Danima se već objavljuju manje ili više uvjerljive kadrovske križaljke za novu vladu Andreja Plenkovića, ali oko jednog imena u pravilu nema razilaženja:
Tomislav Ćorić, dosadašnji ministar zaštite okoliša i energetike, u novoj vladi trebao bi postati ministar jednog od najjačih i ključnih ministarstava, novog megaministarstava koje bi objedinjavalo i gospodarstvo i energetiku, a možda i zaštitu okoliša.
Tomislav Ćorić, političar mlađe generacije, kojeg su stari HDZ-ovci otvoreno nazivali ‘kvazi HDZ-ovcem’, a u prošlom mandatu Plenkovićeve vlade borio se sa žigom ‘karamarkovca’, tako će službeno postati jedan od najutjecajnijih ministara u Vladi ali i pravi ‘plenkovićevac’, onaj kojeg se smatra političarem od najvećeg povjerenja Andreja Plenkovića.
Ovi izbori će tako, simbolično, donijeti još jednog velikog HDZ-ovog pobjednika.
A Ćorićeva borba do ove pozicije trajala je godinama i nipošto nije bila jednostavna. U politiku je službeno ušao tek 2013. godine, u vrijeme kada je HDZ vodio Tomislav Karamarko – nije se službeno učlanio u HDZ, nego je kao ekonomist, docent na Katedri za financije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, počeo surađivati na pripremi gospodarskog programa stranke i kasnije, uoči parlamentarnih izbora 2015., Domoljubne koalicije.
Bio je predsjednik HDZ-ovog Odbora za financije, a pred izbore je slovio za najizglednijeg kandidata za mjesto ministra financija u slučaju da pobijedi Domoljubna koalicija. Ni tada nije još bio član HDZ-a i predstavljalo ga se kao ‘stručnjaka bliskog HDZ-u’, a u jednom intervjuu u kojem je objašnjavao svoju bliskost s HDZ-om predstavio se kao ‘umjereni konzervativac, katolik’ te naglasio da vjeruje u ‘socijalnu tržišnu ekonomiju’.
Lutanje po resorima koje nije htio
No, Domoljubna koalicija nije ostvarila priželjkivanu veliku pobjedu, upleo se Most, novi mandatar je postao Tihomir Orešković, ministar financija postaje Zdravko Marić, a Ćorić postaje ‘obični’ saborski zastupnik. U vrijeme unutarstranačkog rata, pada Tomislava Karamarka i podizanja Andreja Plenkovića uz pomoć tadašnjeg jakog unutarstranačkog kreatora, Milijana Brkića, Tomislav Ćorić proživljava svoju osobnu tranziciju iz jednog tabora u drugi.
Svađa s Darkom Milinovićem
U listopadu 2016., u prvoj vladi Andreja Plenkovića, prihvaća ministarsku poziciju koja je daleko od one koju je priželjkivao, postaje ministar rada i mirovinskog sustava. Izjave daje vidljivo kiselog izraza lica. U lipnju 2017. ide stepenicu više, dobiva ‘teže ministarstvo’ – postaje ministar zaštite okoliša i energetike. I tu doživljava prvi veliki, otvoreni fajt, s predstavnikom stare garde HDZ-a.
Darko Milinović, moćan HDZ-ov župan, nakon što je Ćorić za ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera postavio svog čovjeka a izigrao predstavnicu HDZ-a Ličko-senjske županije, žestoki Milinović je skinuo rukavice i pred televizijskim kamerama izgovorio da neće dopustiti da ih omalovažava “kvazi HDZ-ovac Ćorić”. No, iz te je borbe izašao kao pobjednik upravo Ćorić i bio je to prvi znak da se on uspješno uspio zbližiti sa strujom Andreja Plenkovića. Milinović je izbačen iz stranke, a Ćorić ušao u krug najpovjerljivijih.
No, ta kratka epizoda i sintagma koju je izgovorio Milinović – ‘kvazi HDZ-ovac Ćorić’ – pokazala je zorno što o Ćoriću misli jedan dio HDZ-a, osobito stara garda. Mnogima je smetalo to što je ušao kasno u HDZ, mnogima je bilo neugodno slušati spekulacije da se prvo nudio i SDP-u, ali bilo je i propitivanja o njegovim pločanskim korijenima, o činjenici da ne potječe iz obitelji koja je devedesetih bila na liniji s HDZ-om, da ne spominjemo reputaciju iz vremena Jugoslavije.
Unatoč svim nastojanjima zagovornika Tuđmanove pomirbe između ‘ustaša’ i ‘partizana’, odnosno – da se članovima HDZ-a ne kopa što su bili u vrijeme Jugoslavije, mnogi su Ćoriću ‘vadili’ djeda, predanog policajca iz ‘bivšeg sustava’, Vukašina Pašajlića.
Ali Ćorićevi su od prvog dana Plenkovićeva preuzimanja HDZ-a imali jednu drugu sigurnu liniju učvršćivanja svog položaja.
