Pijenje i pušenje kod adolescenata je u laganom opadanju, ali zato zabrinjava rizično korištenje kanabisa te nova ovisnička ponašanja kako pokazuju rezultati novog Europskog istraživanja o pušenju, pijenju alkohola, uzimanju droga i drugim oblicima ovisnosti među učenicima (ESPAD).
U istraživanju je sudjelovalo 99.647 učenika iz 35 europskih zemalja, uključujući 27 članica EU, koji su odgovarali na anketni upitnik o svojim iskustvima i percepcijama o raznim sredstvima ovisnosti.
Pijenje alkohola je i dalje visoko, 79 posto učenika pilo je alkohol u životu, a 47 posto njih u posljednjih mjesec dana. No, podaci pokazuju lagani pad u odnosu na 2003. godinu kada je 91 posto njih pilo alkohol u životu, a 63 posto u zadnjih mjesec dana.
U Hrvatskoj je 90 posto njih konzumiralo alkohol barem jednom u životu, a 58 u zadnjih mjesec dana. Najveći postotak imaju Češka (95 posto), Danska (92 posto) i Mađarska (91 posto), a najmanji Kosovo (29 posto) i Island (37).
Pušenje cigareta palo je sa 68 posto na 42 posto za životno korištenje, s 33 na 20 za trenutno pušenje i s 20 na 10 posto za svakodnevno.
U Hrvatskoj 54 posto učenika pušilo je bar jednom u životu, a 29 posto u posljednjih mjesec dana. Najveći prosjek je u Slovačkoj (58 posto), Latviji (57 posto) i Italiji (55 posto), a najmanji je na Islandu (15 posto), Malti (22) i u Norveškoj (25 posto).
Veliko korištenje e-cigareta
Ovo istraživanje po prvi put uključuje i pušenje e-cigareta, a podaci pokazuju visoku upotrebu. Naime, 40 posto je barem jednom koristilo e-cigarete, a 14 posto u posljednjih mjesec dana. Također, korištenje je veće kod onih koji nikada nisu pušili cigarete nego kod povremenih i redoviti pušača.
Rezultati pokazuju da je u Hrvatskoj 44 posto adolescenata barem jednom pušilo e-cigarete, a 12 posto u posljednjih trideset dana. Najviše ih je u Litvi (65 posto), Monaku (63 posto) i Češkoj (60 posto), a najmanje u Srbiji (18 posto) i Crnoj Gori (20 posto).
Spec. psihijatrije – adiktolog dr.sc. Ivan Ćelić iz Klinike za psihijatriju Vrapče navodi kako se ovo istraživanje provodi se od 1995. godine i ono je važan izvor podataka o ovisničkim obrascima ponašanja kod tinejdžera.
“Premda ohrabruju podaci o smanjenju pijenja i pušenja kod učenika u dobi od 15 do 16 godina, moram reći da su oni i dalje vrlo problematični, s obzirom da je gotovo polovica svih adolescenata konzumirala alkohol tijekom proteklih mjesec dana, te da 10 posto tinejdžera svakodnevno puši”, ističe.
Dodaje kako učinkovite javnozdravstvene mjere i zakonska regulativa u većini europskih zemalja pridonosi smanjenju pijenja i pušenja.
‘Marihuana dostupnija i cjenovno pristupačnija za mlade’
U prosjeku je svaki šesti učenik (17 posto) koristio ilegalnu drogu barem jednom u životu, kako se navodi u istraživanju. Najčešće korištena ilegalna droga je kanabis, a prosječno je 16 posto učenika izjavilo da je koristilo marihuanu barem jednom u životu.
Nadalje, ispitivanje visokorizičnog korištenja marihuane pokazalo je da prosjeku četiri posto učenika ulazi u ovu kategoriju pa su potencijalno u riziku od razvijanja problema vezanih uz korištenje kanabisa.
Kanabis je u Hrvatskoj koristilo barem jednom u životu 21 posto učenika. Zemlje s najvećim postotkom su Češka (28 posto), Latvija (26 posto) i Italija (27 posto), a s najmanjim su Kosovo (2.9 posto), Sjeverna Makedonija (6.1 posto), Island (6.4 posto) i Srbija (7.3 posto).
