U Hrvatskom audiovizualnom centru nikada nije dosadno, a kako stvari stoje, na pomolu su novi skandali povezani s tom ustanovom. HAVC je već odavno agencija kroz koju se provlače raznorazne afere, a jedan od novijih slučajeva razotkriven je sasvim slučajno i nevezano uz Hrvatsku, u Makedoniji.
HAVC je trebao biti nacionalni filmski fond. Institucija preko koje se financiraju audio vizualni projekti koji vjerojatno ne bi mogli samostalno se financirati, a od kulturnog su značaja. Naime, prije HAVC-a odluku o financiranju filmova donosio je odbor pri Ministarstvu kulture, pa je osnivanje agencije bio pokušaj da se cijela priča odmakne od politike i da se audiovizualnoj industriji da veća autonomnost. Međutim, želje i ambicije su jedno, a stvarnost nešto posve drugo. Jer, u suštini, HAVC jest dobra ideja, ali očajno sprovedena, koja svoju koruptivnu hobotnicu skriva iza ideoloških poruka.
HAVC se, podsjetimo, financira isključivo novcem poreznih obveznika. Većinu audiovizualnih uradaka koje ta agencija financira rijetko imaju uspjeha u nacionalnim kinematografskim kućama. Osim toga HAVC je postao agencija koja preko uradaka koje financira plasira propagande uratke protiv Hrvatske. I ne radi se tu samo o svima poznatim filmovima poput “Masakra u Dvoru” i “Chris the Swiss” koji su izazvali konsternaciju javnosti, već o cijeloj ideološko propagandnoj paradigmi koja se plasira kroz praktično sve filmove i tv serije koje agencija financira.
Novac je najbitniji
No iza te propagandne mašinerije ne stoji ideologija, koja služi kao odličan paravan, već isključivo i samo novac, a koji se u HAVC-u na čelu s Hrvojem Hribarom dijelio šakom i kapom. Upravo zbog toga je i nekadašnji ministar Zlatko Hasanbegović 2015. godine nakon nepovoljnog nalaza Državne revizije i pokrenuo upravni nadzor Ministarstva kulture. Tada je nalaze šef HAVC-a Hrvoje Hribar u sebi bliskim medijima osporavao dok pod pritiskom javnosti nije dao ostavku.
O Hribarovom poslovanju i danas, tri godine nakon njegovog odlaska s čela HAVC-a, dovoljno govore šokantni podaci o troškovima. Tako je u svojoj kalendarski pretposljednjoj, 2016. godini na poslu ravnatelja HAVC-a, Hribar bio čak na 23 službena putovanja.
Ta putovanja porezni obveznici platili su nešto manje od 83 tisuće kn (konkretno – 82,815,84 kn). Podatke je dao sam HAVC-a, ali tek nakon pozivanja na Zahtjev za pristup informacijama. O broju dana provedenih na službenim putovanjima, kao i o razlozima za sva ta silna Hribarova putovanja informacija nema.
Međutim, upravo ovakve informacije o troškovima pružaju dublji uvid u rad i način funkcioniranja HAVC-a. Tako je Hribar u siječnju 2016. službeno putovao u Ljubljanu i Trst, zatim u veljači u Kopar (Slovenija) i u Berlin, u ožujku u Toulouse u svibnju je boravio u Cannesu, a u lipnju u Cluju (Rumunjska) i u Splitu.
U srpnju je išao na četiri putovanja: u Karlove Vary, Pulu, Rijeku i Motovun. U kolovozu putovao je u Zadar i u Trakošćan, a u rujnu u Veneciju i Orašje, Rijeku. Otrant (Italija) i ponovno Split. U studenom 2016. boravio je u Osijeku, Šibeniku i Bratislavi.
Zanimljivo putovanja se nastavljaju i nakon što je Hrvoje Hribar podnio ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a 7. veljače 2017. godine U tih 40-ak dana bio dvaput na službenim putovanjima u Ljubljani i jednom u Trstu.
Četvrto “službeno putovanje” je bilo u veljači u Berlin, iako je u tom trenutku već imao status “bivšeg” ravnatelja. Porezni obveznici Hribarova putovanja u 2017. platili su 19.687,46 kn.
