Epidemija koronavirusa pogodila je cijeli svijet, pa se tako i Hrvatska našla u krizi. U vrijeme kad su brojni obrti zatvoreni i nemaju prihoda, posebno je iskočilo i pitanje o obveznom članstvu u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtničkoj komori.
Poduzetnici su na tom polju jednoglasno složni-obvezno članstvo mora se ukinuti, osobito jer smatraju da u demokratskoj državi svaki pojedinac treba imati pravo na slobodan izbor.
Hrvatske komore ne obavljaju svoje zadaće
No nisu to jedine komore za koje se smatra da ne obavljaju svoje zadaće i da nisu od koristi svojim članovima. Naša sugovornica M.N.D., čiji je identitet poznat redakciji ali ga nećemo javno objaviti jer ne želi da ovaj tekst izrodi dodatne komplikacije, imala je suludo iskustvo s Hrvatskom psihološkom komorom (HPK).
Naime, naša je sugovornica, diplomirani psiholog MA, napustila Hrvatsku još prije sedam godina. Dok je još živjela ovdje, bila je zaposlena u školi u Hrvatskoj, ali nije bila zadovoljna.
“Bila sam zaposlena u školi u Hrvatskoj preko 3 godine, a otišla sam jer sam saznala koliko je drugdje jednostavnije. Hrvatska se činila kao crna rupa koja samo sve proždire. U Hrvatskoj vlada opća depresija u društvu, negativa i nezadovoljstvo, tako da je jedino rješenje za mene bilo da odem u drugu sredinu. I to je bila jedna od najboljih odluka koju sam ikada napravila. Otvorila sam privatni biznis u Irskoj nakon šest mjeseci nakon godinu dana sveukupno dala sam otkaz na tadašnjem poslu u trgovini odjećom jer sam mogla živjeti od svog biznisa. Da otvorim vlastiti biznis trajalo je pet minuta i nije me koštalo ništa. Prvo plaćanje poreza trebalo je obaviti tek u roku od dvije godine”, priča nam ona.
Njen privatni biznis je šarolik.
“Radim nekoliko stvari unutar svog biznisa: Pole Dance Therapy, Obiteljske Konstelacije, psihoterapiju i energetska iscjeljivanja individualno.”
Sramota za psihološku praksu
No, iako u Irskoj živi već sedam godina, Hrvatska psihološka komora svejedno joj je poslala opomenu. Njeno iskustvo prenosimo u cijelosti:
“HPK je sramota za psihološku praksu.
Iako već šest godina ne živim u Hrvatskoj i službeno sam odjavljena iz države, u prosincu mi je na roditeljsku adresu stigla prijetnja od HPK u iznosu od 10 000 kn jer nisam odradila njihov stručni ispit. S obzirom da sam odradila stručni ispit od države bila sam totalno zbunjena o čemu se tu radi.
Kontaktirala sam ih i objasnila da ne živim više u Hrvatskoj i da mi nije jasno što se događa i zašto mi prijete, a službeno sam odjavljena iz države. Tražili su me naravno službeni ispis sa dokumentima i potpisanim zahtjevom. Sve što su tražili sam uredno poslala.
Onda su mi za nekoliko tjedana javili da moj zahtjev nije odobren jer treba uplatiti novac da bih se ispisala. Zatražim podatke za uplatu i riješim sve uredno, pošaljem na e-mail. Jave mi se za nekoliko tjedana da moram odobriti opunomoćenika u Hrvatskoj da bi poslali rješenje, pošto se ne može poslati mailom niti se može poslati na moju adresu izvan Hrvatske. Riješim i to prije sve prije dva mjeseca.
Da bi mi danas majka javila da su mi poslali člansku iskaznicu??!?!
Voljna sam uplatiti novčanu donaciju ako postoji udruga koja se bori protiv HPK. Molila bih za podatke ako netko zna.
‘Ovo je vrhunac gluposti’
Od počeka suradnje moje iskustvo s komorom nije bilo pozitivno, nikada nisam dobila odgovor niti na jedan e-mail u kojima sam tražila pomoć od njih dok sam još radila u Hrvatskoj. Nikada nisam dobila odgovor na posljednji e-mail u kojem im javljam da odlazim iz Hrvatske i pitam ih za proces ukoliko se vratim ponovno.
A sve ovo sada je zaista vrhunac gluposti. Jedini dojam koji imam o HPK je da se radi o parazitskoj organizaciji koje se nije lako riješiti u mom slučaju. Požalila sam tu odluku da se kao mladi psiholog u Hrvatskoj naivno prijavim u HPK jer kao trebam. Ne preporučujem.”
M.N.D. ima poruku za sve Hrvatice i Hrvate koji nisu zadovoljni svojim životom u domovini. Svima im savjetuje da pokušaju sreću pronaći negdje drugdje.
“Uvijek se mogu vratiti ako im se ne sviđa. A stečeno iskustvo je neprocjenjivo. Nije lako na početku, ali nije nemoguće!”, zaključila je naša sugovornica.
