Pad hrvatskog gospodarstva u drugom kvartalu 2020. godine iznosi 15 posto, pokazuju podaci koje je danas objavio Državni zavod za statistiku. Riječ je o najvećem padu zabilježenom od 1995., kada se počela provoditi tromjesečna procjena BDP-a, padu gorem čak i od sumornih predviđanja stručnjaka čije su se procjene kretale oko 13 posto.
Vijest izgleda katastrofično, ali profesorica makroekonomije u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribičević kaže nam da razmjeri katastrofe nisu baš onakvi kakvima se čine na prvi pogled.
“Prvo i osnovno, treba primijetiti razliku između bruto dodane vrijednosti i bruto domaćeg proizvoda. Bruto dodana vrijednost pala je oko 12 posto, a BDP, kao što vidimo, 15,1 posto. Stvar je u načinu na koji se odlukama Eurostata i UN-a bilježi potpore gospodarstvu”, kaže. Molimo je da nam objasni razliku između bruto dodane vrijednosti i bruto društvenog proizvoda.
‘Ekonomija je ipak Robusnija nego se čini’
“Razliku čine porezi i subvencije. BDV-u se dodaju porezi, oduzmu se subvencije, i tako dobijete BDP. Odlukom Eurostata, velika sredstva koja su dana tvrtkama knjižila su se kao subvencija, koja je, dakle, oduzeta od BDV-a. Bolji pokazatelj toga što se događa u ekonomiji je to što se dogodilo s bruto dodanom vrijednosti, naprosto zbog toga što su nam velike subvencije koje smo davali zamutile BDP”, objašnjava Vedrana Pribičević.
Dakle, pad ekonomije u drugom kvartalu ove godine, premda i dalje rekordno velik, nije tako strašan kao što se čini gledajući samo BDP. “Takav rezultat je očekivan, prvenstveno zbog toga što hrvatsku ekonomiju ipak ne čini samo ugostiteljstvo, ne čine je kafići, restorani i slično. Hrvatska ekonomija ima i prerađivačku industriju čiji pad je bio manji, ima IT industriju, zatim uslužne industrije u kojima kontakt među ljudima nije nužan. Na neki način možemo reći da je hrvatska ekonomija ipak malo robusnija nego što se mislilo”, smatra Pribičević.
Mnogo je učinio glas poduzetnika
Ekonomistica skreće pažnju na novoosnovanu udrugu koja je, smatra, odigrala značajnu ulogu u usmjeravanju Vlade prema donošenju mjera koje su pomogle gospodarstvu.
“Mislim da je Udruga glas poduzetnika prilično utjecala Vladu. To je normalno, u modernoj ekonomiji interesne skupine se bore za svoje interese. Njima barem djelomično možemo zahvaliti što situacija nije gora”, uvjerena je Pribičević.
Uz to, sam tijek krize nije ostavljao mjesta dvojbama oko toga kakve mjere treba poduzeti, objašnjava ekonomistica, pa je posao ministra financija Zdravka Marića bio utoliko lakši. “Kada je vidio kako ide punjenje proračuna, ministru je bilo jasno da nema drugog načina za prevenciju problemas s likvidnošću nego da se investiraju sredstva u ekonomiju”, kaže.
Kada je postalo jasno što treba učiniti, državna pomoć upućena je na prave adrese. “Covid kriza disproporcionalno je udarila na mala i srednja poduzeća, te posebno na mikro poduzeća, koja nemaju velike zalihe gotovine s kojima mogu prebroditi duža razdoblja bez prihoda, što veće kompanije mogu”, objašnjava Vedrana Pribičević, piše Telegram.
