“Sisak i županija postali su mjesta u kojem se ljudi dijele na ‘njezine’ i ‘njegove’, gdje se preko djece vrše politički obračuni”

Bojan Dadasović

Ustao protiv samovolje i nezakonitosti u režiji lokalnog šerifa, godine proveo na sudovima i još čeka pravdu.

Bivši pročelnik Upravnog odjela za opće poslove, društvene djelatnosti i poslove u gradu Glini Bojan Dadasović, koji je prije četitri godine na krajnje neobičan način, bez objašnjenja maknut s tog radnog mjesta, 2018. je na Upravnom sudu u Zagrebu dobio presudu za povratak na posao. Njegova pravna bitka za isplatu zaostalih plaća i neizvršenja s predstavnicima vlasti Grada Gline i dalje se nastavlja s tim da je moguće da naposljetku zbog neaktivnosti pravne države i ministra uprave i pravosuđa Ivana Malenice završi i na nekim od europskih sudova.

S Bojanom Dadasovićem razgovarali smo o toj dugogodišnjoj borbi, životu u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji te mogućim političkim abicijama. Evo što kaže za portal Otvoreno.

Gospodine Dadasović, portal Otvoreno.hr od početka je pratio Vašu pravnu bitku protiv sustava kada ste dobili kao nestranačka osoba dobili otkaz jer niste htjeli sudjelovati u nezakonitim radnjama. Kako se osjećate danas nakon četiri godine neiscrpne borbe u kojoj je trebalo puno znanja, volje i upornosti? Koji su Vaši sljedeći potezi?



Prvo Vam se želim zahvaliti na medijskoj pozornosti koju ste dali mom slučaju, slučaju malog čovjeka koji je ustao protiv samovolje i nezakonitosti u režiji lokalnog šerifa, a koji je rezultirao nizom dobivenih pravnih bitaka u moju korist.

Osjećaji su podijeljeni: s jedne strane zadovoljstvo jer se pokazalo da vam znanje nitko ne može nitko oduzeti, a s druge strane tuga i razočarenje jer su institucije središnje države pokleknule pred lokalnim šerifom.

Naime, nakon što su svi postupci pravomoćno završili u moju korist, podnio sam kaznene prijave protiv gradonačelnika Grada Gline Stjepana Kostanjevića i njegove pročelnice Ureda gradonačelnika Jelene Folnović zbog kaznenih djela neisplate plaće te neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka, no reakcija DORH-a je šutnja.

Također, pokrenut je porezni nadzor od kojeg ne očekujem nikakve posebne rezultate. No, barem znam da sam sve poduzeo u pravnom, medijskom i svakom drugom smislu, iako šteta za građane Grada Gline svakim danom raste. No, nikoga za to nije briga za to pa sam prepustio sudovima da isplatu plaće i drugih materijalnih davanja riješe u postupku sljedeći mjesec, a taj postupak sigurno će dovesti do blokade računa Grada Gline.

Poanta cijele ove priče jest kako će mali čovjek – blagajnica, hrvatski branitelj koji nije ostvario svoja prava, medicinska sestra u Covid sustavu ili građevinski radnik na građevini ostvariti svoja prava ako mojih sto prijava i dvije tisuće ispisanih stranica nije dalo nikakvih rezultata. No, to više nije moja briga. Obratiti ću se europskim institucijama, a u tom sam smjeru sam već poduzeo određene korake.

“Sisak je, nažalost, postao grad mržnje, odnosno grad u kojem se ljudi dijele na ‘njezine’ i ‘njegove'”

Čime se danas bavite? Je li Vam ugrožena egzistencija?

Vlasnik sam privatne tvrtke za poslovno savjetovanje koja iz godine u godinu ostvaruje sve bolje poslovne rezultate. Sretan sam zbog toga jer su moji poslovni partneri iz različitih političkih opcija, a rezultat moga dosadašnjeg rada dosad očituje se u tome da nije otkazana niti jedna suradnja. Također, uz to pišem i doktorsku disertaciju i činim sve da što manje vremena trošim na anomalije u društvu. No remeti mi se i takav mir jer me pokušavaju uplašiti raznim prijavama protiv mene i moje tvrtke, koje su nakon dugotrajne analize nadležnih tijela odbačene. S druge strane, sve moje prijave stoje u ladici i po njima se ništa ne poduzima. Upravo je to jedan od brojnih razloga zbog kojih mladi odlaze jer ne žele živjeti u neuređenom sustavu u kojem Ivanov sin ako ima stranačku iskaznicu može raditi što hoće, dok Markov sin to ne smije. 

Vi ste rođeni Siščanin. Kakva je politička situacija u Sisku, a kakva u Sisačko-moslavačkoj županiji?