Zanimljivo je kako upravo tijekom tog posljednjeg boravka u Berlinu, Hribar u stranim medijima predstavljao kao žrtva političkog progona te je lokalnim i svjetskim medijima govorio kako je cjelokupna proizvodnja filmova u Hrvatskoj ugrožena te kako se kinematografijom želi upravljati iz ideoloških pobuda. Na te njegove izjave reagirali su tada iz Inicijative hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a kao i iz nekoliko braniteljskih udruga koji su ih smatrali iznimno štetnima kako za hrvatsku kinematografiju i gospodarstvo.
Dokaze pronalaze u činjenici da naši igrani filmovi, koji su temelj svake nacionalne kinematografije te 2016. pa i naredne 2017/2018. godine nisu bili u programima Berlina, Cannesa i Venecije, niti su ušli u nominacije za Oscara, pa ni za europsku nagradu “Felix“. Pogotovo u kontekstu budžeta koji je HAVC davao za igrane filmove.
Pipke korupcije pustili od Vardara do Triglava
Zadnji slučaj koji ukazuje na razgranatu mrežu korupcije razotkriven je sasvim slučajno i nevezano uz Hrvatsku u Makedoniji gdje upravo smjenjuju šefa makedonskog “HAVCA”- Agencije za film Makedonije, Gorjana Toziju. Upravo on otkriva sve ono što su Hribar i njegova mreža pokušavali godinama skrivati.
Naime makedonska vlada pokrenula je smjenu Gorjana Tozije, zbog više korupcijskih skandala koji su rezultirali velikim brojem kaznenih prijava. Posljednje tri protiv Tozije službeno je podnijela Antikorupcijska komisija makedonskog parlamenta- Sobranja.
Prije toga u makedonsku javnost isplivali su još neki Tozijini slučajevi povezani s ocem i sinom Šerbedžija, Radom i Danilom i protuzakonite prodaje filma kojeg je financirala Hrvatska – “Oslobođenje Skopja”.
Upravo je ‘Antikorupcijska komisija Sobranja’ poslala 26.07. i službeni, javni zahtjev Vladi Makedonije da odmah smijeni direktora Agencije za film Gorjana Toziju zbog više utvrđenih nezakonitosti na štetu državnog proračuna Makedonije.
Gorjan Tozija hrvatskoj javnosti je poznat nakon što je mjesecima i to kao makedonski državni službenik po društvenim mrežama širio antihrvatsku histeriju i pisao da je Vlada Republike Hrvatske fašistička, a članovi HDZ “ustaški smradovi”, a premijer Andrej Plenković “Orbanov kriminalac”.
Njegovi napadi na Vladu RH i premijera Plenkovića izazvali su i reakciju Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Sjevernoj Makedoniji koja je predstavnicima Vlade Sjeverne Makedonije ukazalo na neprihvatljivost Tozijinih izjava. Isto je u telefonskom razgovoru ministar Gordan Grlić Radman istaknuo kolegi ministru Nikoli Dimitrovu, koji se ogradio od ove individualne izjave koja, kako je naglasio, ne oslikava vanjsku politiku Sjeverne Makedonije.
Stoga su se sugovornici usuglasili da te izjave ne odražavaju pravu sliku tradicionalno prijateljskih odnosa dviju država. Zatražena je, također, javna isprika Tozija zbog nedopustivih objava, koje nedvojbeno zaslužuju svaku osudu, navodi se u priopćenju MVEP-a.
Tozija naravno ispriku nije uputio već je bezobrazno poručio da on ima pravo “boriti se protiv fašizma u svim državama svijeta i da ga u tome ne sprečava to što je dužnosnik makedonske Vlade!
