Intervju Vesne Vučemilović: Jedino što je Plenkovićeva Vlada reformirala su državni blagdani!

Govorili su kako se na listi Domovinskog pokreta našla samo zato što je sestra, javnosti prije svega poznatog kao zabavljača, a odnedavno i političara, Miroslava Škore. I lijevi i desni u medijima su ih razapinjali kako je to nepotizam, kako opet gledamo Bracu i Seku u Saboru, aludirajući na Željka Keruma i njegovu sestru Nevenku Bačić koji se i nisu istaknuli radom u našem najvišem zakonodavnom tijelu.

No, Vesna Vučemilović od ulaska u kampanju za parlamentarne izbore pokazala je kako nema teme, barem one koja ima veze s gospodarstvom, a da ona neće o njoj iznijeti argumentirano mišljenje. Doktorica znanosti prije ulaska u politiku predavala je na Veleučilištu u Slavonskom Brodu, a prije nego što je stala za katedru, 26 godina gradila je karijeru u gospodarskom sektoru, najdulje u Pivovari Osijek te Nexe grupi, odnosno našičkoj cementari. Upravo je tijekom rada u našičkoj cementari i magistrirala te tako stekla uvjete za zvanje predavača. Od 2011. počela je raditi najprije u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici, gdje je dekanica tada bila donedavna ministrica Vesna Bedeković. Doktorirala je 2018. na Europskim studijima u Osijeku. U Našicama je upoznala svog muža Tomislava za kojeg se udala 2008., 12 godina su u sretnome braku i imaju dvoje djece. Tomislav je inače devet godina mlađi od nje.

* Tko vas je uspio nagovoriti na bavljenje politikom, vaš brat? Što vam je obitelj rekla za uključivanje u politiku?

Kada radite u gospodarstvu, morate pratiti i politička zbivanja, to je sastavni dio posla. Aktivno uključivanje u politiku bio je logičan slijed događaja nakon predsjedničke kampanje Miroslava Škore u kojoj sam sudjelovala u stručnom dijelu. Ne mogu reći da me itko nagovarao, a obitelj je to prihvatila i imam njihovu potporu jer znaju da kad nešto odlučim i krenem raditi, onda nema nazad. Rad u Saboru je dinamičan ako mu se pristupa savjesno i ozbiljno. Ne bih rekla da je to borba s vjetrenjačama i mislim da bi parlamentarne stranke trebale imati konsenzus kod više zakonskih prijedloga nego što je to bilo dosad. Uvijek bi morali imati na umu da smo ondje zbog dobrobiti građana, a ne svojih osobnih i stranačkih parcijalnih interesa.



* Posljednjih mjeseci pokazali ste da niste samo sestra poznatijeg brata. U kampanji ste bili zaduženi za promišljanje gospodarske politike i bili ste borac za Slavoniju, a s tim temama ste i nastavili raditi u Saboru…

Gospodarstvo je područje kojim se bavim, a Slavonija i Baranja mjesto gdje živim, koje volim i za koje ću se uvijek boriti. To je moja obveza i odgovornost prema biračima koji su mi ukazali povjerenje. Hrvatska je daleko od onog što je bila i što bi mogla i trebala biti. Negativni demografski trendovi, masovno iseljavanje, propast poljoprivrede i industrijske proizvodnje, zapošljavanje po stranačkoj osnovi, namješteni natječaji u raznim područjima, korupcija i klijentelizam problemi su našeg društva koji nas vode na začelje EU-a po svim parametrima. Dug je premašio 300 milijardi kuna i ova vlada je preuzela neslavno prvo mjesto po udjelu duga u BDP-u koje je dosad držala vlada Zorana Milanovića, a životni standard naših građana pada.

* Koronakriza je na koljena bacila hrvatsko gospodarstvo. Vlada je provela protupožarne mjere i kako svi ministri u Vladi Andreja Plenkovića kažu, cilj im je tim mjerama očuvati radna mjesta. Veće plaće i mirovine, a manji porezi, kako ih najavljuju čak i u ovoj krizi – je li to moguće?

Sve su to sitne kozmetičke promjene bez ikakvog dugoročnog cilja. Imamo 40.000 nezaposlenih više nego prošle godine u ovo vrijeme. Znači, radnici ostaju bez posla i uz mjere koje su financijski bile izdašne. Drugi cilj koji se ističe je osiguravanje likvidnosti sustava i tu se HNB vrlo aktivno uključio. Problem je sporost pri odobravanju Covid kredita, na što poduzetnici upozoravaju od samog početka. Danas znamo da su mjere Stožera i kompletno zatvaranje bile pretjerane i ishitrene, tako da novi lockdown više nitko ne spominje. Njemački ministar zdravstva javno je priznao kako su mjere u proljeće bile neprimjerene. Veće plaće i mirovine su obećane, ali ne odmah, nego do kraja ovog mandata. Osim toga, povećanje mirovina od 10% zbog visokog udjela umirovljenika koji imaju mirovinu manju od praga siromaštva koji iznosi 2000 kuna uistinu je premalo.

