Pojedini KBC-ovi pacijenti, koji su smješteni u stacionarnom dijelu kompleksa na Križinama, zbog nemogućnosti održavanja normalne higijene, jer nemaju tople vode u kupaonicama, odlaze svojim kućama kako bi se tuširali i obrijali, a nakon toga se vraćaju u bolnicu.
Dio bolesnika odlazi u pothodnik pokraj robne kuće “Prima 3”, gdje u frizerskim salonima peru kosu, jer to ne mogu napraviti u hladnoj vodi iz slavina na Križinama.
“To vam je istina. Jedan pacijent je nedavno, a da nitko od medicinskog osoblja to nije znao, sjeo u svoj automobil i otišao kući kako bi se tuširao i obrijao. Valjda je čovjeku prisjelo što u bolnici nema tople vode i što se ne može normalno tuširati. Znam da su i neke pacijentice odlazile u obližnji frizerski salon, jer u bolnici to jednostavno nije moguće zbog hladne vode”, svjedoči pacijent koji već 15-ak dana leži u bolnici i na svu sreću nema veze sa zarazom koronavirusom, piše Slobodna Dalmacija.
Situacija s “nepostojećom” toplom vodom u istočnom KBC-ovu kompleksu do danas nije riješena. Cjelokupno stanje dodatno je apsurdno ako se zna da je u energetsku obnovu objekata na Križinama prije tri godine uloženo 78 milijuna kuna, ali projektom nije bio obuhvaćen taj dio energetskog sustava, pa ga izvođač radova nije bio dužan ni obaviti.
Priča je ovo stara koliko je stara i bolnica na Križinama, a to je gotovo 60 godina. Kako tada, tako i danas, u objekte nije ugrađen sustav za recirkulaciju vode, zbog čega ne postoje dvije “cijevi” za toplu vodu, već samo jedna, pa se voda zbog nekorištenja u njoj – hladi.
To znači da pacijenti i osoblje na višim etažama zdravstvene ustanove dobivaju vodu kasnije, odnosno s odmakom od nekoliko minuta nakon otvaranja slavine. Ipak, i to iznimno u jutarnjim satima, toplu vodu na slavinama treba pričekati i desetak minuta, a sve zbog nekorištenja tople vode tijekom noći, pa se cijevi do jutra ohlade.
Bolnica iz ‘Alan Forda’
U bolnici kao iz “Alana Forda”, ovaj segment nije bio u projektu energetske obnove, pa ga izvođač radova nije ni morao obuhvatiti. Da je scenarij bio suprotan, to bi, kako tvrde odgovorni, značajno povećalo trošak energetske obnove bolnice, a i za vrijeme sanacije cjevovoda Križine ne bi mogle raditi.
“Ljudi smrde po sobama. Bilo je vruće, ljudi su se znojili, a nisu imali mogućnosti održavanja higijene. Je li normalno da se u 21. stoljeću u kliničkom bolničkom centru, u državi koja se hvali izvanrednim zdravstvenim sustavom, pacijenti ne mogu tuširati jer nemaju tople vode? Ljudi se osvježe na “peci bokune”, onako, malo ispod pazuha, samo da ne zaudaraju. Tople vode nema ni ujutro, ni popodne, ni navečer. U bolnici sam više od 15 dana i još se nisam okupao kao ljudsko biće. Perem se kao na izvoru neke rijeke ili potoka. Onako malo noge, malo ruke”, zaključuje sugovornik Slobodne Dalmacije.
Od bivše JNA, koja je bolnicu na Križinama gradila prvenstveno za svoje potrebe, bez tople vode, u 30 godina hrvatske države nismo uspjeli toplu vodu uvesti na sve tuševe i slavine.
S ovim problemom su upoznati i u KBC-ovu Ravnateljstvu i rade na tome da se situacija što prije sanira. No, za rješavanje situacije treba i novca, a njega očito nikad nema dovoljno.
“Radi se o kroničnom problemu, potrebne su bolje instalacije i radimo na tome da ih poboljšamo. Još nam nedostaje oko 300 tisuća kuna da bi se taj problem sanirao i da bi sustav optimalno radio”, rekao je doc. dr. Krešimir Dolić, zamjenik bolničkog ravnatelja.