Da, potječem iz poznate sisačke obitelji i nije mi niti u jednom trenutku palo na pamet napustiti svoj grad i potražiti svoju sreću negdje van Hrvatske. U Sisku su nakon 2013. godine nastupile određene pozitivne promjene jer je sam Grad, koji je izgledao kao nekakva kasaba, postao grad ugodan za život. Sve je to urađeno s dvostruko manjim proračunom nego što ga je imala vlast u Sisku do 2013. godine, a koja je bila spremna radi ruševne dvorane, čija je izgradnja je trebala stajati pola milijarde kuna, staviti svu gradsku imovinu pod hipoteku i učiniti Sisak novim Hypogradom. Pozitivne promjene su došle, međutim s vremenom, Sisak je, nažalost, postao grad mržnje, odnosno grad u kojem se ljudi dijele na “njezine” i “njegove”. Jer grad nisu samo fasade, sportske i ledene dvorane, već su to ljudi, a ti ljudi su u ovom gradu sve nesretniji.

Jedinstveni smo slučaj u Hrvatskoj gdje se preko djece vrše politički obračuni pa tako netko može koristiti gradsku ledenu dvoranu izgrađenu novcem svih Siščana, a netko ne, jer eto roditelji te djece politički ne odgovaraju sadašnjoj sisačkoj vlasti.

Također, socijaldemokracija u Sisku je od 2013. godine na respiratoru. Za razliku od drugih uređenih gradova poput Ogulina, Koprivnice i Umaga, u Sisku gradski službenici rade za minimalne plaće koje su često u visini minimalca, odgajateljice u vrtiću sa 20 godina staža rade za 5000 kuna, što su najmanje plaće u Republici Hrvatskoj, nema sindikalnog pregovaranja sedam godina pa službenici ne mogu dobiti ni božićnicu i topli obrok, djeca se kupuju za nekakav godišnji džeparac od 200 kuna umjesto da im se svima besplatno omogući topli obrok u školama, direktori gradskih tvrtki biraju se na namještenim natječajima, a pritom se za direktora dovodi Vodovoda dovodi čovjek teolog, umirovljenik i član HSP-a.

I sve to treba podržati, ali da se pritom ne dijele lekcije iz antifašizma svima onima kojima je to normalna stečevina utvrđena Ustavom Republike Hrvatske. Vlada atmosfera straha i sustav se polako, ali sigurno urušava. No, niti alternative ne nude ništa bolje.

‘Ne postoji segment županijske uprave koji je uređen’

Vidim da dobro poznajete situaciju. Je li u Sisačko-moslavačkoj županiji bolja situacija?

Situacija je još lošija. Županiju vodi “župan za provode i sprovode”, a potencijalna alternativa koja se nudi jest “župan na daljinski upravljač”, a da pritom nijedan ni drugi nemaju iskustva u upravljanju kao što npr. ima župan Varaždinske ili Osječko-baranjske županije. Na izborima 2021. godine građani ove županije neće birati župana nego stečajnog upravitelja.

Naime, ne postoji segment županijske uprave koji je uređen, a rezultat svega toga je najzaduženija županija u Republici Hrvatskoj sa devastiranim zdravstvenim, socijalnim sustavom i najvećim poslodavcem u županiji, županijskom upravom.

Danas imate sedam ljudi u županijskoj upravi koji se bave protokolom, što je više nego u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, a trenutno čak 240 ljudi obavlja poslove iz djelokruga županije, iako je posve jasno da su stvarne potrebe mnogo manje.

Županija ne plaća svoje dobavljače, a dokaz o bizarnosti situacije jest da se ne plaćaju ni računi od svega 400 kuna više od jedne godine. Za to vrijeme razbijaju se županijski auti, troše se ogromna sredstva na ručkove i sponzorstva, a studenti čekaju na svoje stipendije po nekoliko mjeseci. Ponovno se vraćamo na početak: da je ipak nečiji sin sa stranačkom iskaznicom važniji je od onoga s boljim kompetencijama, ali bez stranačke iskaznice.

Koliko aktualna vlast nema osjećaja za trenutnu situaciju govori i činjenica da imamo župana sa jednom od najvećih plaća u Republici Hrvatskoj, koji u ovo krizno vrijeme nije smanjio svoju plaću ni za jednu lipu.

O ponašanju za vrijeme korona-krize ne treba niti govoriti kad je organizirao famozni “korona-party”, a bijedna pomoć koju je županija pružila sisačkoj bolnici budi strah kod svih nas koji, u ova teška vremena, možemo postati korisnici te ustanove.