* Što Vlada propušta učiniti kako bi se gospodarstvo nakon krize i tijekom sljedeće godine, koju nazivaju godinom oporavka, uistinu moglo oporaviti?

Virus je tu i neće nestati. Svaki dan o virusu ipak znamo malo više. Nužno je osigurati neometano odvijanje gospodarske djelatnosti i raditi na skraćivanju dobavnih lanaca. Neke će se proizvodnje vratiti u EU, i to je prilika i za nas. Ako se epidemija COVID-19 opet pojača, trebat će nam nešto za kratkoročnu stabilnost i potom za brzi rast. Naš je problem što u prošle tri godine nismo proveli nijednu reformu osim one državnih blagdana. Vlada računa na sredstva koja bismo trebali povući iz EU-a i tu se krije objektivna opasnost u distribuciji sredstava zbog visoke razine percepcije vezane uz korupciju. Koruptivno-klijentelistička hobotnica Josipe Rimac ima svaki dan sve više krakova. Kada se potpore dijele poduzetnicima po “rodijačkim” vezama, onda je apsurdno govoriti o nekakvoj tržišnoj utakmici. To je objektivna opasnost koju moramo anulirati iz više razloga, a ključni je vraćanje povjerenja investitora.

* Vlada Andreja Plenkovića hvali se kako je iz proračuna EU-a dobila 22 milijarde eura. Vi ste, ne jedan put, izrazili zabrinutost zbog toga. Koji bi mogli biti glavni problemi pri korištenju tog novca?

Na raspolaganju su nam između ostalog nepovratna sredstva koja moramo povući u iduće dvije do tri godine. Čak 70% tih sredstava treba ugovoriti do kraja 2022. godine. Mi inače nismo pretjerano učinkoviti u povlačenju sredstava iz fondova EU-a pa je doza zabrinutosti neizbježna. Ministar Marić najavio je da će veći dio tih sredstava ponovno završiti u javnom sektoru. Ako to znači nastavak dosadašnje prakse, onda su to opet vodoopskrba, odvodnja i ceste. Umjesto toga, treba podupirati ulaganja koja će omogućiti uvođenje suvremenih tehnologija i inovacija u poljoprivredu te druge prerađivačke industrije. Ključno je razvijati lokalnu i ekološku proizvodnju hrane te jačati male poljoprivrednike. Žalosno je da Hrvatska sa svim svojim komparativnim prednostima zaostaje za ostalim članicama EU-a po svim relevantnim ekonomskim pokazateljima. Ovisimo o pomoći i fondovima EU-a pa se pretvaramo u ono što je Kosovo bilo u bivšoj Jugoslaviji. Za mene je to potpuno neprihvatljivo, a usudila bih se reći i sramotno. Razlike među dijelovima Hrvatske po gospodarskoj snazi tolike su da je Vlada najavila posebne programe za manje-više sve dijelove Hrvatske osim Zagreba i Istre. Ako će svi biti kao Projekt Slavonija u kojem se tvornice gase jedna za drugom, teško ćemo smanjiti razlike u gospodarskoj snazi.

* Kritizirali ste Zakon o obnovi Zagreba. Koje su manjkavosti tog zakona?

Zakonom o obnovi Zagreba najviše se bavio kolega Hasanbegović. Ja sam se osvrnula na financijsku strukturu, odnosno financijski udio pojedine vrste objekata koji su u Zakonu podijeljeni u pet kategorija. Naime, mi ne znamo koliko u tih procijenjenih 88 milijardi kuna financijski čine zgrade javne namjene, a koliko zgrade u privatnom vlasništvu. Prema tome, ostaje nepoznanica u kojem će iznosu država iz proračuna financirati konstrukcijsku obnovu privatnih zgrada. Ministrica Obuljen-Koržinek na kraju je izjavila kako su ti iznosi tek procjene, dok će se stvarni iznosi znati naknadno. Znači, obnova može stajati manje, a vrlo vjerojatno i znatno više od ovih 88 milijardi kuna. Financiranje nije osigurano, malo se govori u eurima pa malo u kunama, a ostaje činjenica da je osiguran tek mali dio potrebnih sredstava. Osim toga, kolega Hasanbegović je jako dobro primijetio kako nam se stalno plasira demagogija o socijalnim slučajevima koji žive u centru Zagreba. Ja sve one koji imaju stan od sto kvadrata pozivam da dođu živjeti u Slavoniju. Za cijenu stana mogu kupiti dvokatnicu, par hektara zemlje, šljivik i solidan traktor.
Usput, zanimljiv je izračun da bi se moglo izgraditi 120 tisuća stanova veličine 100 kvadrata po cijeni od 1000 eura za kvadrat ako bi se građevinarima povjerilo 88 milijardi kuna. U njih bi se mogao smjestiti gotovo cijeli Zagreb!

