“Zadnja vrsta “žvakača nebitnog” su članovi tih političkih opcija koji se aktiviraju svaki put kad “veliki vođa” pogriješi i potrebno je ublažiti rečeno. Nagledali smo ih se u zadnjim kampanjama. Iz redova HDZ i SDPa imate 10ke takvih osoba koji redovne korigiraju izrečeno u javnom prostoru, dok male stranke ne mogu dobiti ni minute prostora. Onda me pitaju ljudi – kako to da postoji duopol HDZa i SDPa??”, piše Dejan Kovač na Facebooku.
Na taj način Kovač se osvrnuo na izjave bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji u meidjima pokušao opravdati relativizirati ideju trenutnog predjesjednika RH Zorana Milanovića koji smatra da bi Vlada prema članku 17. Ustava trebala predložiti suspenziju određenih ljudskih prava.
Njegov napis prenosimo u cijelosti.
“Demokracija u RH funkcionira kroz konstantno “žvakanje” nebitnog narativa, a skrivanje bitnog. To i objašnjava zašto smo na rubu ekonomskog i moralnog kolapsa, jer dok se drugi bave sa bitnim, mi se redovno bavimo sa nebitnim.
Da ne ispadne da upućujem kritike samo HDZu, jer su u aktivnoj poziciji u vladi, evo da se obratim malo i lijevom krilu političkog spektra. Moje kritike skoro pa nikad nisu upućene osobama, jer nitko od nas pa tako ni ja nije savršen. Kritika ide uporabi pogrešnih načela u prostoru i vremenu, dok druga optimalnija načela postoje.
Hrvatska, njena demokracija, a samim time i medijski prostor me sve više podsjećaju na Platonovu alegoriju o špilji u njenoj puno drastičnijoj formi.
Špilja je prikaz čovječanstva, gdje skupina ljudi živi u mračnoj špilji, a iza njih je otvor kroz koji dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju i te sjene su jedine informacije koje osobe u špilji dobivaju o vanjskom svijetu. Kako ljudi izvan špilje prolaze tako i sjene daju iskrivljenu sliku stvarnosti, ovisno o kutu svjetla i poziciji osoba.
U Hrvatskoj postoje, volim ih zvati “žvakači nebitnog” koji filtriraju i ublažuju rečeno. Da li mi stvarno trebamo osobe koji nama prevode sa hrvatskog na hrvatski što je određena osoba rekla? Na taj način koirgiraju negativne i pojačavaju pozitivne poruke.
To su dnevno-politički komentatori i quasi-stručnjaci, koji daju svoja viđenja već rečenog s velikom dozom pristranosti ili su iznimno zadojeni svjetonazorom. Da li je ta zadojenost čisto ideološka ili ima i materijalnu komponentnu, to ne znam, ali nerijetko takvi “nepristrani komentatori” postanu i članovi političkih stranaka kad vrijeme dozrije. Da se razumijemo, legitimno je imati politički svjetonazor kao komentator, ali onda bi trebao zastupljen cijeli politički spektar komentatora, a u RH centar redovno je podzastupljen ili uopće nije zastupljen. Pogotovo na HRT-u kojeg plaćaju svi građani RH različitih svjetonazora.
Zadnja vrsta “žvakača nebitnog” su članovi tih političkih opcija koji se aktiviraju svaki put kad “veliki vođa” pogriješi i potrebno je ublažiti rečeno. Nagledali smo ih se u zadnjim kampanjama. Iz redova HDZ i SDPa imate 10ke takvih osoba koji redovne korigiraju izrečeno u javnom prostoru, dok male stranke ne mogu dobiti ni minute prostora. Onda me pitaju ljudi – kako to da postoji duopol HDZa i SDPa??
Još uvijek čekam da riječi iz Ustava “demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske” postanu stvarne. Ali kako ćemo kada nemamo inovacije ideja na političkom spektru?
Nije stvar potražnje za novim idejama, stvar je nerealizirane ponude upravo iz ovih razloga”, piše Dejan Kovač na Facebooku.
