Kako pomoći ljudima u potresom pogođenim područjima? Ili još bolje – kako im pomoći da kroz nekoliko godina ponovo stanu na noge te krenu s normalnim životom, kakav su pamtili do prije velike katastrofe koja ih je pogodila zadnjih dana minule godine?
Puno se ovih dana raspravlja o gospodarskim mjerama koje vlada treba donijeti ovih dana, kako bi se situacija što prije stabilizirala.
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić mišljenja je da u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo imamo dva kraka koja moramo riješiti i sanirati. Jedan dio odnosi se na stambeno zbrinjavanje stanovništva, dok se drugi dio odnosi na gospodarske mjere koje bi trebale pomoći da se stanje vrati u normalu.
“Postoje dvije grane u ovoj situaciji – ovaj stambeni dio, i gospodarski”, kaže nam Grubišić u razgovoru kada smo ga pitali koje bi mjere sada bile najbolje da se što prije izvučemo iz ovih situacija.
“Što se tiče stambenog, tu stvari mogu ići uvjetno rečeno puno bržom dinamikom i neću reći da postoje prečaci, ali mislim da se to može u razumnom roku riješiti. Mi smo odlučili biti solidarni s tim ljudima i odlučili im pomoći. Moj prijedlog je da sredstva koja će se dobiti iz EU zajedno sa nacionalnim proračunskim sredstvima koja plaćamo mi, porezni obveznici, da se u što većoj mjeri uplaćuju na njihove račune i da ljudi samostalno kontroliraju taj novac, kontroliraju tko će im biti izvođač, arhitekt, projektant, kakvi materijali će se po kojim cijenama ugrađivati, s time da to ni na koji način nije u koliziji sa strukom. Njima je u interesu da im stvari budu izvedene kako spada”, kaže Grubišić.
Treba minimalizirati ulogu državnog birokrata između našeg novca i tstradalih u potresu
Kaže da bi on volio minimizirati ulogu nekog državnog birokrata, nekog posrednika između naših novaca i tih ljudi.
“Nemam ništa protiv da država bude transmisijski mehanizam nekog državnog računa, i novce doznači tim ljudima, no ne bih volio da državni činovnik ili birokrat koji raspolaže tim novcima, odabire izvođača, arhitekta i projektanta, odlučuje kakva će kuća bit u smislu rasporeda soba, veličine ili tako nešto”, kaže nam.
Na pitanje postoji li u takvom sustavu prostor za zlouporabu, Grubišić kaže da nema.
“Nema zlorabe ako ja vama dajem svoje novce i radite s njima što hoćete. Ovdje imamo kategoriju zlorabljenja kada treća strana, koja nije izložena nikakvom riziku, je potencijalno izložena kušnjama i napastima da preferira određene izvođače ili sudionike tog procesa kako bi zauzvrat dobio neki oblik monetarne ili druge vrste kompenzacije”, govori, a to možemo izbjeći na način da će ljudi direktno kontrolirali kome plaćaju taj novac i za što.
“Neka oni utroše na ono što hoće“, kaže analitičar.
Potrebno je reducirati poreze, ostaviti što više novca privatnom sektoru
“Što se tiče gospodarstva, tu nemojte vjerovati jeftinim populističkim pričama da se nešto može napraviti preko noći. Rješenje koje nudim je rješenje koje zahtjeva jako puno rada i odricanja i nema prečaca. Spada u onu kategoriju priče: ‘Kad je najbolje posaditi drvo? Prije dvadeset godina, ako želite da bude veliko. E ok, nisam, kad bi ga trebalo posaditi? Onda danas. Bolje danas nego sutra”, kaže pa nabraja nekoliko stvari koje bi trebalo napraviti, a koje nisu nužno vezane samo za potresom pogođena područja.
“Potrebno je reducirati poreze, ostaviti što je moguće više novaca privatnom sektoru ili građanima, ukinuti poreznu diskriminaciju, odnosno svi trebamo plaćati porez na dobit pod deset posto, ne samo neki. Treba uvesti jedinstvenu stopu PDV-a; dakle skinuti opću stopu PDV-a od 25 posto na 20 posto, postupno u periodu od pet godina po jedan postotni bod godišnje te ukinuti sve međustope”, govori pa nadodaje da će neto efekt biti značajno pozitivan u smislu da će puno više novaca ostati građanima i biznisima.
