U potresu na području Sisačko-moslavačke županije oštećene su ili urušene i kuće koje su izgrađene i obnovljene poslije Domovinskog rata. Uočeno je da kuće nisu propisno i stručno izgrađene, odnosno nema čelične armature i betona.
O tome tko je odgovoran, odnosno kriv kada se uruši kuća koja nije propisno i kvalitetno izgrađena razgovarali smo s predsjednicom stranke Glas i bivšom ministricom graditeljstva i prostornog uređenja Ankom Mrak-Taritaš.
Ističe kako su tu stvari vrlo jasne, država je ta koja je financirala pa je ona investitor, a u Središnjem uredu za stambeno zbrinjavanje nalaze se svi podaci pa se točno može saznati tko je radio projekt, izvodio radove, bio glavni inženjer te koliko je koštalo i koliko je bio troškovnik.
“Treba izvaditi stvari van i usporediti ono što je bilo u projektu s onim što je u troškovniku i što je bilo na terenu. Točno se može znati odgovornost redom onih koji su takvu kuću dali ljudima da koriste, a nije bila napravljena kako treba”, objašnjava.
Dodaje kako je jedna stvar da kuća nije napravljena kako treba, a druga stvar da ako nije ugrađen materijal koji je u troškovniku i u projektu to je onda za kaznenu i svaku drugu odgovornost.
“Može se znati tko je u tom lancu odgovoran za što jer to nije bilo prije stotinjak godina”, naglašava.
Župan Ivo Žinić koji je bio glavni inženjer u Ministarstvu obnove i razvoja od 1995. do 2000. godine u vrijeme obnove Banovine izjavio je kako se ne osjeća odgovornim.
“Sustav je bio postavljen na način da smo imali čitav tim tvrtki koje su imale ugovor s ministarstvom, dopuštamo da ima i nepravilnosti. Osobno se ne osjećam odgovornim jer nisam bio odgovoran za kvalitetu gradnje”, rekao je.
Točno se može znati tko je bio inženjer i koja je bila njegova odgovornost
Dodao je da će nadležne službe utvrditi jesu li kuće napravljene po propisima.
“One su trebale biti napravljene po svim tehničkim propisima, jer to su nove kuće koje su projektirane, radile su ovlaštene kuće i projekte i nadzore, i graditelji su bili ovlašteni”.
Anka Mrak-Taritaš objašnjava kako treba uzeti zakon koji je u tom trenutku bio na snazi, odnosno po kojem se radilo i vidjeti koja je odgovornost glavnog inženjera.
“On je od strane investitora bio zadužen za kontrolu i točno se može znati njegova odgovornost. Nije to tajna, nešto obavijeno velom magle. U toj hijerarhiji točno se može znati tko je bio glavni inženjer i koja je bila njegova odgovornost, je li on bio glavni inženjer u smislu nadzora pa je nadzirao, je li bio u smislu praćenja financija… Točno se mora vidjeti što njemu piše u rješenju i zakonu koji je u tom trenutku vrijedio”, poručuje.
