Stručnjakinja o kraljičinom govoru: Otmjeno, profinjeno, decentno. Ma, kraljevski! Dracarys! 

Kraljica Elizabeta, već u prvim trenutcima svog obraćanja naciji (široki kadar ili total u kojem vidimo unutrašnjost njezinih odaja, za pretpostaviti, radna soba s uredno složenim spisima i papirima, knjigama na polici, itd.) djeluje smireno i staloženo. Sjedi mirno, uspravno, s rukama prekriženim na koljenima, gotovo nepomično, kao da svojom majčinskom figurom tapša narod po ramenima govoreći: “sve će biti dobro”. Ton glasa je smirujuć, blag, bez pretjeranih modulacija, nema čak ni gestikulacija, a sve kako bi ostala dosljedna sebi i svojoj ulozi. Ipak je ona kraljica i ništa je ne može iznenaditi. Ničim ne krade pažnju jer sva je pažnja sada usmjerena na ljude, na englesku naciju.

Kraljica Engleske nije se nadvila iznad naroda, već naprotiv, sve boli, patnje i izazove svog naroda i nacije stavlja ispred ostalih problema te veliku većinu svog obraćanja posvećuje upravo njima – građanima, zdravstvenom osoblju, volonterima, onima koji brinu o starima i nemoćnima, policiji te javnim službama. Jer Engleska, nije kraljica, Engleska su ljudi. Njen je govor, ukupnog trajanja 4 minute i 12 sekundi, vješto presijecan kadrovima koji stižu s terena (iz bolnica, s ulica, stari, mladi, vojska, djeca, susjedi…) nastoji razbiti pomalo monotono obraćanje koje je ipak u skladu s kraljevskom funkcijom. Osim toga, vješto ubacivanje kadrova doprinosi i osjećaju trajanja, odnosno imamo osjećaj da sam govor puno kraće traje.

“Bila sam s vama tada, bit ću i ubuduće”

Tek u drugom djelu kraljica u priču uključuje svoj osobni doživljaj, prisjećajući se svog prvog javnog obraćanja kada se 1940. godine sa sestrom putem radijskog etera obratila evakuiranoj djeci. Ovdje se kraljica direktno primiče narodu, govori njihovim jezikom, poručuje: “bila sam s vama tada, bit ću i danas i ubuduće“, a koristeći osobnu priču daje cijelom obraćanju lice čovjeka, pokazujući da nije samo figura, već stvarna osoba koja nešto čini. Osim toga, paralela s 1940. godinom sugerira i jednaku ozbiljnost današnje situacije, koju smiruje riječima: “I danas će mnogi osjetiti osjećaj razdvojenosti od svojih najmilijih, ali i tada, kao i danas, znamo da tako trebamo postupiti“. Nezanemarivo je i kako se montažer, vrlo brzo nakon otvaranja širokim kadrom, prebacuje na tzv. plan blizu koji još više komunicira vjerodostojnosti govornika koji je gledatelju, kao što ime sugerira, sad već sasvim blizu. Gotovo da sjedi do vas na kauču u dnevnoj sobi.

Upečatljiv je moment u kojem, bez obzira na budućnost Velike Britanije, Kraljica ipak priziva svoju donedavnu europsku obitelj, naglašavajući kako je ovaj izazov europsko, pa i globalno pitanje. Poziva na zajedništvo kako bi ovu krizu (i mi i oni) uspješno prevladali.



Royal plan, kraljica vas gleda u oči

Na samom kraju ide još jedna izmjena u kadriranju, a to je krupni ili gro plan, kada je u kadru isključivo kraljičina glava (royal plan), koji šalje poruku: “Ovo je sada najvažnije! Ovdje vam je kraljica prekoputa, gleda vas ravno u oči, a to nešto znači.” Poruka je to ohrabrenja i optimizma na samome kraju: “Iako moramo još puno toga pretrpjeti doći će i bolji dani koje ćemo opet provoditi s prijateljima i obitelji.”

Bitno je spmenuti kako ni manje važan nije kraljičin odabir odjeće za ovu prigodu. Zelena boja sugestija je povratka prirodi, očuvanju okoliša, smanjenju štetnih utjecaja, a u što je odlično uklopljena i biljka na rubu stola, koja sugerira ljepotu i procvat. U kraljičinom stilu, decentne naušnice u kombinaciji s bisernom ogrlicom i brošem, nisu previše. Taman kako se dolikuje kraljice. Otmjeno, profinjeno, decentno. Ma, kraljevski! Dracarys! Piše Ana Katulić za Govorničku akademiju Demosten.

Komentari