Sve su veće tenzije između predsjednika Milanovića i vladajućih na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, a vezano za izbor predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Zoran Milanović tako ne prestaje sa svojim Facebook statusima u kojima napada i vladajuće i premijera, ali i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, generala Sačića, zastupnika Zekanovića, nevladine udruge, Puhovskog, medije…
Vladajući su tako počeli spominjati i psihičko zdravlje predsjednika Zorana Milanovića, a spominje se i pokretanje njegovog opoziva. No, je li to uistinu moguće, pojasnio je politički analitičar Davor Gjenero.
Opoziv predsjednika Republike Hrvatske
“To bi bilo nužno potrebno, ali to je objektivno, u postojećim političkim okolnostima, neizvediv postupak. Predsjednik Republike je već u nekoliko situacija pokazao da u svojim postupcima povrjeđuje ustav i zakone i da bi zbog toga morao biti podvrgnut postupku utvrđivanja posebne odgovornosti. Utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika pokreće se na inicijativu Sabora dvotrećinskom većinom i nakon toga ponovno dvotrećinskom većinom o istom odlučuje Ustavni sud.
Vrlo su precizno definirani rokovi u kojima od pokretanja postupka Ustavni sud mora odlučiti. To je vrlo precizno regulirana materija. Međutim, političke okolnosti su takve da unutar parlamenta nije moguće pokrenuti takvu inicijativu unutar sadašnjeg saziva parlamenta
Naime, jasno je da SDP, čiji je Milanović bio kandidat na izborima, neće pristati na to da se protiv predsjednika Republike, izabranog na njihov prijedlog, pokrene taj postupak. Ovaj Milanovićev populizam kojim se podilazi nacional-radikalnim političkim strankama je njegova izgradnja svojevrsnog firewalla, zaštitnog zida od eventualnog pokretanja postupka posebne odgovornosti.
Između ostalog, zbog toga mu je bio potreban i ovaj napad na gospodina Pupovca u kojem on rabi retoriku koja je istovjetna onoj koju su rabile klerikalne nevladine organizacije koje su pokretale inicijativu za promjenu izbornog zakona. Ta retorika je potpuno jednaka retorici MOST-a, Domovinskog pokreta ili hrvatskih suverenista i zbog toga Milanović može biti siguran da niti jedna od tih političkih organizacija u parlamentu neće poduprijeti postupak njegovog opoziva što mu osigurava lagodnu poziciju, poziciju nesmjenjivosti. Upravo zbog toga što je uvjeren u neopozivost i nesmjenjivost on može potpuno radikalizirati svoju poziciju i ponašati se potpuno neodgovorno, te potpuno zanemarivati načela vladavine koja proizlazi iz ustava, rekao je za Dnevno.hr.
Psihičko stanje predsjednika i pojava “ludih rimskih careva”
“Ustav ne precizira kriterije nesposobnosti predsjednika za obavljanje dužnosti. Ne postoji način da se predsjednika Republike smijeni zbog razloga koji su u vezi sa medicinom ako oni nisu egzaktni i tu je 1999 .godine uređen mehanizam privremene spriječenosti predsjednika Republike. Dakle, od toga nema ništa. Nažalost, hrvatski politički sustav se pokazuje nedostatno zaštićen od onoga što se naziva pojavom “ludih rimskih careva”. Mi imamo situaciju da caru nije najbolje, međutim ne postoji način da se zbog toga caru smanje, odnosno graniče ovlasti ili da ga se zbog toga razriješi”, pojasnio je Gjenero nagađanja kako bi se govoreći o psihičkom stanju predsjednika Milanovića mogao pokrenuti prethodno spomenuti postupak opoziva.
“Kolaps kojeg će u političkom sustavu Milanović izgleda izazvati se može spriječiti utvrđivanjem posebne odgovornosti predsjednika Republike, ali očito da ne postoji ustavna većina koja bi to napravila”, govori Gjenero, te pojašnjava da bi se i u slučaju da se Milanovića pokuša opozvati temeljem navoda o narušenom zdravlju u krajnjem slučaju moralo ići na dvotrećisnki oblik njegova opoziva.
Moćan kao engleska kraljica, ali se trudi biti pogrešiv i djeluje kao nasilnik
“To što on radi je nevjerojatan presedan, pri čemu je jedna stvar kad napada političar, a to je stvar oko koje bi se manje trebali zabrinuti, pa i uključno premijera i predsjednika sabora. To su ljudi koji imaju svoj tip političke zaštite koji im djeluju u svojevrsnom zaštićenom prostoru. Predsjednik Republike napada predstavnike nacionalnih manjina, a tada smo na vrlo skliskom terenu jer se u tom prostoru ne radi o ekvivalentnu političke moći, nego se radi o predstavniku ranjive skupine koja je ustavom posebno zaštićena. Ovakav tip napada na predstavnika manjinske zajednice u Hrvatskoj kako si je Milanović ovih dana dozvolio vezano uz gospodina Pupovca je zapravo stvar zbog koje bi u pristojnim političkim okolnostima isto tako mogao biti pokrenut postupak utvrđivanja njegove posebne odgovornosti, jer to na neki način jest napad na nečije ustavne kategorije i ustavna načela. Kad govorimo o predstavnicima nevladinih organizacija onda prvo postoji nerazmjer političke moći između njih i predsjednika Republike i zbog toga se očekuje od izabranih funkcionara da ne ponižavaju na ovaj način ljude koji su u manjoj moći. Predsjednik Republike općenito o građanima pojedincima ne smije govoriti na taj način, jer smo onda u nekakvom predvorju diktature.