“Marihuana je i dalje najčešće korištena ilegalna droga što je vezano uz promjenu percepcije među javnim mnijenjem, ali i zakonskim izmjenama u Sjevernoj Americi koje zasigurno imaju implikacije i na Europu”, objašnjava Ćelić.
Navodi kako je marihuana u Hrvatskoj proteklih godina jednostavno dostupnija i cjenovno pristupačnija za mlade. “Tzv. uvezanim ovisnostima (alkohol, nikotin, kofein) polako, ali sigurno pridružuje se kanabis, što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje mladih, o čemu treba jasno i nedvosmisleno govoriti”, poručuje.
Zabrinjava i nemedicinsko korištenje lijekovima te nove psihoaktivne droge. Trankvilizatore ili sedative barem jednom u životu koristilo je 6.6 posto adolescenata, a 4 posto analgetike za promjenu raspoloženja.
U Hrvatskoj je 2.3 posto koristilo sedative, a 5.7 posto analgetike. Slovačka (23 posto), Latvija (22 posto) i Litva (21 posto) imaju najveći postotak, a Ukrajina (2.8 posto), Farski otoci (3.9 posto), Bugarska (4.3 posto), Španjolska (4.6 posto) i Italija (4.7 posto).
Nove psihoaktivne droge u životu u prosjeku je koristilo 3.4 posto učenika te je razina i dalje viša u odnosu na korištenja amfetamina, ecstasy-a, kokaina ili LSD-a. U Hrvatskoj taj prosjek iznosi 2.9 posto.
Najveći je u Estoniji (6.6 posto) i Latviji (6.4 posto), a najmanji u Finskoj, Portugalu i Sjevernoj Makedoniji, oko jedan posto.
‘Preventivne programe treba uvoditi od najranije životne dobi’
U Hrvatskoj se relativno lako mogu nabaviti i benzodiazepini (sedativi, hipnotici) i analgetici, ističe Ćelić.
“Nema ‘kućne ljekarne’ koja ne sadrži i te lijekove. Upravo ti lijekovi koji se mogu dobiti na recept mogu biti atraktivni i za adolescentsku populaciju, što u relativno kratkom vremenskom razdoblju može dovesti do razvoja i fizičke i psihičke ovisnosti”, poručuje.
Upozorava kako tzv. darkweb tržište može biti brzi i jednostavni način nabavke novih psihoaktivnih tvari, najčešće sintetskih kanabinoida i sintetskih psihostimulansa.
“Intoksikacije s novim psihoaktivnim tvarima mogu biti izazov i za intenzivne pedijatrijske odjele, ukoliko dođe do neželjenih incidenata nakon konzumacije ovih tvari nepoznatog kemijskog djelovanja”, objašnjava.
Naglašava kako Hrvatska ima vrlo dobro razrađene modele liječenja ovisnosti, intersektorska suradnja funkcionira, ali ju je potrebno unaprjeđivati. Dodatna ulaganja i napori potrebni su u područje prevencije.
“Preventivne programe treba uvoditi od najranije životne dobi, gdje bih svakako naglasio značaj vršnjačke (peer) edukacije. Vrijeme epidemije COVID-19 pokazalo je koliko su nam potrebne funkcionalne epidemiološke službe. Uz dužno poštovanje prema nevladinim organizacijama koje svakodnevno rade na području suzbijanja ovisnosti, mislim da su županijski zavodi za javno zdravstvo ona okosnica preventivnog sustava koja u suradnji s drugim resorima (navlastito odgojno-obrazovnim) mora pružiti više na polju prevencije među vrtićkom i školskom populacijom”, zaključuje.
Dodaje kako ulaganje u prevenciju inicijalno može biti skuplje, ali je učinkovitije i u konačnici isplativije. “Umjesto senzacionalističkog pristupa, važan je kvalitetni edukativni program koji će uključivati preventivne radionice primjerene pojedinoj životnoj dobi”.