Čudni konzultantski ugovori
No sad slijedi rasplet koji razotkriva pozadinu svega. Dakle, u jeku kriminalne afere s Tozijom, makedonski mediji objavili su da Antikorupcijska komisija Makedonije i Državno tužilaštvo istražuju još jedan krak Tozijine hobotnice te objavili Ugovor koji će itekako zanimati hrvatsku javnost. Makedonski mediji objavili su Ugovor i Anekse ugovora između Tozije i Hrvoja Hribara, iz kojih je vidljivo kako Tozija Hribaru plaća “konzultantske usluge”. Kako su takvi ugovori u Makedoniji često drugo ime za “pranje novca” i “fiktivne poslove”, službena tijela Makedonije su u okviru istraga protiv Tozije posebnu pažnju obratili upravo na ugovor s Hribarom. Tozija je Hribaru iz makedonske Agencije za film platio ukupno 17.500 eura – i to kroz Ugovor i Aneks tom ugovoru za neke “konzultantske” usluge .
Aneksom ugovora koji je vrijedio prošle godine, direktor Makedonske filmske agencije Gorjan Tozija promijenio je razdoblje i iznos koji vrijedi za osnovni ugovor.
Prema aneksu, autorov ugovor, umjesto prošle godine od svibnja do listopada, sada vrijedi za do svibnja ove godine, a iznos koji je Hribar primio mijenja se s oko 13 tisuća eura na preko 17 tisuća eura.
Što je bilo ” pokriće” za to Tozijino davanje novaca Hribaru nije poznato i skriva se od makedonske javnosti kao zmija noge. Navodno je riječ o nekoj “strategiji” o kojoj makedonska javnost ne zna ništa, a koju, zamislite, za državnu agenciju Makedonije piše Hribar koji je u Hrvatskoj smijenjen zbog najgoreg nalaza Državne revizije u povijesti RH.
Od makedonske Agencije za film i Tozije zatražena je dokumentacija o cijelom slučaju Hribar. To isto je zatražilo više makedonskih medija, a ogorčeni makedonski filmaši po društvenim mrežama najavljuju nove kaznene prijave protiv Tozije i otvoreno pišu da je riječ o “pranju novca” starih kompanjona i suradnika koji zajedno “dilaju” makedonski i hrvatski novac još od sumnjivog financiranja i prodaje filma “Oslobođenje Skopja” u kojem se spominje uigrani trokut: Tozija-Hribar-Šerbedžija! Naime Tozija je bio producent tog filma kojeg je između ostalih financirao HAVC dok mu je na čelu bio Hrvoje Hribar, a režiser Rade Šerbedžija. Taj film je izazvao i međunarodni skandal. Naime u njemu je po uhodanoj matrici tog trojca cijeli bugarski narod prikazan fašističkim pa je Bugarska vlada zakočila pristup Makedonije u euroatlantske integracije.
Taj slučaj izvlačenja novca iz Agencije za film za očito sasvim nepotrebno “savjetovanje”, zapravo svima otvara oči. Osim što ta ekipa dijeli milijune javnog novca u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, kao da Jugoslavija još postoji – to društvo Tozija -Hribar -Šerbedžija svoje dijeljenje novca poreznih obveznika krije iza riječi fašizam. Dakako – Hrvatski, Bugarski odnosno svih onih koji njima ne daju novac na raspolaganje. Novac za filmove od te male grupe “producenata” , naravno mogu dobiti samo oni koji slijede njihovu propagandu, a koja kaže da je Hrvatska fašistička zemlja.
Sad je jasnije što točno veže Toziju i Hribara. Naime, taj dvojac ima zajednički nazivnik koji se jednostavno izvede iz njihovih javnih nastupa.
Pogledajmo prvo svi Tozijine ispade po društvenim mrežama u kojima nas naziva “ustaškim smradovima” , “fašistima”.
Naravno treba se podsjetiti i Hribarovih izjavava za beogradske Večernje novosti nakon što je bio smijenjen. Tako je svoj odlazak Hribar u beogradskim medijima pravdao tako da je ustvrdio “kako je Hrvatsku zahvatio grip fašizma”. Na pitanje što je pozadina napada na njega, spomenuo je knjigu Adolfa Hitlera.
