Iz naše, zapadne perspektive, vijesti o progonu kršćana djeluju pomalo egzotično, jer Europa se već pomalo umorila od kršćanstva i jednostavno je ne zanimaju izvještaji svjetskih organizacija o progonima kršćana, koji su intenzivni kao malo kad u povijesti.
Prema prošlogodišnjem izvještaju organizacije “Open Doors”, u svijetu je svaki osmi kršćanin u svijetu progonjen zbog svoje vjere, njih oko 300 milijuna (2013. zabilježeno je 100 milijuna), a ponajviše u 73 države, među kojima se ističu Sjeverna Koreja i Sahel, pojas afričkih država južno od Sahare.
Zabilježeno je povećanje broja ubojstava, diskriminacija, svakovrsnog nasilja, uskraćivanje zaposlenja, zdravstvene skrbi i liječenja, ali i zakoni protiv kršćana ili protiv obraćenja na kršćanstvo, a 11 tisuća crkava zatvoreno je ili uništeno. Od jedanaest zemalja u kojima je progon kršćana na ekstremnoj razini, Sjeverna je Koreja već osamnaestu godinu na prvome mjestu.
Hrvatski sabor je prvi put ove jeseni s 1,5 milijuna kuna pomogao progonjenim kršćanima u svijetu, a riječ je o amandmanu zastupnice Marijane Petir, koji je izazvao oštre kritike dijela javnosti, koja ne vjeruje da postoje progonjeni kršćani i smatra kako ta sredstva idu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.
Marijana Petir objašnjava kako su financijska sredstva iz hrvatskog proračuna namijenjena za stipendiranje mladih koji su progonjeni zbog svoje vjere, na način da im se omogući studiranje u Hrvatskoj te povratak u domovinu, gdje će pomoći u izgradnji svojih zajednica, te demokratskog i tolerantnog društva. Novac će biti namijenjen za njihove potrebe studiranja i smještaja tijekom studija u Hrvatskoj.
“Ovo je prvi put da je po usvajanju mojeg amandmana u hrvatskom proračunu osiguran novac kojim će se pomagati konkretnim ljudima u trećim zemljama progonjenima zbog svoje vjere u Krista”, navodi Petir, ističući kako su kršćani trenutno najprogonjenija vjerska skupina na svijetu.
“O tome se uglavnom šuti, posebice među političkim elitama i u tzv. mainstream medijima, pa u javnosti ne postoji svijest da su progoni zbog vjere u nekih dijelovima svijeta tragična svakodnevica. I zato je potrebno podizati svijest o tom problemu, na čemu sam intenzivno radila u Europskom parlamentu s kolegama iz radne skupine Europske pučke stranke za međureligijski dijalog”, objašnjava zastupnica Petir, koja se osvrnula i na negativne reakcije u hrvatskoj javnosti:
“Jedan dio onih koji su imali negativne reakcije nisu niti pročitali amandman, pa su govorili neistine i smišljali nevjerojatne konstrukcije i rekla bih da je velika sramota da govore ono o čemu se nisu informirali ni u osnovnim crtama. Ima i onih koji jednostavno preziru kršćane i to ne skrivaju, njihova je komunikacija, osim što je ravna jeziku ulice, čisti govor mržnje, a u nekim slučajevima idu čak i dalje.
Doživjela sam to nebrojeno puta, a nedavno sam vidjela i zastrašujuće komentare uz članak o svećeniku koji se pismom obratio vjernicima vezano uz blagoslov obitelji, no komentare koji su pozivali na linč i likvidaciju nakladnik nije uklonio niti su oni koji su uputili ozbiljne prijetnje privedeni licu pravde”, iznosi.
Budući da neki kritičari tvrde kako ta pomoć ide Katoličkoj crkvi, odnosno Vatikanu, Petir objašnjava kako je riječ o okviru razvojne suradnje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, što znači da se odnosi na treće zemlje i riječ je o stipendijama za studente zemalja u kojima su islamistički teroristi još uvijek prisutni, kao i o državama u kojima vlada ne dopušta studentima koji su kršćani da upišu magisterij ili doktorat.
“Brojevi su vrlo zabrinjavajući: u Iraku je bilo 1,5 milijuna kršćana prije 2003., ali sredinom 2019. ta je brojka pala ispod 150 tisuća, na samo 120 tisuća, što je pad od više od 90 posto u 16 godina u samo jednoj generaciji. U Siriji je brojnost kršćanske populacije pala za dvije trećine od početka građanskog rata 2011., kad je kršćana bilo više od dva milijuna. Irački i sirijski vjernici ne mogu preživjeti još jedan genocid jer ih više neće biti!
U izvješćima se također dokumentira znatno povećan progon kršćana u južnoj i istočnoj Aziji, zemljama poput Indije i Mjanmara, gdje postoji sve veća prijetnja kršćanima od ekstremista čije je neprijateljstvo potaknuto kombinacijom nacionalizma i religije.
U Kini se provode razne mjere za suzbijanje vjerske slobode tako što se kršćane i druge vjerske manjine prisiljava da odbace svoju i prihvate kinesku kulturu, vjeru, životni stil i filozofiju. U Sjevernoj Koreji kršćani završavaju u kampovima za političke zatvorenike, gdje su podložni prisilnom radu, mučenju, gladi, silovanju i prisilnim pobačajima, a za dugogodišnji zatvor dovoljno je samo posjedovanje Biblije.
Džihadistički teror posebno raste u Africi: nakon što je Boko Haram oslabio, kršćanski poljoprivrednici u regiji srednjeg pojasa Nigerije podvrgnuti su brutalnim napadima – samo u 2018. godini tamo je ubijeno više od 3700 kršćana”, kaže Petir.
Navodi kako je pokušaj donošenja rezolucije u Europskom parlamentu o genocidu nad kršćanima u Siriji i Iraku bio blokiran više od godinu dana od strane lijevih i liberalnih političkih skupina koje su željele riječ “kršćani” izbaciti iz naslova, tvrdeći da se kršćane ne progoni i da bi se na njihov spomen drugi mogli uvrijediti.
“I dok su se političari nadmudrivali glumeći sveprisutnu političku korektnost, kršćani iz Sirije i iz Iraka gotovo su istrijebljeni. Kad smo napokon uspjeli usvojiti rezoluciju u kojoj je Parlament pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti kršćane u Iraku i Siriji od ISIL-a, a Irak i Siriju da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda te da se sve počinitelje koji su na bilo koji način sudjelovali u ovim strašnim zločinima privede pred lice pravde, to se nije dogodilo”, zaključuje Petir za Slobodnu Dalmaciju.
