U povodu 30. godišnjice SDP je u ponedjeljak održao svečanu sjednicu Predsjedništva, na kojoj je predsjednik SDP-a Peđa Grbin poručio da su u vrijeme rastuće nejednakosti, netolerancije i neslobode jaka socijaldemokracija i jak SDP potrebni više nego ikad prije.
Sukladno epidemiološkim mjerama i odlukama o okupljanju u zatvorenom prostoru okupio se ograničeni broj sudionika i sudionica. Međutim i da nema da epidemije i s njim povezanih mjera ne bi bilo moguće vidjeti sve viđenije članove i članice stranke, doduše, iz raznih razloga jer u SDP-u nezadovoljnika ne manjka.
”Prije 30 godina bio sam delegat osnivačkog kongresa SKH- SDP s ponosom i sigurnošću da je to poštena stranka i jedini ispravni put. Danas ne sudjelujem u proslavi na Ibleru jer to, nažalost, više nije tako”, napisao je na Facebooku Ranko Ostojić, bivši ministar i nekadašnji saborski zastupnik, a objasnio je i zašto ga nema na proslavi u Zagrebu.
”Moj SDP su preplavili ljudi sumnjivog morala. Danas su u mom SDP-u trgovci. Ljudi koji trguju pozicijama, koji trguju obrazom. Ljudi kojima je normalno slikati se oružjem u rukama. Danas je u mom SDP-u normalno ne plaćati propisanu članarinu. Danas je u mom SDP-u normalno imati šalabahter. Danas je u mom SDP-u normalno biti na šalabahteru. Danas je u mom SDP-u glavno pitanje: gdje sam tu ja? Danas je moj SDP napustio svoj socijalni aspekt. Danas je moj SDP postao salonska ljevica. Danas je moj SDP zaboravio radnika. Danas moj SDP ne zna što je antifašizam. Danas moj SDP gura sve svoje probleme pod tepih. Danas je moj SDP zaboravio na ljude”, upozorio je Ostojić.
Otkrio je i dvojbe s kojima se nosi, ali i nadu koju još uvijek gaji – uz upozorenje stranačkim kolegama i kolegicama: ”Danas sam i ja u raskoraku sa samim sobom, i to svakim danom sve više, da li dići ruke. Ali, još tinja neka mala nada da još uvijek u SDP-u ima iskre, ljudi vjernih osnovnim vrijednostima, poštenih ljudi, da ima dobrote. Pitanje je koji će prevagnuti, ali za sada je prevaga na ovim prvima. E pa sretan ti trideseti rođendan moj SDP, ne vratiš li se korijenima četrdesetog neće biti”.
