Slučaj Igora Rudana: Zabrinjavajući prijedlozi za put u totalitarizam i ekonomsko samouništenje

Sandra Simunovic / CROPIX

Znanstvenik Igor Rudan počinje zabrinjavati krupnim greškama u procjeni oko tijeka COVID-19 krize i sve bizarnijim prijedlozima rješenja. Nakon što je u prvoj fazi pisao kako COVID-19 nije opasniji od gripe te je na društvenim mrežama poručivao kako ne treba “nakon 75 godina” rasta previše brinuti o ekonomiji jer “postoje rješenja”, sada je u čudnim procjenama otišao korak dalje te je u zadnjem napisu poručio kako je počeo razmišljati o prelasku s plana “mitigacije” zaraze na “potpunu supresiju” koja bi dovela do iskorjenjivanja virusa unutar Hrvatske.

Ta Rudanova “potpuna supresija” značila bi produživanje još strožih epidemioloških mjera s ciljem postepenog stvaranja “corona-free” zone u koju bi on uključio Sloveniju, Slovačku, Bugarsku i Crnu Goru. U toj zoni Rudan bi potom normalizirao život, uveo neku vrstu ‘putovnica’ tj. potvrda o nezaraženosti, a domaće hotele ‘liberalno’ bi punio čak i gostima iz trećih zemalja, s tim da bi osoblje tih izoliranih hotela preselio u hotele. S obzirom da ugledni znanstvenik uopće ne razumije koliko je nerealan njegov plan te koliko bi teške bile ekonomske posljedice provedbe takve ideje, a moguće je da ima i samo 5 posto utjecaja na donosioce odluka u Hrvatskoj, potrebno je objasniti zbog čega su njegovi prijedlozi opasni.

Prvo, već sada možemo računati da ćemo vjerojatno zabilježiti dvoznamenkasti pad BDP-a u 2020. godini što će dovesti do vala bankrota u privatnom sektoru i dramatično otežati refinanciranje države u 2021. godini. Sasvim je sigurno da će u drugom dijelu godine i u 2021. situacija na tržištu kapitala biti puno nestabilnija nego ove godine, a čarobni štapići fiskalne i monetarne intervencije mogu imati tek kratkoročni intervencijski učinak. Svako produžavanje strogih restriktivnih mjera stoga je ozbiljni udarac ekonomskom životu, a uvođenje još strožih mjera donijelo bi ekonomsku katastrofu s teškim socijalnim posljedicama. Već sada je pitanje kakve će sve ekonomske, socijalne i političke probleme donijeti gospodarski pad iniciran COVID-19 zarazom i pratećim epidemiološkim mjerama, a Rudanova “potpuna supresija“ vrlo bi vjerojatno bila uvod u kreiranje totalitarnog režima u kojem bi vlast samo nasiljem mogla kontrolirati nezadovoljne građane.

Rudan je i u jednom od ranijih tekstova o epidemiološkim mjerama pokazao natruhe totalitarnih sklonosti. U svom 39. obraćanju predložio je četiri mjere, a u četvrtoj je zatražio “‘razrjeđivanje’ stanovništva podjelom na 3 ili više pod-populacija koje dobivaju određene dane u tjednu, a definirane su zadnjom znamenkom kućnog broja kako bi se virusu otežalo širenje”. Treba obratiti pažnju da je uz opravdanje borbe protiv koronavirusa, Rudan u svojoj glavi bio na korak uvođenja mjera koje asociraju na nošenje žutih traka u 2. svjetskom ratu. Segregacija populacije bila bi prema Rudanovom razmišljanju uvezana s GPS nadzorom te to povezuje s Appleom i Googleom, koji, uzgred rečeno, nemaju takvo rješenje. Rudanove ideje nisu, dakle, opasne samo ekonomski nego prijete rušenjem temeljnih sloboda koje nam jamči demokracija.

Dojam je kako se Rudan čak pokušava nametnuti ekstravagantnošću prijedloga kako bi dokazao superiornost svog intelekta, ali ne razumije da nam je dovoljno teško i bez takve ‘nadinteligencije’ koja baca klipove pod noge praktičnim rješenjima.

Pojavljuju se, naime, prvi dokazi kako čak niti popuštanje epidemioloških mjera neće donijeti lagan i brz oporavak.

Njemačka je među prvima otvorila dućane do 800 četvornih metara. Još nema službenih statistika, ali informacije koje su prikupili novinara-istraživači Financial Timesa kroz razgovore s vlasnicima trgovina govore kako se oni ništa manje ne boje bankrota nego dok su im dućani po nalogu vlasti bili zatvoreni. Dućani su im i dalje prazni, njemački potrošači nemaju motiv za masovni povratak u trgovine. Potrošnja će, čini se, prema početku popuštanja epidemioloških mjera u Njemačkoj ostati na niskim razinama. Kombinirani strah od daljnjeg pada prihoda i COVID-19 zaraze ‘bolest’ je koja će se liječiti još mjesecima, a europske ekonomije će padati sve dublje. Doslovno je važno zadržati svaki cent poslovne aktivnosti, a ne fantazirati o epidemiološkom superherojstvu. U Berlinu bilježe 40-postotni pad prodaje u odnosu na razdoblje prije zatvaranja dućana. Više nema turista, a i ljudi se puno manje kreću. Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela podatkovnom analizom došao je do zaključka kako je promet pješaka u Mannheimu na 56 posto u odnosu na razdoblje prije COVID-19 pandemije. U Munchenu, epicentru zaraze u Njemačkoj, promet pješaka je pao na 13 posto nekadašnjeg.

Ti podaci ukazuju kako je potpuno nejasno hoće li veliki trgovački centri preživjeti nakon što se i oni otvore.

Podjednako je nejasno na osnovu čega znanstvenici poput Rudana utvaraju mogućnost ekonomskog preživljavanja uz epidemiološku ‘potpunu represiju’, dok svi u EU kuju očajničke planove postepenog i opreznog izlaza iz epidemiologije koja onemogućava normalizaciju poslovnih aktivnosti.

Najmanje je jasno kako je moguće da Rudan ne razumije kako jedna mala i otvorena ekonomija poput hrvatske ne može izdržati izolaciju od ostatka EU kako bi se stvorila utopija “corona-free” zone koju, uostalom, ionako uz bilo kakva međunarodna putovanja nije moguće održati, piše Gojko Drljača za Novac.hr.

Komentari