Istina je, predsjednik Republike je moćan otprilike kao engleska kraljica, ali za razliku od engleske kraljice koja je nepogrešiva, on se itekako trudi biti pogrešiv pa čini ovakve ispade. Napada vrlo ugledne ljude sa znanstvenim renomeom, samo zbog toga što su izrazili neki svoj stručni ili politički stav, napada predstavnike nevladinog sektora samo zbog toga što ne aplaudiraju svakom njegovom potezu nego si dozvoljavaju promišljati o posljedicama loših praksa djelovanja aktualnog predsjednika i općenito predsjednik Republike ne bi smio u političkoj areni djelovati kao nasilnik. Upravo to Milanović sustavno radi, nije prvi put da radi takve stvari, nije prvi put da zloupotrebljava ovlasti, pa i utjecaj na državne strukture da bi progonio svoje političke protivnike. To je radio i kao premijer i to je tada prošlo nekažnjeno. Očito je da će ponovno proći nekažnjeno i sad kad funkciju zloupotrebljava kao predsjednik Republike.
Pupovca bi trebali držati ‘kao malo vode na dlanu’
“Suludo je napadati Milorada Pupovca i označavati ga čovjekom “beogradske čaršije”. Stalno se provlače ti ekavski izrazi i spominje se čaršija u njegovom kontekstu i ostali izrazi, nacionalistički prikriveni i to prema čovjeku koji je rekao da je zajednica koju on predvodi u Republici Hrvatskoj obilježena ustavnim patriotizmom. On je čovjek kojeg bi ozbiljni akteri unutar hrvatskog političkog korpusa nosili kao malo vode na dlanu. Naime, tom rečenicom je rekao ono što je danas činjenica, a nekad nije bila, a to je da je nacionalna zajednica Srba u Hrvatskoj lojalna Hrvatskoj državi, da se Srbi u Hrvatskoj ponašaju kao građani Republike Hrvatske i svoje političke probleme žele rješavati unutar RH. to je najbolja moguća zaštita, najčvršći ‘firewall’ pred bilo kakvom idejom “srskog sveta”, pred bilo kakvim velikosrpskim revantikacijama prema hrvatskom političkom i teritorijalnom korpusu, jer je nešto što je čvrsta vrijednost i nešto što je u skladu s demokratskim političkim tradicijama i europskim vrijednostima. Kad imate takvu politiku srpske zajednice u Hrvatskoj onda se prema tome većina mora ponašati upravo onako kako se ponaša aktualna administracija, s poštovanjem i razumijevanjem, sa spremnošću na pozitivnu diskriminaciju odnosno na dodatnu zaštitu ranjive skupine. Sve drugo je avanturizam, sve drugo je neodgovorno, primitivno i u krajnjoj konzekvenci protivno konceptu liberalno-demokratskog pokreta.”
Poslije agonije oko izbora predsjednika Vrhovnog suda Milanović neće stati
“Četiri godine će Milanović biti na ovoj funkciji, četiri godine će biti neopoziv, četiri godine će praviti probleme. Čini mi se da Hrvatska srlja prema vrlo neugodnoj blokade u svemu onome u čemu predsjednik Republike suodlučuje.
Očito je da će predsjednik kandidirati gospođu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Vrlo je izgledno da njegova kandidatkinja u saboru neće dobiti potrebnu većinu, vrlo je moguće da će u tim okolnostima i to će se dogoditi isključivo iz jednog jedinog razloga, jer je svojim iracionalnim ponašanjem predsjednik Milanović kompromitirao tu kandidaturu potpuno nepotrebno, desit će se to da joj Milanović neće moći koliko god se trudio vjerojatno osigurati većinu za izboru i tad će nastaviti blokirati izbor novog predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda”, govori Gjenero, te predviđa još jednu krizu koja bi mogla snaći Hrvatsku.
Hrvatska bi se mogla naći u vrlo neugodnoj međunarodnoj poziciji
“Istovremeno će u džep staviti sva imenovanja novih šefova diplomatskih i konzularnih misija. Dakle, svih veleposlanika i generalnih konzula kojima on potpisuje vjerodajnice, dakle on suodlučuje o proceduri i to znači da Hrvatskoj na međunarodnome planu prijete vrlo neugodni dani, pogotovo kad znate da smo već sada bez ambasadora u Parizu, jer je umro dosadašnji veleposlanik Filip Vučak, da smo bez veleposlanika u Vatikanu, jer je povučen gospodin Penicavić, da smo bez veleposlanika u Litvi jer je umro Krešo Hedmenec, da istječu mandati veleposlanicima u SAD-u, u Velikoj Britaniji, u cijeloj seriji izrazito relevantnih država, da je istekao mandat generalnom konzulu u Subotici, da nemamo generalnog konzula u Trstu,…., da će jjudi početi ulaziti u petu godinu mandata što nije dobro. Dakle, očito je da će u tom paketu Milanović blokirati i imenovanja u diplomaciji u krajnjoj konsekvenci. Pitanje je i mjesta za naše misije u Bruxellesu. Vrlo skoro dolazi do isteka mandata sadašnjoj šefici misije.
Hrvatska bi se mogla naći vrlo neugodnoj međunarodnoj poziciji kreiranoj isključivim inatom predsjednika Republike i time što predsjednik Republike ne skrbi o ujednačenom funkcioniranju svih dijelova vlasti nego upravo to ujednačeno funkcioniranje svojim djelovanjem opstruira”, zaključio je Gjenero.