* Kritizirali ste i novi zakon o strancima. Koje su njegove manjkavosti?

Zakon o strancima sadrži brojne elemente, od kojih je segment zapošljavanja stranih državljana samo jedan. Tu su i sigurnosna pitanja, kao i demografska struktura koja bi mogla biti trajno narušena. Zakon predviđa ukidanje kvota za strane radnike te uvođenje testa tržišta rada koji bi provodio Hrvatski zavod za zapošljavanje. Smatram to najslabijom karikom predloženog sustava jer dovoljno je da poslodavac ispuni formu i provede postupak. Ako se radnik i poslodavac ne slože oko uvjeta, npr. plaće, poslodavac može odmah tražiti izdavanje dozvole za rad strancu. Osim toga, ako je riječ o strateškim investicijskim projektima ili drugim okolnostima važnima za gospodarski rast i održivi razvoj (ma što ovo zadnje značilo), test tržišta rada se ne mora provoditi. Na mala vrata se liberalizira tržište rada u vrijeme kada imamo 150.000 nezaposlenih i trend povećanja. U jeku smo globalne gospodarske krize te je u ovom trenutku ukidanje kvota potpuno neprihvatljivo. U isto vrijeme, nije definirana pametna specijalizacija, odnosno industrijska i regionalna politika Hrvatske pa ne znamo kakvi kadrovi nam trebaju da bismo radili na prekvalifikaciji i osposobljavanju naših ljudi koji su nezaposleni te ih uključivali na tržište rada. Uz to, poduzetnike treba rasteretiti nepotrebnih prekobrojnih nameta kako bi imali prostora za povećanje plaća. Samo tako možemo zaustaviti negativne demografske trendove i podići životni standard.

* Nekoliko ste puta izjavili kako “bez jake industrije u konačnici nema snažnog gospodarstva”. Na koju ste industriju točno mislili?

Hrvatska bi mogla proizvoditi hranu za 15 milijuna stanovnika, a trenutno je nismo sposobni proizvesti ni za svoje potrebe. Poljoprivredna proizvodnja se prepolovila, a potpore poljoprivredi su se udvostručile. Sustav je loš i treba ga mijenjati. Samo je proizvodnja mlijeka na farmama smanjena za 11% u prošlom mandatu Plenkovićeve vlade. Postoji ogroman prostor za rast produktivnosti našeg gospodarstva. Mi danas izvozimo pšenicu, a uvozimo smrznute pekarske proizvode i tjesteninu. Nema otkupnih stanica i skladišnih kapaciteta te prerađivačke industrije koja bi osigurala izvoz finalnih proizvoda. Ovo je jedan primjer koji je očigledan i za koji ne treba previše mudrovati, a takvih je na svakom koraku.

Govoriti o industriji danas i prije trideset godina ogromna je razlika. Vi vjerojatno mislite na klasične željezare kad kažem industrija, a ja mislim na prerađivačku industriju, IT sektor i kreativne industrije. To su industrije 21. stoljeća.

* Mislite li da za mlade ima budućnosti u Hrvatskoj?

Naravno da ima, ali moramo voditi računa da mladi odlaze jer žele živjeti u uređenoj državi. Njihovi razlozi odlaska nisu samo ekonomske prirode. Smeta im nepotizam, korupcija i klijentelizam. Predajem na sveučilištu i znam što mi govore, a i istraživanja su to potvrdila. Stara mudrost kaže da tamo gdje ima ljudi, ima i posla!

* Zbog čega ste protiv uvođenja eura?

Nije problem euro kao valuta, nego stupanj razvijenosti našeg gospodarstva te poluge monetarne politike kao dijela makroekonomskih politika. Često se u javnosti naše protivljenje uvođenju eura prikazuje kao da se protivimo tek toliko da se protivimo. Ne znaju desničari što bi pa se uhvatili eura. Nije to baš tako jer je i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz više puta izjavio kako ne trebamo još uvoditi euro. Uvođenje eura na ovom stupnju razvoja gospodarstva zacementirat će postojeću rentijersku strukturu gospodarstva. U EU-u ima članica koje ispunjavaju kriterije za uvođenje eura pa ipak i dalje imaju svoju valutu. U kriznim vremenima poput ovog to može biti od presudne važnosti.

Komentari