Da hrvatski građani plaćaju jako skup i neefikasan državni aparat već odavno se zna. Doslovno ne postoji ured, agencija ili služba, a koja se financira iz Državnog proračuna kojoj ne možemo naći neki problem, optužiti za sporost ili pronaći rasipničko i neodgovorno ponašanje koje porezne obveznika košta milijune.
Neefikasan i glomazni državni aparat posebno dolazi do izražaja u kriznim uvjetima. Za Hrvatsku koja se još izvlači iz krize 2008. godine, a nakon koje nismo napravili nikakav redizajn državnog aparata i birokracije ova kriza uzrokovana koronavirusom zbog koje je doslovno stalo gospodarstvo moglo bi dovesti do nevjerojatnog urušavanja cijelog sustava.
Iako gospodarstvenici, ekonomisti i analitičari ukazuju na problem, sindikati i pripadnici lijevih političkih opcija, kao i vladajućeg nominalno demokršćansko-narodnjačko-liberalne Vlade ne žele ni čuti o mogućnosti smanjivanja plaća ili provedbe rezova u javnom i državnom sektoru. Što je i logično. Naime sad dolazi na vidjelo ono na što se desetljećima upozorava: većina onih koji rade u javnom sektoru, a koji su se do sad efikasno skrivali iza leđa liječnika, zdravstvenih radnika, policajaca, vatrogasaca, učitelja i nastavnika, su sitni birokrati koje je svaka stranka, svaka vlada zapošljavala po principu podobnih, a ne sposobnih ili potrebnih. Naravno na račun poreznih obveznika.
Ogroman i kompliciran sustav kojem izgleda nema kraja
Da se radi o ogromnom, kompliciranom sustavu koji troši nenormalno puno novca dovoljno je znati da Ministarstvo financija koje ga treba plaćati, kao ni Ministarstvo uprave koje bi ga bar nominalno trebalo nadzirati nema potpune podatke. Ili bar tako tvrde.
No kako bi makli sve nedoumice potrebno je prvo objasniti što je što. Državni, javni i privatni sektor…ti pojmovi ostavljaju nedoumice u javnosti i mnogi se s pravom pitaju što se zapravo misli pod time?
Hrvatski javni sektor podijeljen je na opću državu i javna poduzeća. Opća država se dijeli na središnju državu – proračunske i izvanproračunske fondove te regionalnu i lokalnu vlast. Javna poduzeća se dijele na financijska javna poduzeća – monetarna i nemonetarna javna poduzeća te nefinancijska javna poduzeća.
Razlikuje se i državna uprava od državnih i javnih službi. Državna uprava je, definirana prema Zakonu NN 27/01, dio šireg pojma javne uprave koji osim državne uprave obuhvaća lokalnu i područnu regionalnu samoupravu te javne službe s ciljem zadovoljavanja općih interesa i javnih potreba.
U javnu službu, u smislu Zakona o plaćama u javnim službama, spadaju javne ustanove i druge pravne osobe koje plaće dobivaju iz Državnog proračuna. U tim se službama nalaze Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i javne ustanove.
U državnu upravu spadaju ministarstva i državne upravne organizacije.
Javne ustanove može osnovati RH, općina, grad ili županija u okviru svog samoupravnog djelokruga, a sukladno zakonu. Fizičke i pravne osobe ih mogu osnovati samo ako je to zakonom dopušteno, tako se primjerice mogu osnovati škole, vrtići, centri za kulturu te domovi za starije i nemoćne osobe.
Za razliku od Hrvatske u Europskoj uniji javne službe mogu se podijeliti na komercijalne ili gospodarske. Komercijalne su javna poduzeća u državnom vlasništvu koje pružaju komercijalnu uslugu pod posebnim uvjetima kao državni monopolisti. Gospodarske javne službe su javne ustanove u kojima usluge nemaju komercijalni karakter.
Dakle svih njih, tako uredno, potpuno nejasno i apsolutno komplicirano posložene, plaća realni sektor odnosno oni koje nazivamo poduzetnicima, obrtnicima i paušalcima i radnicima u tom privatnom sektoru.
Dakle sve osobe koje dobiju plaću u realnom sektoru kao i njihovi radnici plaćaju porez. Uz porez poslodavci plaćaju razne parafiskalne namete. Njih ima negdje oko 570 i prilagođavaju se potrebama, odnosno potrošnji države. Dakle što je potrošnja veća, a od 2008. godine sve je veća to su porezi i parafiskalni nameti brojniji i veći kako bi se to sve platilo.
Neki će reći da i oni zaposleni izvan realnog sektora plaćaju poreze. I bili bi u pravu. Do neke mjere. Naime iako i oni plaćaju poreze, oni ih naime ne bi mogli platiti da poduzetnici, obrtnici, paušalci i njihovi djelatnici nisu platili porez i parafiskalne namete od kojih onda zaposleni u državnom, javnom i ostalim sektorima dobiju plaću, a onda i plate porez. Dakle i taj porez u krajnjem slučaju opet su platili na kraju platiše iz realnog sektora.
Dakle, ako propadne privatni sektor, a prognoze su crne, tko će puniti Državni proračun i od čega će svi oni, koji su na “državnim jaslama”, a ima ih više od 30 posto ukupno zaposlenih dobivati plaću?
