Rahim Ademi: Prešućena bitka kod Grahova bila je jedan od briljantnih kontranapada HV-a koja se odigrala nekoliko dana nakon ‘Oluje’

CROPIX

To ljeto 1995. godine na kninskoj tvrđavi već se je vijorila Hrvatska zastava, dok je Hrvatska u stanju euforije slavila oslobađanje svog okupiranog teritorija tzv. SAO Krajine u vojno redarstvenoj akciji ‘Oluja’, teritorija koji su četiri godine držali okupiranim pobunjeni Srbi sa svekolikom podrškom tadašnjeg Beograda.

No u pozadini te euforije događala se bitka koja je bila posljednji i definitivni čavao u lijes svim idejama o srpskoj paradržavi na teritoriju Republike Hrvatske, bitka kod Grahova. Naime poražena Vojska Republike Srpske, združena s vojskom tzv. SAO Krajine pokušala je u noći s 12. na 13. kolovoza 1995. godine izvršiti kontranapad, te zauzeti strateški prijevoj Derale između Strmice i Grahova, te tako presjeći komunikaciju Grahovo-Knin i time otvoriti prostor srpskim snagama koje bi nesmetano mogle napredovati prema Livnu i Kninu, što bi zasigurno dovelo u pitanje oslobađanje Kinina kao i cijelu VRA ‘Oluja’.

Hrvatska vojska je vrlo brzo kontranapad srpskih snaga pretvorila u munjevitu akciju kojom su srpske snage do kraja poražene, kako je to toga došlo, za portal Otvoreno prisjeća se umirovljeni general-bojnik Rahim Ademi koji je i zapovjedao jednim od najžešćih kontranapada Hrvatske vojske.

“Napad srpskih snaga se dogodio u noći s 12. na 13. kolovoza, a mi smo išli u kontranapad 14. kolovoza i to je bio najjači kontranapad koji je ikad izvela Hrvatska vojska za vrijeme Domovinskog rata”, govori Ademi.



‘Vaganj 95’ 

Ovaj udar srpskih snaga nije bio samo očajnički čin spašavanja onoga što se spasiti da, već je to bila pomno ranije isplanirana operacija koja je trebala uključivati 80 tisuća srpskih vojnika i koja je za cilj trebala imati zauzimanje teritorija koji će osigurati vojnu održivost Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine, ta vojna operacija dobila je naziv ‘Vaganj 95’.

Operacija ‘Vaganj 95.’ trebala je biti odgovor na uspješnu vojnu akciju Hrvatske vojske ‘Bljesak 95.’. Srpske snage su htjele izvršiti istodobni napad iz smjera Banje Luke u smjeru Kupresa i Livna, te iz smjera Podrinja i Istočne Hercegovine prema dolini Neretve i Metkoviću. U slučaju uspjeha takve vojne akcije strateška ratna slika bi bila znatno izmijenjena i to u korist pobunjenih Srba.

Najme operacija ‘Vaganj 95’ trebala se odigrati neposredno prije planiranog raspoređivanja interventnih snaga Francuske i Velike Britanije s mandatom Ujedinjenih naroda prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti. Da je taj srpski plan uspio, linija razdvajanja bi zamrznula pozicije koje bi srpske snage tada ostvarile, a protunapad HV, HVO-a i Armije BiH ne bi bio moguć.

Početak akcije planiran dan nakon početka VRA ‘Oluja’

Zapovijed za pokretanje operacije ‘Vaganj 95.’ dao je srpski general Ratko Mladić 3. kolovoza 1995. godine, a planiran početak akcije bio je 5. kolovoza u 6 sati ujutro. No pobunjenim Srbima planove je pomrsila VRA ‘Oluja’ koja je započela dan ranije.

“Zajedničke snage Republike Srpske i Republike Srpske Krajine su planirale tu akciju kao odgovor na našu uspješnu operaciju ‘Bljesak 95.’ No mi smo ih preduhitrili s operacijom ‘Kozjak 95’ – Kasnije nazvanom ‘Oluja'”, kaže Ademi.

No unatoč tome što ih je omela VRA ‘Oluja’, već pripremljene srpske snage su pokušale izvesti planiranu vojnu akciju i time oduzeti inicijativu hrvatskoj strani. Dakle u noći s 12. na 13. kolovoza 1995. pokrenut je udar na Hrvatske snage i tog prvog dana srpske su snage stigle do ulaza u Bosansko Grahovo i presjekle liniju kod Derala te skoro zauzeli taj strateški važni prijevoj preko kojeg bi ostvarili pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu. Srbi su kratko i zauzeli uzvišenja kod Bosanskog Grahova i presjekli liniju komunikacije Knin-Bosansko Grahovo. U tom prvom danu napada Hrvatske snage su doživjele značajne gubitke.

“U prvom udaru oni su uspjeli razbiti naše snage i imali smo gubitke, imali smo desetine poginulih i ranjenih Hrvatskih vojnika. Srbi su tada probili našu liniju obrane. Samo 141. brigada je imala oko 15 mrtvih”, govori Ademi.

Već 13. kolovoza na noge je dignuta 3. bojna Sedme gardijske i ojačana bojna Četvrte gardijske brigade koje su priskočile u pomoć, zajedno s pojačanjem u topništvu i oklopu. Hrvatske snage, tada ojačane, krenule su u organizirani protunapad. Na području Derala Hrvatska vojska je u tom kontranapadu razbila Podrinjsku brigadu i njezine elitne specijalce.

Odlučujući kontraudar

U odlučujućem kontranapadu 14. kolovoza sudjelovale su 141.brigada, 6. domobranska pukovnija, 126. domobranska pukovnija i tenkovski vod 113. brigade koje su pod snažnim topničkim udarima krenuli u napad bez posebnog planiranja, te su za kratko vrijeme probili prvu liniju srpske obrane, tako da su već 15. kolovoza hrvatske snage stigle do Drvara.

“Kada su naše snage krenule u kontranapad bilo je teško i u početku smo imali još gubitaka. Srpske snage su očekivale naš odgovor, no mi smo njih ipak već prije uhvatili u raskoraku s ‘Olujom’, jer akcija ‘Kozjak 95’ koja je kasnije nazvana ‘Oluja’ je počela već 3. kolovoza kada su postrojbe HVO-a imale za zadatak izvršiti operativno stratešku varku te su pod zapovjedništvom generala Željka Glasnovića izvršile napad na snage bosanskih Srba u pravcu Glamoč – Vitorog”, govori Ademi i nastavlja.

“Srpske snage su bile uvjerene kako je to glavni napad i podigli su zračne snage, te bombardirali položaje prema Malom Vitorogu, te time svoju pričuvu koju su imali, Srbi su upotrijebili na pogrešnom pravcu, tako da kada je Hrvatska vojska krenula prema Kninu, srpske snage su ostale golih ruku. U svojoj knjizi koju pripremam, a gdje detaljno opisujem sve događaje iz tog vremena, tu akciju zovem ‘Hrvatski Blitzkrieg’, što na njemačkom znači ‘munjeviti rat'”, kaže Ademi.

Ademi također na kraju zaključuje kako mu je žao što bitka kod Grahova je ostala prešućena, iako je to bio jedan od briljantnih i najžešćih kontranapada Hrvatske vojske kojim je upravo on zapovijedao.

Komentari