Ovih smo se dana naslušali nagađanja analitičara o tome koliko će snažan udarac na gospodarstvo ostaviti pandemija koronavirusa. 10, 20, 30 posto. Zapravo, nitko točno ne zna, jer nitko ne zna ni koliko će sve trajati ni hoće li se virus, ako i nestane s proljećem, vratiti na jesen. Što znači da će posljedice biti ogromne, a oporavak, dug, mukotrpan. A to znači da će veliki broj ionako siromašnih građana dodatno osiromašiti. Mnogi koji su imali posao će ga izgubiti, a prihodi ostalih će se značajno smanjiti.
Što to znači za obrtnike?
Prije nekoliko mjeseci sam pokrenuo vlastiti biznis, otvorio obrt, nabavio opremu, prošao brojne edukacije, počeo suradnju s nizom klijenata, što domaćih što stranih. Priča je krenula vrlo uspješno. Očekivao sam da ću već druge godine dostići planirani cilj. Sve je funkcioniralo po planu do početka ožujka. Odjednom, doslovno svi poslovi koji su bili dogovoreni, a jedan dobar dio se naslanjao na turističku potražnju i ugostiteljski biznis, su otkazani, dok dio već odrađenih poslova nije plaćen i tko zna hoće li ikada i biti!
Brojni koji mogu platiti obavljene poslove će se izvlačiti na koronavirus, ali to je drugi par rukava. Trenutnih domaćih prihoda u obrtu naprosto nema, dok su prihodi iz inozemstva prepolovljeni. I to nije stanje samo u mom obrtu, već kod svih obrtnika s kojima razgovaram, bez obzira na sektor u kojem posluju. Ali zato ima obaveza plaćanja doprinosa, poreza, prireza, dadžbina turističkoj zajednici, bankarskih naknada i tako dalje. Ukratko, hladni pogon se i dalje mora platiti, pa prihoda bilo ili ne bilo!
Tako to funkcionira. Neki obrtnici koji nemaju prihoda već sad planiraju zatvoriti obrte, jer nema smisla da plaćaju dadžbine na nepostojeći prihod. Osim toga obrtnik nije d.o.o., koji je nezavisna pravna osoba, već on svom svojom imovinom odgovara za sve obveze koje proizlaze iz obrta. Ukratko, obveze će platiti, premda morao prodati i kuću i njivu. Zato će brojni pozatvarati obrte, prije nego što se obveze nagomilaju, da spriječe veću štetu.
Kamilica ministra Horvata za gospodarski cunami
A što kao lijek na sve ovo nudi ministar Darko Horvat i ekipa oko njega? Pa, trenutno, samo odgodu plaćanja obveza. Znači, nećeš platiti sve obveze državi ovaj mjesec, već za tri mjeseca dvostruko. Oprostit ćemo ti kamate. I još ćeš prolaziti mukotrpne procedure da ti nešto odobrimo, gdje ćemo te eliminirati jer imaš porezni dug od 200 kuna. Pa svaka čast na velikodušnosti. Nevjerojatno je da netko tko se bavi ekonomijom ne razumije da odgoda plaćanja obveza ne rješava problem.
Ili još gore razumije, ali je prije svega političar koji vodi računa samo o svom biračkom tijelu, dok se prema ostalima koji plaćaju sve to odnosi krajnje cinično, kao feudalac prema kmetovima. Međutim, meni kako obrtniku ne znači baš ništa što ću sadašnje obveze prebaciti za jesen ili za sljedeću godinu, jer me onda čekaju duple obveze, a prihod je i dalje neizvjestan, a moguće i nikakav, jer će trebati vrijeme da se vrati povjerenje i da građani i tvrtke opet počnu trošiti i tako poticati rast.
Koliko će trebati? Nitko to ne zna, jer je ovo nezapamćen događaj u novijoj povijesti i ne postoji model za proučavanje, kao kod prethodnih financijskih kriza. Ministar i njegova ekipa zanemaruju i činjenicu da ovo nije lokalna kriza i da se privremena nelikvidnost države uslijed propasti brojnih subjekata neće riješiti tako da prodaš 10 milijardi obveznica na međunarodnom tržištu, jer naime, cijeli svijet je stao, i cijeli svijet će trebati pokrenuti, a novca neće biti. Ili će ga biti, ali po tko zna kakvim kamatama.
Svi su samo vrijedni liječnici, policajci...
Dakle, u trenutku najgore krize na sceni opet vidimo oportunizam, kukavičluk i stari obrazac guranja glave u pijesak i čuvanje javnog sektora, a to je sad najgora opcija, koja nas je jednom već koštala mukotrpne višegodišnje recesije. Zato ovu krizu moraju podnijeti svi. Ona se tiče svih, pa tako i glasača ministra Horvata. Privatni sektor ju je već počeo podnositi, brojni otkazi su već pali. Sad je red i na rezanje državne potrošnje kako bi se smanjile obveze poduzetništvu i radnicima.
Umjesto toga, iz ministarstva se šalje nedorečena poruka da se ne može u ovakvim okolnostima rezati doktorima i policajcima. To je stara retorička finta, kad u svakoj priči o rezanju javne potrošnje odjednom svi postanu učitelji i medicinske sestre. Nema nikakvih uhljeba, nema bezbojnog uredskog planktona, nema lijenih, sve samo vrijedni liječnici, policajci… Ali čak i da su svi u javnom sektoru učitelji i policajci i doktori, čak i oni će morati snositi posljedice ovog što slijedi. Jer ovo nije nešto što se tiče samo nas koji punimo proračun. Tiče se i njih, htjeli ili ne htjeli. A što prije se poduzmu ozbiljne mjere, prije će se gospodarstvo oporaviti i prije će nam svima opet biti bolje.
