Predsjednik uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić i državna tajnica Ministarstva uprave te bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac, između ostalih su uhićeni.
Prema optužbi USKOK-a Josipa Rimac u proteklom razdoblju je tvrtki CEMP pogodovala da neosnovano dobiju sve potrebne suglasnosti i dozvole, kako za ishođenje potrebnih uporabnih dozvola, tako i za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije, koji im je osiguravao da proizvedenu električnu energiju prodaju po cijenama preko 100 posto većima od tržišnih. Također se Rimac tereti i kako je pokušala utjecati na šefove Hrvatskih šuma da povuku svoja negativna mišljenja vezano za vjetropark Krš-Pađene, kao i na cijeli niz državnih dužnosnika.
CEMP je imao dug od ukupno 6,9 milijuna kuna prema Hrvatskim šumama, jer od 2015. godine, iako je koristio zemljište, nije plaćao naknadu za pravo služnosti na šumskom zemljištu. Tu je također Rimac pokušala utjecati kako bi taj dug bio sveden na svega milijun kuna. No to Rimac ipak nije uspjelo, te je dug CEMP morao platiti kako bi mogao dobiti uporabnu dozvolu. No tu priča ne završava, kako je CEMP prilikom izgradnje pristupnih cesta, potrebnih za vjetroelektranu Krš-Pađene samovoljno proširio koridor, Hrvatske šume su ih tužile, te su izdale negativna mišljenja, jer sukladno propisima nije bio ispunjen uvjet o nepostojanju protupravnog prisvajanja ili podmirenja obveza s osnova ranijeg protupravnog prisvajanja zemljišta. Rimac je prema optužnici također pokušala utjecati i na predsjednika upravnog vijeća HERA-e, kako bi CEMP-u osigurali status povlaštenog proizvođača električne energije.
Ovu široku aferu koja je rezultirala s jedanaest trenutno uhićenih, za portal Otvoreno komentirao je glavni urednik portala EnergyPress, Ivan Brodić.
“Milenko Bašić, odnosno CEMP je dogovarao taj posao za 2012/13 godinu i formalno pravo sve ono što je on dogovorio tada, je koristio i kasnije i tu ne postoji problem. To što je ta struja u tom trenutku skuplja, on je tako dogovorio, a Hrvatska energetska regulatorska agencija je to nakon dopune dokumentacije i potvrdila. Zašto se nije išlo kasnije u promjenu ugovora, to je isto teško jer 2014. godine i u godinama kasnije više nije bilo tih poticaja koji su dogovoreni ranije, odnosno oni su prekinuti, ali zašto se nije išlo retrogradno u neke promjene to je teško sada reći. No vjerojatno bi takve promjene pale na sudu, jer Bašić je imao ugovor i prema tom ugovoru, njemu bi se investicija trebala isplatiti unutar 15 godina. Tako da s investitorske strane koliko ja vidim, nema ničega spornog”, kaže Brodić.
Što se uloge Hrvatskih šuma, Brodić ističe kako nije potpuno jasno zašto je kod eventualnog podmirenja obveza s osnova ranijeg protupravnog prisvajanja zemljišta došlo do cijele akcije lobiranja, umjesto da se je to pitanje rješavalo na sudu, kao što je uobičajeno u takvim situacijama.
“Kod Hrvatskih šuma i cijele priče oko toga izgleda kako puno nije potpuno jasno. Čini se kako su Hrvatske šume imale nekakvu podlogu za naplatu štete. Ako su htjeli naplatiti štetu CEMP-u to se radi kroz sudski postupak, te se obično takvi sporovi rješavaju nekakvim dogovorom, odnosno prebijanjem, jer u toj cijeloj priči iako je napravljena nekakva šteta, napravljena je i neka dodana vrijednost za Hrvatske šume, probijeni su nekakvi koridori i sl. To je potpuno normalan način kako se pregovara s investitorima, tako da je teško za shvatiti zašto je moralo doći do ovako složenih operacija lobiranja, da bi došlo do tog prebijanja i zbog čega se nalazimo u ovakvoj situaciji”, govori Brodić.
Brodić također kaže kako situacija u kojoj država, kroz poticaje stvara umjetnu potražnju za energijom iz obnovljivih izvora, uvijek završava s interesnim skupinama koje se žele od takve situacije okoristiti, te kako jedino tržište može odrediti stvarnu ponudu i potražnju, a na kraju i cijenu.
“Mi imamo situaciju od 2010. godine do danas, gdje država stvara umjetnu potražnju za obnovljivim izvorima energije i onda u cijeloj toj situaciji lovi određene postotke, prvo je bilo 9 posto, da bi sada bilo oko 19 posto i cijelo vrijeme stvaramo tu umjetnu potražnju za energijom. Ta umjetna potražnja se stvara poticajima i javnim novcem, a dok se god nešto stvara javnim novcem, onda to nije ekonomska razmjena proizvoda za novac, već je to neko povjerenje za novac. Čim postoji takvo povjerenje, onda se pojave ljudi poput Josipe Rimac. To je i glavni problem u stvaranju umjetne potražnje, kada nema dovoljno tehnologije, a Hrvatska u ovom trenutku kod obnovljivih izvora energije nema tehnologiju kojom bi ta energija bila potpuno tržišna”, tvrdi Brodić i nastavlja.
“Dakle tu umjetnu potražnju plaćaju porezni obveznici, što znači kako se pojavljuje novac koji ne pripada nikome, pa se onda pojavljuju likovi koji smatraju kako je taj novac njihov, a nije. Tu se zaobilazi tržište koje je na kraju cijele priče najpravednije. Također se postavlja pitanje, nakon stalnih promjena pravila igre, sudskih postupaka i svega što se trenutno događa, tko će više htjeti investirati u Hrvatsku?!”, pita se Ivan Brodić.
