Dva i pol tjedna prošla su od razornog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju. Među onima koji su proživjeli ovu strašnu katastrofu je i saborski zastupnik SDP-a, Davorko Vidović.
SDP-ov zastupnik Davorko Vidović komentirao je sva događanja koja su iza nas, a koja je hrvatska javnost budno pratila.
“Dobro sam koliko se može biti, svakako bolje nego mnogi drugi. Ja imam barem krov nad glavom i toplo mi je”, odgovara na pitanje kako je nakon svih nemilih događaja.
Ako pitate njega, u ovim je strašnim događajima pomalo zakazala država, čijom spremnosti nikako ne možemo biti zadovoljni. Još dva velika problema isplivala su na površinu nakon svega – robne zalihe te sustav civilne zaštite.
Vidović kaže da je on odmah naznačio da bi prvotno, najvažnije zbrinjavanja ljudi, da imaju barem nekakav kontejner, moglo biti najveći problem te da je potrebno reagirati hitno i brzo.
“Ono što je za mene jako razočaravajuće, a kao političar smatram ozbiljnim problemom, je činjenica da su naše robne zalihe ispražnjene, da ih nitko nije popunjavao i da mi naprosto nismo imali dostatan broj tih kontejnera koji su ljudima mogli poslužiti kao privremeno utočište u doista teškim vremenima. Mislim da je to ozbiljan problem, kada ti iz Turske dođe prije 100 kontejnera nego što ti dođe 8 iz državnih robnih zaliha”, kaže SDP-ov saborski zastupnik.
Za neke službe ima riječi hvale, dok ga neki svojom reakcijom uopće nisu impresionirali.
“Neke su se službe u cijeloj priči dobro snašle, a neke baš i ne. Ja bih posebno pohvalio vatrogasce kao jednu organizaciju koja se pokazala sjajno organiziranom, dobro ustrojenom, s ljudima koji vjerojatno imaju jasne protokole kako i na koji način reagirati i koji su prišli promptno, bez velikoga mudrovanja saniranju najtežih i najurgentnijih oštećenja, prije svega dimnjaka i onoga što je moglo ugrožavati rad raščišćavanja cesta. To je ono što bih pohvalio kao nešto što je bilo doista na visini zadatka”, kaže.
Smatra da se Crveni križ u početku nije baš snalazio, no misli da to ovisi o lokalnim organizacijama.
“Pokazalo da takva jedna organizacija ima stvarno neprocjenjivu ulogu i važnost u ovakvim katastrofama”, kaže.
Nezadovoljan je reakcijom države.
“Kada bi se rezimiralo: što se tiče spremnosti države, tu ne možemo bit zadovoljni! Hrvatska naprosto nema sustav civilne zaštite, nije ga imala i nema ga koji bi bio primjeren u ovakvim katastrofama, zbog kojih taj sustav zapravo i postoji”, rezolutan je Vidović.
Ono što ga se posebno dojmilo je solidarnost i empatija građana Hrvatske u tim strašnim trenucima.
“Ono što je meni fascinantno i sve što sam znao da su Hrvati solidarni i empatični, ta nevjerojatna brzina, broj ljudi koji su se uključili…to je nešto fascinantno. Takav golemi i emocionalni kapital ove zemlje, koji samo loša, glupa i nekompetentna politika i ljudi koji vode zemlju ne bi znali iskoristiti na najbolji mogući način…Riječ je o nevjerojatnoj količini dobrote, empatije i solidarnosti koja se pokazala u ovoj katastrofi. To ono ono što je meni, i ljudima koji su uz sve ove materijalne nedaće strahovito emocionalno potreseni važno. Mi smo noćas imali devet, deset potresa, stalno smo izloženi podrhtavanjima, šokovima…da nije bilo te velike ljudske empatije, puno bi se teže nosili s tim osjećajima da si sam izložen sili prirode i da nemaš što od koga očekivati. Ali ovi ljudi koji su bili ovdje, koji su tu, to je nešto što je fantastično”, s divljenjem govori Vidović.
Što se tiče obnove, optimističan je i po tom pitanju, iako je prvotno smatrao da se zakon za Sisačko-moslavačku županiju trebao odvojiti od onog o obnovi Zagreba.
“Prvotno sam mislio da bi bilo bolje da se ide sa posebnim zakonom za ovo područje, da se ne ide sa ovim Zakonom o obnovi Zagreba. Međutim, mislim da je prijedlog da se ide sa preuzimanjem kompletnih obveza obnove ovog siromašnog zapuštenog kraja koji već desetljećima zaostaje, dobar prijedlog”, kaže.
Smatra da se na toj podlozi zakona može napraviti koja doradu te da bi to bila dobra osnova za obnovu.
“Ono što fali, a što očekujemo i što se najavljuje je kako obnoviti život i gospodarstvo i kako osigurati u što kraćem mogućem roku da ljudi ne pobjegnu odavde, posebno mladi”, govori i dodaje da je Sisačko-moslavačka županija imala najveću stopu demografske devastacije.
“To je veliki problem, čak i kad se pojavi novac!”, kaže.
Saborski zastupnik osobno će raditi na tome da se ide sa kvalitetnim poreznim olakšicama, da se područje tretira kao prostor na kojem bi država mogla demonstrirati svoju snagu i svoju kvalitetu i na neki način testirat tu novu viziju Hrvatske 20-30.
“To bih htio, da mi budemo na neki način poligon, da isprobavamo nova rješenja, ne samo vraćat se na staro nego i nalaziti rješenja za razvoj cijele Hrvatske. Mislim da je ovo dobra prilika”, pojašnjava.
Što se tiče negodovanja stanovništva nakon što je prehranu od kuhara volontera preuzela državna tvrtka Pleter, Vidović kaže da cijela ta situacija nije korektna prema kuharima.
“Da se tvrtka Pleter pojavila tri sata nakon potresa, ja bih im stavio kapu i rekao ‘Da to je to! To je njihova funkcija u državi’. Čak i u tom slučaju ne bi značilo da nam ovi ljudi ne bi bili potrebni. Sada nakon što su oni odradili golemi volonterski posao, naprosto ih uz nekakvu zahvalu potjerati, to nije poštena priča prema tim ljudima, tim više što se zna da oni u vrijeme covida ne rade, da njihovi restorani ne rade, da su njihovi kapaciteti i ljudi nezaposleni i država je tu trebala intervenirati na taj način da im se omogući da rade po istoj cijeni po kojoj radi Pleter”, kaže.
“Ugostitelji iz Siska i Banije, to bi oni mogli odrađivati bez ikakvih problema. Možda se moglo ići na i-i, da Pleter kuha za vojsku, vatrogasce, a oni za građanstvo. Mislim da nije korektno nakon svega da ih se otpustilo, da im se nije dala prilika da nešto zarade i da rade. Druga stvar da oni imaju otvorene restorane, ali restorani su zatvoreni. Mislim da bi bilo dobro da su ovdje“, smatra.
Što se tiče civilne zaštite, za nju se pod hitno moraju mijenjati zakoni, mišljenja je Vidović, a nada se da će ići u pravcu uspostave jedne profesionalno vođene i organizirane, sa protokolima koji su jasni, i u kojima se “nemaju više što stožeri sastajati”, nego da se zna točno tko što u kojem trenutku mora raditi.
“To je condicio sine qua non, da nam se ne ponavljaju greške koje nam se ne trebaju događati”, zaključuje Davorko Vidović za Dnevno.
