Ispunjeni su svi uvjeti da Zagreb dobije ulicu ili trg po Marku Veselici

Foto: Patrik Macek/Pixsell

Na pitanja odgovara Davor Varenina, predsjednik Kluba Sinjana Zagreb.

1. Gospodine Varenina, što ste naveli u popratnom obrazloženju kada je Klub Sinjana Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine prije dvije godine poslao prijedlog za imenovanje ulice ili trga u spomen na Marka Veselicu?

Marko Veselica je bio hrvatski domoljub, svjetski uvažen intelektualac, humanist, uznik u jugoslavenskim zatvorima. Dao je nemjerljiv doprinos razvoju demokracije, njegovo neupitno domoljublje i čovjekoljublje prelazilo je sve granice hrabrosti. No, unatoč nebrojenim zaslugama za Hrvatsku, Hrvatska mu se još nije odužila, stoga smatramo da bi Zagreb kao glavni grad Hrvatske trebao prvi ispraviti tu nepravdu te imenovati trg ili ulicu po Marku Veselici. S obzirom na nemjerljiv doprinos dr. sc. Marka Veselice hrvatskom društvu, povijesti, politici i znanosti, smatramo da su ispunjeni svi kriteriji za imenovanje trga ili ulice po njemu.

2. Kakav ste odgovor dobili i kada očekujete da će doći do imenovanja? Čini se da je obilježavanje 50. obljetnice Hrvatskog proljeća najbolja prigoda?



Na temelju našeg prijedloga, Grad Zagreb je ime dr. sc. Marka Veselice uvrstio u fond imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje grada Zagreba.

3. Tada je dr. Marko Veselica bio prvooptuženi u procesima protiv hrvatskih proljećara iz kruga oko Matice hrvatske (Veselica, Gotovac, Tuđman, Đodan…) i 1972. godine dobio najveću kaznu, od sedam godina strogog zatvora u Staroj Gradiški. No, zanimljivo je da poslije devedesetih nije želio javno imenovati ljude koji su mu namještali procese, a ostali su aktivni u politici. Vjerojatno je i to jedan od razloga što su ga zvali moralnom vertikalom i simbolom časne borbe za ideale?

Vaše pitanje ujedno je i odgovor. To je potvrda životnih načela dr. sc. Marka Veselice, kako u osobnom, tako i u političkom životu.

4. Nakon Karađorđeva proglašen je državnim neprijateljem broj jedan, a brat Vladimir brojem dva jer su ukazivali na ekonomsko uništavanje Hrvatske u SFRJ.

U članku Joze Ivičevića u Zborniku radova Matice hrvatske ‘Hrvatska i hrvatsko proljeće 1971.’ iz 2012. stoji: ‘Dr. Vladimir Bakarić, siva eminencija političkog života u tadašnjoj SR Hrvatskoj, u jesen 1971. sastavlja popis za progon zajedno s Titom, koji će se dogoditi par mjeseci kasnije, nakon sjednice u Karađorđevu 1971. Na tom popisu su po njemu i Titu dvije ‘najopasnije osobe’, pod 1. i 2. su dva mlada Hrvata, intelektualci, oba doktori ekonomskih znanosti.

Marku je tek 35 godina, a bratu Vladi su 33 godine, no oni su se svojim viteštvom, poštenjem i pravednošću kao predstavnici autentične Hrvatske vinuli u sam vrh svoga naroda kao njegovi istinski sinovi. Na žalost, Marko, postaje metafora progona i mučeništva, simbol borbe za samostalnu i demokratsku Hrvatsku u razdoblju od 1965. do 1990., provodi skoro 12 godina u zatvoru zbog verbalnog delikta, a brat mu Vlado biva izbačen s fakulteta, godinama bez posla, hrabro nosi bratovu stigmu ‘šefa kontrarevolucije 1971.’… (Titova kvalifikacija iz Karađorđeva 1971.).” Činjenice su najbolji odgovor.