“Nužno je stvoriti novi brend županije kao županije koja nije ‘županija slučaj'”

Dotakli ste se situacije i zdravstvenog sustava? Imate li ikakvih saznanja kakva je situacija u sisačkoj bolnici?

U Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić, stanje je alarmantno. Na Covid odjelima (ukupno ih je tri), uključujući i Odjel infektologiju te Jedinicu intenzivnog liječenja gdje leže najteži bolesnici na respiratorima, svakodnevno se traži postelja više za oboljele od ove opake i nepredvidive bolesti, od koje, nažalost, svakodnevno umiru i mladi i stari. Medicinsko osoblje svakodnevno gubi bitku s ovom opakom bolešću. Osoblje se bori i s nedostatkom respiratora, adekvatnih spremnika s kisikom (s obzirom da na odjelima u Sisku nema centralnog kisika, već nosači svakodnevno dopremaju na desetke spremnika s kisikom), nedostaje i neinvazivnih uređaja za ventilaciju, monitora, kamera za opservaciju vitalno ugroženih bolesnika.

Uz svu navedenu problematiku, dolazi i do zamora medicinskog osoblja. Svi oni rade bez dana odmora, bore se zajedno s pacijentima za njihovo zdravlje. Mnogim sestrama i liječnicima su do daljnjega uskraćeni godišnji odmori. Također, posljednjih mjeseci sve su veći i financijski problemi: plaće kasne i manje su, putni troškovi također kasne, ili se ne isplaćuju i slično.

Unatoč svim problemima djelatnici bolnice ne posustaju, a ono što ih najviše plaši upravo je sve lošijagora epidemiološka situacija u SMŽ gdje je svakim danom sve veći broj novooboljelih te se očekuje i veći priljev bolesnika sa težom kliničkom slikom koja zahtjeva hospitalizaciju, a već sada su kapaciteti popunjeni.

Pritom ravnatelj bolnice čini sve u svojoj moći, no Županija kao osnivač bolnice ne čini apsolutno ništa osim kupovine robota za dezinfekciju. I dok se u susjednoj zemlji COVID bolnica za tisuću pacijenata izgradi za četiri mjeseca, u Sisku bolnica koja je projekt bivše županice aktualna vlast se gradi već sedam godina.

Kad bi se kandidirao, uradio bih to jedino kao nezavisni kandidat

Iz svega ovog, čini mi se da Vi imate želju nešto mijenjati? Što biste napravili kada biste imali pravo odlučivanja, odnosno kada bi Vam građani na nekim izborima ukazali povjerenje?

Uz temeljito restrukturiranje županijske uprave, gašenje nepotrebnih proračunskih korisnika, poticanje otvaranja domova za starije te jakog paketa gospodarskih mjera, nužno je stvoriti novi brend županije kao županije koja nije “županija slučaj”. A to se može u prvoj godini to se može postići samo stvarnim rezovima, u smislu temeljitih promjena, ali i simboličnim postupcima poput prodaje službenih automobila Županije, smanjenja plaća za razdoblje od jedne godine, uključujući i smanjenje plaće župana za minimalno 50 posto, ukidanja svih mogućih naknada te strogoj disciplini u području jednostavne i javne nabave.

Također, potrebno je napraviti reda u Županijskoj razvojnoj agenciji u kojoj 40 ljudi radi na projektima koje ni jedan građanin, osim valjda župana, nije vidio. O ustanovama kulture koje su osnovane u zadnjih nekoliko godina ne bih ni trošio vrijeme jer su one isključivo tu da zadovolje kapacitete koalicijskih partnera.

Tako da na spaljenoj zemlji koja je prije 30 godina imala 250.000 stanovnika danas živi vjerojatno manje od 130.000 duša, a njihova vjera u politiku dovoljno je vidljiva kad prošećete bilo kojim gradom naše županije i vidite tužna lica na ulicama.

Znači li to Vaš politički angažman i kandidaturu za neku izvršnu funkciju?

Iskreno, ne vjerujem da nezavisni kandidat ima šanse pobijediti u Gradu Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji. No, s obzirom na moje bogato upravljačko iskustvo, nikad ne recite nikad. Kad bi i do toga došlo, kandidirao bih se jedino kao nezavisni kandidat jer smatram da za suštinske promjene koje treba napraviti nije bitno je li vam djed bio partizan ili domobran, a moji su bili i jedno i drugo.

Stoga, uz uvjet da me podrže raznorodne političke opcije te grupe građana iz naših udruga, intelektualne klase, nacionalne manjine te onih običnih građania koji samo žele sustav jednakih šansi za sve, onda bih razmislio o svom angažmanu. Do tada, posve sam zadovoljan svojim životom i profesionalnim napredovanjem te podrškom svoje obitelji koja mi je najveća snaga.

Komentari