Zabrinuti roditelji nedavno su pokrenuli inicijativu ”Sigurnost prije svega”. Inicijativa je nastala 8. kolovoza na poticaj nekolicine roditelja, te zabrinutih pojedinaca iz same struke i struka usko vezanih za školstvo. Inicijativa je u svega par dana prikupila više od 750 članova te danas ima više od 3500 članova.
Inicijativa je danas poslala dopis i Uredu pravobraniteljice za djecu, Uredu pučke pravobraniteljice i Pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Također, dopis su poslali i na Ured predsjednika, Ured predsjednika Vlade i HZJZ.
Traže od MZO-a da jasno odredi svoje odluke i modele, jer smatraju da prioritet nadležnih institucija treba biti zaštita zdravlja, ne samo djece već i odraslih, a osobito onih iz rizičnih skupina, te da su sukladno tome dužni omogućiti nastavak online nastave za školsku godinu 2020./2021.
Njihov dopis pravobraniteljici prenosimo u cijelosti:
“Mi smo roditelji, bake, djedovi, obitelji koje se međusobno ne poznaju, ali nas povezuje zajednička briga za sigurnost. Razlozi za zabrinutost su različiti, od brige za roditelja koji boluje od kronične bolesti, preko brige za starije ukućane narušenog zdravlja, do brige za samu djecu. Iako različiti, naši razlozi imaju isto polazište – svjesnost da živimo u izvanrednim okolnostima globalne pandemije.
Obraćamo Vam se ovim putem jer se kao roditelji uslijed ovih izvanrednih pandemijskih okolnosti osjećamo nemoćnima i obespravljenima na odluku o zdravlju vlastite djece.
Podsjećamo Vas da smo sukladno članku 5. Konvencije o pravima djeteta mi kao roditelji oduzeti iz odlučivanja o pohađanju nastave i načinu pohađanja iste tijekom trajanja ove pandemije, a istodobno su zanemarena i naša prava na zdravlje, kao i prava ostalih ukućana.
Iz tog je razloga 8. kolovoza 2020. pokrenuta naša inicijativa ”Sigurnost prije svega”.
Stavke za koje smatramo da su vrlo bitne, a koje nadležna tijela trenutno ne uzimaju u obzir jest da proljetos nije bilo lokalnog prijenosa među populacijom, da nikada nismo imali veći broj zaraženih (i to upravo među mlađima) negoli sada, kao i da je proljetos među roditeljima školaraca vladala panika od tada još sasvim nepoznatog virusa, pa je od očekivanih 30% djece školu na kraju pohađalo samo 3%. No, sada je situacija znatno drugačija u svim gore navedenim segmentima. Stoga, zašto ne omogućiti izbor onima koji za taj izbor imaju sve uvjete i mogućnosti? Smatramo da svi koji imaju uvjete za online nastavu, trebaju imati i mogućnost na istu, jer ovo nisu uobičajene okolnosti, već iznimne i kao takve zahtijevaju iznimne mjere i prilagodbe nadležnih.
Velika briga kod roditelja unutar naše inicijative jest upravo na skupini rizičnih roditelja i rizičnih ukućana koji će kretanjem djece u škole biti pod indirektnom ugrozom. Podsjećamo Vas da će tako, sukladno članku 2. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta, djeca s teškoćama u razvoju biti diskriminirana u slučaju da njihova braća ili sestre (koji nemaju poteškoće i koji redovno pohađaju nastavu u učionici), roditelji ili prosvjetni djelatnici zaraze virusom ili budu morali u izolaciju radi sumnje na istu.
Sukladno Obiteljskom zakonu članku 4. stavku 1. solidarnost je temeljno načelo obiteljskog
života, stoga nemogućnost izbora online nastave i za djecu koja nisu rizična ali imaju ukućane koji su u rizičnoj skupini, rezultira ugrozom solidarnosti s ostalim članovima obitelji. Tim više jer sukladno članku 93. stavku 1. zdravstvena struka još uvijek ne može dati pouzdan znanstveni dokaz da su djeca apsolutno zaštićena od virusa čije su dugoročne posljedice još nedovoljno poznate.
Također, pozivamo se i na članak 3. Konvencije o pravima djeteta gdje smatramo da je zanemaren interes djeteta u vidu zaštite prava djeteta na zdravlje. Istodobno su zanemarena i prava roditelja na zaštitu zdravlja u slučaju kad je roditelj ili netko od ukućana zdravstveno kompromitirana osoba. Bitno je naglasiti da je još i prije COVID-19 pandemije u ustanovama za odgoj i obrazovanje nedostajalo administrativnog te pomoćno-tehničkog osoblja.
Utemeljeni i opravdani zahtjevi za nova i/ili dopunu radnih mjesta redovito se odbijani, iako su u većini slučajeva ispunjeni svi uvjeti za odobrenje propisani samim aktima MZO-a i DPS- a. U vrijeme pandemije COVID-19 viši higijenski i sanitarni standardi apsolutna su nužnost jer je zdravlje svakog djeteta i zaposlenika neprocjenjivo, a upravo oni nisu zadovoljeni u svim školskim ustanovama.
Osim škola, nameće se i veliki problem boravka roditelja uz djecu u bolnicama. Kada se dijete zarazi virusom i nužna mu je hospitalizacija, u velikom broju naših bolnica roditeljima nije dopušteno biti sa svojom djecom. Istodobno je obitelj sasvim isključena u donošenju odluka o načinu održavanja nastave što je vrlo paradoksalno jer pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete (ili na djecu kao skupinu), najvažnija mora uvijek biti dobrobit djeteta, dok je sve ostalo protivno članku 9. Konvencije o pravima djeteta. To se odnosi na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.
Mi jesmo za to da konvencionalnu nastavu pohađaju svi oni koji nemaju mogućnosti za online nastavu i jasno nam je da je konvencionalna nastava nužna i određenom broju učenika po posebnom programu, te nismo za to da se online nastava nameće svima, ali jesmo za to da ona bude izborom roditeljima koji su voljni i u mogućnosti odlučiti se na istu.
Smatramo da nije u redu da u 21. stoljeću, uz sve dostupne modele online nastave koji se prakticiraju diljem svijeta, uz opciju konferencijske nastave, epohalne nastave, te raznih hibridnih modela nastave, naše Ministarstvo obrazovanja i znanosti uporno inzistira na vraćanju u klupe ”pod svaku cijenu” uslijed pandemijskih okolnosti, i to bez odgode zacrtanog početka školske godine kako bi se eventualno dodatno razmotrile i razradile druge mogućnosti i pratio daljnji razvoj nepovoljne epidemiološke slike.
Vjerujemo da je takva odluka u ovim okolnostima u kojima se borimo protiv još nedovoljno poznatog virusa ishitrena, nedovoljno razrađena i krajnje nepoštena, te roditelja ostavlja u osjećaju nemogućnosti, nepovjerenja i bojazni, kao i dojam da su naša djeca pokusni zamorci.
Podsjećamo Vas ujedno da sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je na snazi od 18.4.2020. članak 10. stavak 2. nije zadovoljen, jer u malo kojoj se školi realno mogu uspostaviti mjere zaštite protiv virusa zbog prostornih uvjeta, nedostatka tople vode, nedostatka osoblja i sl.
Ovim putem na Vas apeliramo da podržite našu inicijativu, jer ista ima pravna uporišta kao i uporišta u vidu moralne odgovornosti prema samim roditeljima, učenicima, prosvjetnim djelatnicima i njihovim bližnjima u ovim neobičnim vremenima”, piše inicijativa Sigurnost prije svega.