5. Po Amnesty Internationalu, 1976. i 1977. je proglašen “osuđenikom savjesti planete Zemlje”. Tražili su da ga se ranije pusti, ali zahtjev je odbijen. Kako su tada Sinjani doživljavali njegove disidentske dane?

Uvijek je bilo pravih vitezova koji su vjerovali i bili podrška obitelji Veselica, kako riječju tako i dijelom, u tim teškim vremenima.

6. Nakon otkrivanja biste u Sinju, na kojem je bio i premijer Plenković, rekli ste da njegova obitelj tada nije okretala glavu od obitelji Veselica kao mnogi drugi. Kakve su probleme imali oni koji su im pomagali?

To nisam rekao ja, nego Vladislav Veselica, Vladimirov sin i Markov nećak. Nije baš bilo ‘popularno’ biti prijatelj obitelji Veselica tih godina.

7. Iako je bio vodeći disident od 1972. do 1990. i simbol borbe za samostalnu Hrvatsku koju je sanjao cijeli svoj život, vodeću ulogu u stvaranju nove države uzeli su neki drugi, čak i prevarom oko osnivanja HDZ-a. No, on opet nije zbog mira u kući htio potezati to pitanje?

Marko Veselica, iako je tada smatran ključnom disidentskom figurom i paradigmom borbe za slobodnu i demokratsku Hrvatsku zbog svih okolnosti i činjenica vezanih za njega, sebe nije vidio kao vodećeg ili prvog u stvaranju neovisne i slobodne hrvatske države. To samo još jednom pokazuje i dokazuje osobni stav i količinu ljubavi prema Hrvatskoj.

8. U nekoliko intervjua koje sam radio s njim u Društvu političkih zatvorenika, ponavljao je kako ne voli da ga zovu ‘hrvatski Mandela’ jer se okolnosti njihova robijanja znatno povijesno i politički razlikuju. O čemu je volio popričati sa Sinjanima?

U Sinju i Cetinskoj krajini, nakon čuvenog govora Marka Veselice i Šime Đodana na Perući, narod je spontano zapjevao pjesmu koja se poslije u tišini pjevala sedamdesetih i osamdesetih godina,‘Nije majka rodila junaka ko što majka Veselicu Marka’.

9. Koje su njegove najvažnije poruke koje je ostavio za sljedeće generacije?

Na predmetno pitanje odgovorio bih završnom rečenicom iz obrane dr. sc. Marka Veselice na suđenju 1981. zbog intervjua u Der Spiegelu, zbog kojeg je dobio 11 godina zatvora: ‘Jedna riječ istine teža je nego čitav svijet’, što je ruska poslovica, te s ‘Mi ne moramo, pošto smo ljudski i smrtni, misliti ljudske i smrtne misli onoliko koliko moramo živjeti i misliti besmrtno u skladu s onim najboljim u nama’, kako je rekao Aristotel. Te dvije misli daju paradigmu života i djelovanja Marka Veselice u kontekstu njegove borbe za istinu i darivanje svojoj domovini.

10. Početkom kolovoza pokrenuli ste i potpisivanje peticije za imenovanje ulice. Gdje se peticija sve može potpisati i kakvo je zanimanje za nju u dijaspori?

Odlično, jako smo zadovoljni dosadašnjim odazivom. Naime, zbog situacije s Covidom-19 i poštovanja svih naputaka Stožera civilne zaštite, peticiju smo pokrenuli online, na Change.org. Peticija se može potpisati na FB i web stranici Kluba Sinjana Zagreb, kao i na većini elektronskih izdanja hrvatskih tiskanih medija s obzirom na to da su objavom naše inicijative na svojim stranicama potvrdili opravdanost peticije.

Peticija, uz potpise niza građana iz Hrvatske, ima jako dobar odaziv i u dijaspori, s posebnim naglaskom na SAD-u i Australiji, s sve više glasova stiže iz Kanade, Čilea i Argentine. Možemo reći da je peticiju u cijelom svijetu za sada potpisalo 1160 pravih domoljuba, piše Jutarnji list.

Komentari