Značajna podrška Mate Granića
Dubravka Sinčić Ćorić je zajedno s Matom Granićem, bivšim ministrom vanjskih poslova, osobom koja je ključna za političko formiranje Andreja Plenkovića, sudjelovala u osnivanju društva lobista i bila je uključena i u vodstvo Hrvatskog društva lobista od najranijih dana. Godine 2015.
Izabrana je za potpredsjednicu Društva, a 2017. kada je za predsjednicu HDL-a izabrana Maja Pokrovac, direktorica gospodarsko-interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije i velika lobistica za vjetroelektrane, Dubravka Sinčić Ćorić ponovno je izabrana za potpredsjednicu – te je tako ostvarena i zanimljiva poveznica između njezina supruga, ministra energetike, i lobistice za vjetroelektrane, o čemu smo pisali u tekstu ‘Slučaj lobistica’.
No, suradnja i prijateljstvo s Matom Granićem, osnivačem društva lobista, a kasnije savjetnikom u Uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, otvorili su Dubravki Sinčić Ćorić i vrata Ureda predsjednice te ona dolazi i na čelo posebne predsjedničine radne skupine za brendiranje Hrvatske. No, predsjednički izbori na kojima je Kolinda Grabar Kitarović izgubila iznenada su presjekli projekt koji se trebao nastaviti i osnivanjem Vladina ureda za brendiranje, ali i cijelu seriju predavanja i medijskih nastupa Dubravke Sinčić Ćorić na tu temu.
Mate Granić je nesumnjivo bio presudan za novu, sigurniju poveznicu Ćorića s Plenkovićem. Druga linija mogućeg utjecaja jest i dugogodišnje prijateljstvo s Ivanom Mišetićem, bivšim direktorom Croatia airlines i suradnikom dr. Franje Tuđmana devedesetih, danas zaposlenim u Atlantic grupi, ocem bliske suradnice Andreja Plenkovića,Tene Mišetić.
Ali i sam Tomislav Ćorić je pokazao da zna – izgarati za Plenkovića.
Hit komplimenti Plenkoviću
On je jedan od HDZ-ovaca koji je nastupio u najviše TV sučeljavanja u predizbornoj kampanji. Moglo bi se reći da je bio bačen u vatru. Branio je sebe osobno u aferi Vjetroelektrane u kojoj je pala Josipa Rimac, ali i nastojao sačuvati da afera na ode predaleko, do Banskih dvora.
On je također bio bačen pred kamere da obrazlaže i zašto je njegov potpis na Memorandumu kojim je nafta iz Ine preusmjerena u Mađarsku. Odgovarao je i na pitanja je li o tome znao premijer Plenković. Svađao se s novinarima tako jako da je počeo spominjati citate iz privatnih WhatsApp grupa i izazvao skandal jer je sve slutilo na novo špijuniranje novinara.
Nekad prilično suzdržani političar u ovoj je kampanji otišao tako daleko u obrani stranačkih ideala i Plenkovića osobno da se našao na top listama najvećih ulizica HDZ-a svih vremena. “Rezultati vlade Andreja Plenkovića pozicioniraju ga kao Batmana i Supermana, sve u jednom!” , rekao je Ćorić i ušao u legendu.
Za unutarstranačke kuloare ta je isturena pozicija Ćorića bila dijelom interpretirana kao ‘bacanje u vatru’, prilika da se dokaže, ali za neke i kao opasnost da brzo izgori. Da ga Plenković baca kao potrošnu stranačku robu, da to nije uvod u novi uspon u stranci.
Činjenica je da se u dubini stranke ni s tim nastupima nije uspio primiliti najširem glasačkom tijelu. Dobio je manje preferencijalnih glasova i od stranačkih mladih snaga, primjerice novopečenog ministra Ivana Malenice, a ostao je i daleko i iza onih koje dugo nije voljelo desno krilo stranke, primjerice Gordana Jandrokovića ili Davora Božinovića. Ćorić je, naime, dobio jedva nešto više od dvije tisuće preferencijalnih glasova.
Ali neovisno o svemu, činjenica da je u kombinaciji za novo veliko i moćno ministarstvo nepogrešivo pokazuje da je Tomislav Ćorić konačno na stranačkom pijedestalu. Ušao je prvi krug Andreja Plenkovića. Jedni kažu da je to zato jer je stoički odradio mnogo toga što je Plenković zadao, posebno u osjetljivom području energetike, a onda je – kad su buknule afere – sve preuzeo na svoja pleća.
Drugi pak i dalje upozoravaju da je i ovo moćno mjesto ministra gospodarstva i energetike zapravo vrlo sklisko. Mjesto na kojem se lako može pasti. Da Plenković pušta hrabrog i ambicioznog Ćorića da “gori”, pa ako i ‘izgori’… Naprosto nema što izgubiti. Ima čovjeka koji se želi prihvatiti tog sada, u vrijeme koronakrize posebno osjetljivog resora, a ishod može biti ili uspjeh, ili propast. Naravno, Ćorićeva propast. Plenković je već do sada dovoljno puta pokazao da može mijenjati ministre, a da njemu ne padne ni vlas s glave, piše Net.hr.
