Od neovisnosti Hrvatske Splitom su, uglavnom neuspješno, vladali i HDZ, i SDP, i (HS)LS, pa su dolazak Željka Keruma na vlast 2009. godine mnogi prokomentirali kao revolt građana prema okoštalim političkim strukturama.
Trump prije Trumpa, moglo bi se reći, ‘antisistemski čovjek’.
Premda su Splićani ‘potjerali’ Keruma nakon samo jednog mandata, čini se, on je ponovo ‘u sedlu’. Na predstojećim izborima nameće se kao jedan od izglednijih favorita pa proizlazi da su četiri godine SDP-a (Ivo Baldasar) i četiri godine HDZ-a (Andro Krstulović Opara) dovoljne da Splićani kažu ‘Žele, oprosti’.
“Kerum kao gradonačelnik, ako ništa, napravio barem Zapadnu obalu, za razliku od Baldasara i Krstulovića Opare koji nisu napravili – ništa”, teza je koja se sve češće pojavljuje u medijima i koja Kerumu stiže kao naručena.
Ankete mu zasada idu u prilog. Prema Ipsosu u blagom je vodstvu, no u nekoliko postotaka natiskali su se i njegovi protukandidati, HDZ-ov Vice Mihanović, neovisna Branka Ramljak i Ivica Puljak iz “Centra”. Doduše, SDP tada još nije imao kandidata, a ni kandidatura trgovca Tomislava Mamića i novopečenog HSS-ovca Siniše Vuce tada još nije objavljena.
A oni će njemu, Kerumu sigurno uzeti koji postotni bod.
Kerumu nije bitno tko će biti gradonačelnik
Ipak, analitičar Branimir Perković u Kerumu ne vidi (izrazitog) favorita. Ionako mu nije od presudnog značaja hoće li postati gradonačelnik, dodaje.
“U ovom trenutku ne vidim da je bilo tko favorit. Kerumu nije toliko važno biti gradonačelnik. Glavni cilj mu je da političkom trgovinom dobije pročelnička, direktorska i nadzornička mjesta, još prava za uhljebiti svoje ljude i više utjecaja na odabir izvođača javnih radova tj.na održavanje klijentelističke mreže u Splitu. Znači glavni cilj mu je biti ‘kingmaker’ u gradskom vijeću koji će osiguravati vladajuću većinu i to koristiti kao polugu za trgovinu.
On i nema iskrenu želju dobiti, ali interesna skupina koja ga okružuje ima interesa da bude taj ‘kingmaker’. Korupcija i politička trgovina su isključivi motiv. A ti argumenti “…izgradio je…” koji se koriste i u kontekstu Jugoslavije i Tita, samo su pokazatelj ropskog mentaliteta. To nije gradio “Kerum”, tj. nije on financirao, nego građani Splita koji su plaćanjem poreza u gradsku blagajnu omogućili izgradnju Zapadne obale. Trebamo se riješiti tog bolesnog podaničkog mentaliteta da kada neki političar nešto napravi s našim novcima, smatramo da je on to napravio”, podcrtava Perković.
HDZ u bitku ide s nepoznatim kandidatom
Kerumu najviše ide u prilog to što će HDZ ići s relativno nepoznatim kandidatom, Mihanović nije prepoznatljivo ime. Čovjek je zaposlen u Lučkoj upravi, vlasnik je obiteljske tvrtke sa 25 zaposlenih koja je specijalizirana za proizvodnju i prodaju povrća i cvijeća te hortikulturu. Njemu bi, istina, trebala pomoći ‘stranačka markica’, no kao i u Zagrebu gdje se HDZ-a optužuje da na izbore ide s figom, i u Splitu je slična situacija: dosta toga upućuje da im nije previše mrsko da pobjedu odnese Kerum, odnosno Milan Bandić.
SDP-ov kandidat, tko god da bio, a sve govori da će biti široj javnosti nepoznati odvjetnik Ante Franić (opet slično kao u Zagrebu) također je bez većih šansi, a tu su još su neke podudarnosti s glavnim gradom. U Zagrebu većina analitičara smatra da je Tomislav Tomašević jedini predstavnik ljevice koji ima teoretske šanse ako bi ga SDP podržao, a u Splitu je ista priča s Puljkom. I Tomašević i Puljak mogu računati na njihovu podršku u eventualnom drugom krugu, ako do njega dođu.
