzi poslodavaca, sindikata, akademskoj zajednici, bilo kojim slojevima društva i u kulturi itd. Uistinu mislim da bi trebalo promovirati ‘leadership’ u području akademske zajednice kroz studijske programe, ali i u svakodnevnom životu. Uistinu, svi ovi argumenti su iznošeni da potvrde kako hrvatskoj nedostaje jedna krovna ili masterplan krovna strategija. Na ono pitanje: – Quo vadis Croatia, da jednostavno znamo odgovor”, ustvrdio je Rončević.
Dodao je kako je Hrvatska nakon ’95. i oslobađanja države imala jasne ciljeve i išla izgraditi sve hrvatske integracije, atlanske, europske integracije.
”Ulaskom u EU kao da smo ispunili sve te svoje ciljeve. Mi smo zamijenili instrumente i ciljeve, tako nam se isto događa s javnim dugom, tako nam se događa s tečajem, odnosno politikom uvođenja eura. To su stvarni problemi, to su neke slike, škare koje zapravo naše gospodarstvo onda na taj način unazađuju i nismo tamo gdje bi htjeli i gdje bi mogli biti. Ako zemlja nema jasan plan, ne ispunjava svoj plan onda ispunjava nečiji tuđi plan”, zaključio je Rončević.
