Zagrebački poduzetnici plaćaju sigurno najveću cijenu vode u Hrvatskoj: 27 kuna za svaki kubični metar koji potroše, a građani plaćaju također skupih 15,28 kuna za svaki kubični metar.
Većinu te cijene nije voda koju su potrošili, nego razne naknade koje bi trebale osigurati održavanje vodoopskrbe i kanalizacijskog sustava. To što plaćaju ide Vodoopskrbi i odvodnji, Hrvatskim vodama i Gradu Zagrebu. Ali to nije sve. Na posebnim računima plaćaju naknade za uređenje voda. Reklo bi se da Zagreb ima nadstandardni i savršeni sustav odvodnje i vodoopskrbe, ali potop u noći na subotu je do kraja razotkrio svu nebrigu i nefunkcioniranje sustava.
A posebni apsurd je da će svu kišu koja je pala i nanijela štetu dodatno platiti! Kako je to moguće? Zbog ugovora za pročišćavanje otpadnih voda koji jednako tretira otpadnu vodu koja dolazi u kanalizaciju iz, primjerice, toaleta i oborinsku vodu s neba. Koncesionar Zagrebačke otpadne vode (ZOV), u vlasništvu RWE i WTE, naplaćuje količinu pročišćene vode. Dio građani plaćaju kroz svoje račune za vodu, ali svake godine se isplati još 250 do 300 milijuna kuna koncesionaru iz proračuna. Odnosno, poreza Zagrepčana. I to među ostalim, za čistu kišnicu koja je pala s neba i završila u kanalizacijskom sustavu.
Taj ugovor je pripremila gradonačelnica Marina Matulović Dropulić, ali ga je potpisao Bandić. Gradnja pročistača je stajala više od dvije milijarde kuna, a s obzirom na to koliko građani uplate svake godine, već se isplatio. Ali plaćati moramo još osam godina.
”Veliki dio oborina završi u kanalizaciji i ide na pročišćavanje jer nemamo odvojeni sustav. Ugovor je jako povoljan za koncesionara, a loš za građane i proračun. Sva kišnica se plaća kao otpadna voda. Od početka u ugovoru nije predviđeno da na pročistač stiže i voda koja nije otpadna nego oborinska. Probali smo promijeniti taj ugovor i formulu, ali nije išlo”, kaže bivši dogradonačelnik Zagreba Ivo Jelušić (SDP).
On kaže i da nije bilo iskrene želje za promjenama niti od strane gradske uprave, koju vodi Milan Bandić, pa je sve stalo.
I zato ćemo kroz poreze plaćati i kišnicu koja se pročišćava, a ne samo otpadne vode.
”Pročistač je jako isplativ posao. Za investitore”, zaključuje Jelušić.
Bivši direktor ZOV-a Ante Pavić inače je pod optužnicom Uskoka, i to upravo zbog radova na pročistaču i namještanju poslova. Sve su to građani platili. ZOV, s druge strane, svake godine ima između 163 i 180 milijuna kuna čiste dobiti.
Ali to nisu svi apsurdi. Naknade za razvoj vodoopskrbe i odvodnje koju svi plaćamo idu u proračun Zagreba. I trebaju služiti za gradnju. Ali u proračunu ove godine predviđeno je nevjerojatno malih 4,5 milijuna kuna ulaganja u novi sustav. Dio novca ide Vodoopskrbi i odvodnji, 550 milijuna kuna godišnje. Oni kažu da su samo lani investirali 223 milijuna u nove cjevovode i odvodne kanale. Ali kako će održavati postojeće kanale, to ovisi koliko novca im osigura Zagreb!
I tu su zadnje Hrvatske vode, njima godišnje Zagrepčani uplate oko 170 milijuna kuna samo preko računa za vodu, kažu u Zagrebačkom holdingu. A u Zagreb se vrati godišnje maksimalno 60 milijuna kuna.
Zastupnik Tomislav Stojak godinama prati ulaganje u komunalnu infrastrukturu. Kaže da je ona nedovoljna. I kao primjer u što se ulaže navodi jedan od lani.
”Bandić je otvorio novu fontanu isti dan kad je pukla cijev stara 80 godina na Selskoj” kaže za 24 sata. Dodaje i kako stanovnici Rudeša imaju potopljene nekretnine svaki put kad pada kiša te da Zagreb mora iskoristiti EU fondove za ulaganja u infrastrukturu.