“SDP kao velika stranka ne može sebi dopustiti da ne postoji na lokalnim izborima za velike gradove, politički to ne bi bilo mudro za njihovu gradsku organizaciju. Iako realno trenutno nemaju što izgubiti jer ta organizacija jedva da postoji, pogotovo ne ‘na terenu’”, pojašnjava Perković zašto SDP neće ‘igrati za Puljka’.
No, Perković ipak ne otpisuje velike stranke tek tako.
“Velike stranke, ili bar kandidati koje su oni potajice odabrali, su uvijek favoriti i to iz dva razloga. Prvi je da imaju organizacijsku strukturu (pri tome mislim primarno na HDZ, SDP u Splitu je izgubio većinu infrastrukture) i disciplinirane birače koje mogu lako mobilizirati. HDZ je kao stranka više interesno obiteljsko udruženje i na nacionalnoj razini, a pogotovo na lokalnoj. Stoga se oni pravi favoriti. Drugi je razlog što imaju podršku s nacionalne razine; financijsku i drugu. To im uvelike olakšava posao”.
Kandidati četvrte opcije
Spomenuli smo Puljka, Ramljak i Mamića kao nešto ozbiljnije kandidate koji – kao četvrte opcije, iza Keruma, HDZ-a i SDP-a – s nešto boljim kartama čekaju iz prikrajka. Svi drugi potencijalni kandidati, poput aktivista Bojana Ivoševića, HSLS-ovog Zdeslava Benzona, DP-ovca Hrvoja Marušića, HSP-ovca Hrvoje Tomasović (HSP) i Tamare Visković (Možemo) biti će tek statisti u utrci…
“Četvrte opcije će uzeti dio glasova, ali sve u konačnici ovisi o tome koliko će dobru infrastrukturu imati, ljude na terenu koji će odraditi pravi posao. Jer na lokalnim izborima je najvažniji taj teren, ne toliko osobni dojam. A nisam siguran koliko dobre terence imaju te četvrte opcije. No ne treba isključiti ni iznenađenja. Split je jako prevrtljiva sredina i situacija se može mijenjati iz tjedna u tjedan. Velike stranke su tu u velikoj prednosti, jer imaju lojalne i disciplinirane birače u sredini gdje je jako teško stvoriti lojalne i disciplinirane birače. Svatko može isplivati u zadnji tren, ali većini je najvažnije imati svog predstavnika i uzeti svoj dio kolača političkog plijena kroz naredne četiri godine. Ne zaboravimo da je glavni motiv političara u Hrvatskoj osobna korist, ponešto i moć, održavanje i promocija svojih interesnih struktura, a ne kvalitetno upravljanje gradom. Politička trgovina na lokalnoj razini se odavno u društvu prihvatila kao nešto normalno. I to je nažalost sukus našeg poraza kao društva, grada i države. “
Za Sinišu Vucu glasat će zajebanti
Zadnjih dana je postalo jasno da u izbornu utrku ulazi i Siniša Vuco, no Perković ne smatra da je on ozbiljni kandidat.
“Za njega će glasati zaje**nti, i to ako bude lijep dan pa im se bude dalo svratiti do biračkog mjesta. Kerum ima oko sebe krug interesni krug i ljude koji ga još uvijek podržavaju jer im je prodao priču da je “čovik iz naroda”. Nešto kao Trump za klošare. Vuco nema ni jednu ni drugu bazu a teško da će ih stvoriti.”
Zanimljivo, ovdje gotovo da i nema Domovinskog pokreta. Ima ga, ali je mahom riječ o HSP-ovcima koji su presvukli stranačke košulje. I koji su također nerelevantan akter. Analitičar nam je objasnio i zašto je tako.
“Split nikada nije glasao puno ‘desno’, ni 90-ih. Većina HDZ-ovih kandidata su također bili percipirani uvijek kao ‘desni centar’. Ljevica jednostavno u Splitu ima jaču bazu, koju slabo iskorištava. A Domovinski pokret se nije ni potrudio puno oko Splita pa ne mogu očekivati čuda.”
