Sve je više napisa i rasprave o tome jesu li odluke koje je donosio Stožer civilne zaštite bile zakonite, i može li se poduzetnik obratiti sudu radi dobivanja odštete zbog nemogućnosti rada tijekom pandemije. Na ta važna pitanja odgovaraju dvojica odvjetnika Danijel Pribanić i Martin Sherri.
Zakonitost odluka
“Ako bi se odluke Civilnog stožera proglasile kao nezakonite, svatko tko je uistinu pretrpio štetu zbog tih odluka jer nije mogao raditi i zarađivati, imao bi priliku tražiti naknadu štete putem suda od same države. Nije izgledno da bi državno odvjetništvo u mirenju koje je obvezno prije tužbe protiv države, pristalo na naknadu štete, tako da je izvjesno vođenje sudskih postupaka,” pojašnjava Sherri.
“Bit svih odluka Stožera je ograničavanje ustavnih prava i sloboda radi suzbijanja pandemije. Takve odluke prema našem Ustavu može donositi isključivo Sabor zakonima, a ne izvršna vlast podzakonskim aktima. Niti nedavna izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ne može ozakoniti te odluke, bez obzira na to što je zakon donesen retroaktivno. Taj zakon ne daje u sebi ovlast ministrima da ograničavaju prava i slobode u mjeri u kojoj je to stožer činio.
Nije bilo moguće ograničiti radno vrijeme, zabraniti rad osobama za koje nije utvrđeno da su bolesne ili zaražene, zabraniti vjerska i sva druga okupljanja, kretanje unutar zemlje, uvođenje propusnica i tome slično. Ovlasti ministarstva zdravstva se po tom zakonu u bitnome svode samo na provođenje mjera izolacije i nadzora nad osobama za koje se sumnja da su zaražene. Vladavina prava ne tolerira zaobilaženje ustavnih odredbi. Jedina mogućnost da država uskladi poduzete radnje s Ustavom je donošenje posebnog zakona kroz koji će Sabor propisati kao vlastite sve odluke Stožera barem na formalnoj razini. Umjesto da se nastoji zaobići jasne odredbe Ustava te odluke Stožera potvrditi kao odluke koje je donio ministar zdravstva ” kaže Pribanić.
Opravdano postupanje u najboljem interesu cijele države i društva?
“Sabor nije, iako je imao priliku jer je već više puta redovno zasjedao, proglasio takozvano izvanredno stanje, kojim bi izvršna vlast dobile veće ovlasti nego joj pripadaju po Ustavu. Ne znamo zašto se odluke donose izvan Sabora, kad Sabor i dalje zasjeda i može donositi odluke dovoljno promptno. Ustav jasno predviđa postupanje u ovakvim situacijama, ne vidimo opravdanje da se ne postupa u skladu s time ” smatra Sherri.
Ipak malo pretjerano mišljenje?
“Upravo suprotno, većina europskih država je odluke donosila u parlamentima i uz dopuštenje parlamenta. Ovih dana se pokazalo da je općinski sud u Pragu ukinuo mjere koje je donijelo njihovo ministarstvo zdravlja, pozivajući se upravo na ograničenja iz njihovog ustava. U obrazloženju odluke je sud naveo kako bez obzira na ozbiljnost pandemije i čak i proglašeno izvanredno stanje, ministarstvo ne može donositi takve odluke i da je te odluke eventualno mogao donijeti parlament,” prepričava odluku češkog suda odvjetnik Sherri.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ovih dana ukinuo mjere zabrane kretanja osoba mlađih od 18 i starijih od 65 godina, smatrajući kako te mjere nisu proporcionalne cilju koji se želi postići, a i Ustavni sud Kosova je utvrdio kako su mjere nezakonite jer vlada nema ovlasti ograničavati osnovna ljudska prava i slobode:
“Odluke suda u BiH i Kosovu su zanimljive jer slijede osnovnu logiku Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ljudska prava se smiju ograničiti samo razmjerno interesu koji se želi zaštiti i u mjeri koja je nužna. S obzirom na uključenost međunarodnih sudaca u njihov rad, za očekivati je i da će drugi ustavni sudovi, Sud Europske unije i Sud za ljudska prava imati slična stajališta zbog zaobilaženja parlamenta u donošenju restrikcija,” pojašnjava Pribanić i dodaje kako svako ograničenje mora biti proporcionalno, nužno i usmjereno na ostvarivanje legitimnog cilja.
Cilj ne opravdava sredstvo
“Mjere su očito neproporcionalne jer su obuhvaćene i osobe koje nisu zaražene niti su bile u doticaju sa zaraženima. Nakon više od mjesec dana svima je jasno da su mjere donijete kopiranjem izvana i da su bile motivirane strahom. Potpuno je zanemaren pravni poredak i još uvijek ne postoje znanstvene studije koje bi to opravdale” pojašnjava Sherri,
te dodaje kako svrha mjera zaštite zdravlja pučanstva ne može biti isključivo spašavanje života od posljedica pandemije nauštrb redovnog dijagnosticiranja i liječenja svih drugih bolesti, a posebno kad je smrtnost u onkologiji daleko veća. Cilj ne opravdava sredstvo, iako je očita namjera države bila zaštititi stanovništvo i pomoći gospodarstvu.
“U više sam navrata razgovarao s pravnicima i drugim poznanicima i svatko daje neko svoje objašnjenje cilja i svrhe ovih mjera. Je li to zaštita ljudskog zdravlja, života ljudi, zdravstvenog sustava, nije potpuno jasno navedeno u nijednoj odluci stožera. Prema informacijama iz medija ne čini se da bi situacija opravdavala ovakve mjere niti je to ikad bilo slučaj. Odluke uopće nemaju obrazloženja, a sva se tumačenja i promocija odluka svodi na paušalno pozivanje na struku,” pojašnjava Pribanić.
“Nepostojanje ciljeva dovodi do toga da se ni svrha mjera ne može ispitati, a sve najave njihovog ukidanja i ponovnog vraćanja produbljuju osjećaj neizvjesnosti kod građana i poslovnih subjekata čime se u cijelosti onemogućavaju gospodarske projekcije,” dodaje Sherri.
Nepostojanje znanstvenih studija za restrikcije
“Na dnevnoj se osnovi mijenjaju takozvane preporuke raznih upravnih organa o tome kako ćemo kupovati u trgovinama ili sjediti u restoranima. Nijedna od tih odluka nije potkrepljena znanstveno utemeljenim činjenicama, a studije iz Njemačke pokazuju da virus ne ostaje na površinama kao što se to prvotno tvrdilo,” ističe Sherri
te dodaje kako unatoč dobroj namjeri države, mjere ne smiju biti nesrazmjerne cilju i svrsi kao ni protivne Ustavu, piše Lider Media.