“U nekim previranjima koja su politička, i u jednoj potpuno nejasnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, ljudi koji su vodili HAVC morali su stati, jer su napadnuti od onih koji u demokraciji vide korupciju. To je ona čuvena teza iz ‘Mein Kampfa’ da su židovi, liberali i socijalisti stvorili korupcijski sustav nazvan Weimarska republika, koju vođe trebaju ukinuti i uvesti red po višem kriteriju i smislu”, kaže Hribar kojem nije za smjenu okrivio najgori nalaz Državne revizije, dokazani nepotizam i klijentelizam već isključivo fašizam.
I da bi svima sve napokon postalo jasno pogledajte što ispod Tozijinih objava piše njegov prijatelj Danilo Šerbedžija.
A kada su službe pokrenule smjenu Gorjana Tozije Mede zbog korupcije i vrijeđanja Hrvatske kao fašističke države – znate li tko mu je javno pismom stao u obranu? Upravo Šerbedžija.
Skandal za skandalom
A onda nakon toga se u makedonskoj javnosti otkriva još jedan skandal povezan s Hrvatskom i koji definitivno uvezuje u “crnu trojku” Hribara , Toziju i Danila Šerbedžiju. Jedan od makedonskih koproducenata filma Oslobođenje Skopja, Robert Naskov, nakon što su otac i sin Šerbedžija uputili javnu podršku Toziji tijekom napada na Hrvatsku koju je optužio da je fašistička, izašao je u javnost s informacijom da je protiv Tozije podnio kaznenu prijavu jer je prevarom prisvojio novac od prodaje filma. Koliko je poznato ni HAVC nije dobio svoj dio novca iako je sudjelovao u produkciji. Ali, kako kaže Naskov novac je dobila ‘MP produkcija’ povezana sa Šerbedžijom i Hribarom.
MP produkcija je bila u više skandala povezanih sa Hrvojem Hribarom koji je nominalnog vlasnika Igora Nolu protežirao povlaštenim informcijama vezanim za kliijente za takozvane produkcijske usluge. Mediji su spekulirali da je Hribar suvlasnik MP. Međutim pretragom na stranicama Poslovna.hr vidljivo je kako tvrtki pod nazivom MP ima više.
Kako doznajemo iz dobro upućenih izvora, Igor Nola je svaki put kada bi tvrtka upala u financijske probleme nastale zbog izvlačenja novca, jednu bi poslao u stečaj, pa osnovao drugu, baš poput Hribara koji je svoju FIZ produkciju, koju je ugasio da bi sakrio tragove pranja novca za Hrvatsku turističku zajednicu u aferi ‘Oda radosti’. Poznato je i to kako je Igor Nola je dugogodišnji partner Tozije s kojim je radio zajedno u Jadran filmu, a vezan je uz Makeodniju jer mu je, kako doznajemo od dobro upućenih izvora, majka iz Makedonije.
Naime Naskov uvjerava kako nikada nikome nije dao pismeno ili usmeno dopuštenje za prodaju filma “Oslobođenje Skoplja” i kaže kako je u posjedu mailova koji to dokazuju. Također, Naskov je neugodno iznenađen ponašanjem Danila Šerbedžije koji je redatelj i producent filma, a koji tvrdi da je kampanju za Oscara za film “Oslobođenje Skoplja” platila “MP Produkcija” iz Hrvatske, iako se zna da je sredstva osigurala Filmska agencija Makedonija kojoj je Tozija ravnatelj. Naskov smatra kako je Tozija dužan odgovoriti zašto je oštetio državni proračun štiteći osobne i interese svojih prijatelja iz “MP Produkcije” iz Hrvatske, a ne interese građana koji ga plaćaju – dodaje Naskov.
No, čak i nakon toga u makedonskim medijima ponovno se javlja Danilo Šerbedžija koji opet daje podršku Toziji i “pokriva” otimanje tuđeg novca.
I time se krug zatvara. Naime, hrvatska javnost ne zna da je Danilo Šerbedžija, taj isti koji je na profilu Gorjana Tozije pisao da smo svi mi “ustaški smradovi” i “fašisti”, umjetnički savjetnik HAVC-a za igrani film i da upravo on koji odlučuje o 5 milijuna eura hrvatskog novca i da on, Danilo Šerbedžija odlučuje koji i kakvi će se filmovi snimati.
Je li sada svima sve ako ne baš jasno, onda bar malo jasnije?