U osam godina povećao se broj zaposlenih u državnim institucijama za više od 60 posto
Kada smo odlučili analizirati statističke podatke vodili smo se podacima iz 2012. kada je u 184 državne institucije bilo zaposleno 21.629 ljudi, a ukupni godišnji rashodi poslovanja iznosili su tada 67,3 milijarde kuna.
Kako smo napomenuli s obzirom na to da je sustav kompliciran pa ni ministarstva nemaju točne, ispravne podatke važno je podsjetiti kako onda ni mi ne možemo imati apsolutno točne podatke.
Međutim, prema podacima Ministarstva uprave iz Statističkog prikaza br. 17 vidljivo je kako je u državnoj službi, koja uključuje zaposlene u državnim tijelima, MUP-u i javnim službama, na zadnji dan prošle godine bilo zaposleno ukupno 232.087 radnika.
Samo u državnim institucijama 2012. ih je bilo 21.629, a 31.12.2019. 34.870, čime se bilježi porast od čak 61,2 posto.
Uz sve to, prema statističkim podacima Ministarstva financija, ukupnoj brojci treba pribrojiti zaposlenike s popisa proračunskih korisnika Državnog proračuna, iz 595 institucija te zaposlenike iz 123 ustanova proračunskih korisnika Državnog proračuna iz jedinica lokalne ili regionalne samouprave.
Njima se pridružuju i djelatnici iz 12 izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna, 20 izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te čak 5799 zaposlenika iz tijela javne vlasti odnosno povjerenika za informiranje.
U popisu proračunskih korisnika Državnog proračuna na prvom mjestu se nalazi Hrvatski Sabor, a zatim Državno izborno povjerenstvo RH, Ured Predsjednika RH, Ustavni sud, Agencija za zaštitnu natjecanja te nakon toga Vlada.
Među posljednjima su Zavod za sigurnost informacijskih sustava, Agencija za zaštitu osobnih podataka i Povjerenik za informiranje.
Napominjemo kako troškovi koji su 2012. godine iznosili 67,3 milijarde kuna nisu ostali na toj razini, a odgovor na to koliko iznose u 2019. godini nismo dobili.
Važni povjerenici za informiranje
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama regulirana su tijela javne vlasti, među kojima su i povjerenici za informiranje. Među njima je na prvom mjestu povjerenik za informiranje iz 1. maja iz Labina, a među ostalima, tu su i Agencija za elektroničke medije te županijska državna odvjetništva.
Izvanproračunski korisnici Državnog proračuna su HZMO, HZZ, HZZO, Hrvatske vode, Hrvatske ceste, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Centar za restrukturiranje i prodaju, HŽ Infrastruktura, Autocesta Rijeka-Zagreb, Hrvatske autoceste i HŽ Putnički prijevoz.
Iz svega gore navedenog vidljivo je kako u državnim i javnim službama radi zaista mnogo ljudi. Koliko iznose njihove plaće te koliki su godišnji rashodi poslovanja državnih institucija i mjesečni troškovi po zaposlenom, nadamo se da ćemo uskoro saznati te objaviti i te podatke. No, slijedom logike o povećanju zaposlenih od 61,2 posto možemo pretpostaviti da su rasli minimalno za 50 posto. Odnosno da su negdje blizu 90 milijardi kuna godišnje.
Prema podacima DZS-a, prošle godine je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 6457 kuna. Godine ranije iznosila je 6242 kune, a 2015. godine 5594 kuna. Kako su napomenuli u DZS-u, svi ti podaci dobiveni su prema odjeljcima NKD-a, prema JOPPD obrascu.
Analizirajući visinu plaća u raznim sektorima, vidljivo je kako je najveća neto plaća isplaćena u sektoru zračnog prijevoza u iznosu od 11.465 kuna. Nakon toga slijedi sektor vađenja sirove nafte i prirodnog plina s plaćom od 10.559 kuna te proizvodnji koksa i rafiniranih naftnih proizvoda s plaćom od 10.438 kuna.
Najniže plaće isplaćene su u sektoru proizvodnje odjeće u iznosu od 4312 kuna, proizvodnji kože i srodnih proizvoda u visini 4369 kuna te djelatnosti zaštitne i istražne djelatnosti od 4305 kuna.
Zaposleni u javnoj upravi imaju više plaće od ostalih
Zaposlenici u javnoj upravi i obrani i obveznom socijalnom osiguranju prošle godine imali su neto plaću od 7488 kuna. U obrazovanju je plaća iznosila 6802 kune, u djelatnosti zdravstvene zaštite 8168 kuna, a u djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja 5105 kuna. Iz toga se može zaključiti kako je u javnoj upravi i državnom sektoru plaća bila viša od prosječne isplaćene neto plaće u Hrvatskoj
Zbog sadašnje koronakrize većina ugostitelja i poslodavaca u turizmu otpustila je svoje radnike. Je li to u redu ili nije, može se zaključiti i iz podatka kako je prošle godine u djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića mjesečna neto plaća zaposlenika iznosila 4545 kuna.
Istraživanje provodimo i dalje. O broju zaposlenih i prosječnim plaćama upitali smo nadležne u ministarstvima, ali smo dosad dobili odgovore iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva zdravstva.
Čekamo odgovore iz ostalih ministarstava, institucija i tvrtki.
