Izbori u Hercegovini ove godine iznjedrili su nekoliko dobrih i zanimljivih kandidata i ponudili nam nekoliko pravih sudara divova.
Kada bi to opisivali nogometnim žargonom, u pojedinim gradovima i općinama bi gledali susret Reala iz Madrida protiv Slaven Belupa, ali bi, bogami, negdje gledali i kako se Barcelona obračunava s Juventusom ili Dinamo s Crvenom Zvezdom!
Tako je, primjerice, HDZ u Ljubuškom izbacio ime jednog od provjerenih kadrova – Vedrana Markotića, koji je godinama obnašao mnoge funkcije i u stranci i u općinskim te gradskim i županijskim institucijama, a aktualni je vršitelj dužnosti gradonačelnika nakon što je Nevenko Barbarić gradonačelničku fotelju mijenjao onom u Hrvatskom saboru.
Markotić ima i dva ozbiljna protukandidata – jednoga iz redova HDZ-a 1990, i drugoga kojeg podupire niz oporbenih stranaka. Jedan i drugi kandidat nisu bez šanse – tako barem govore brojke, ali je realnost nešto drugačija.
Uz 351 glas, prošli je put, dakle 2016. godine, izgubio nezavisni kandidat Ante Paponja koji je imao 4807 glasova ili postotno gledano samo tri i pol posto glasova manje od tadašnjeg HDZ-ovog kandidata Nevenka Barbarića.
Paponja je kandidat i ovoga puta, ali će HDZ-ovom kandidatu, nesumnjivo, ali pomalo ironično, pomoći Radoslav Radišić koji se kandidirao ispred HDZ-a 1990.
S obzirom da BiH ne poznaje drugi krug, a da Paponja i Radišić love iste, dakle antihdz i oporbene glasove, jasno je već sada da je Vedran Markotić novi gradonačelnik Ljubuškog, ako na izborima budu vladali zakoni proste matematike.
U Grudama se nema što posebno komentirati s obzirom na to da je tamo kandidat samo jedan – aktualni načelnik Ljubo Grizelj.
U Širokom Brijegu je HDZ-ovom Miri Kraljeviću na megdan odlučio izaći Vlado Marušić koji, barem po onomu što ‘selo priča’, nema apsolutno nikakve šanse. I Široki ostaje u rukama HDZ-a.
To su tri od četiri lokalne jedinice u Županiji Zapadnohercegovačkoj, a ostalo nam je još Posušje.
Tamošnji HDZ se zeznuo prije otprilike desetak mjeseci jer nije podržao aktualnog načelnika Branka Bagu koji je među Posušanima bio jako popularan. Umjesto njega, gradski oci iz HDZ-a krenuli su u svojevrsnu avanturu, pomalo nepoznati teren, pa su Posušanima ponudili Antu Begića, nešto mlađeg i široj javnosti manje poznatog političara od Bage – Buće kako su u toj općini zvali popularnog načelnika.
Protukandidat HDZ-u i Anti Begiću je Blago Petric koji je tijekom kampanje bio, što je, istini za volju, u Hercegovini prava rijetkost, kritičan s činjeničnim temeljom. Rezultat će, kada je u pitanju Zapadna Hercegovina, biti najneizvjesniji upravo u Posušju gdje se ne treba čuditi ako iskusni Petric, kojeg podupire niz manjih oporbenih stranaka, napravi iznenađenje i dobije Begića. Nitko, priznajte, nije ni očekivao da će neki dan Šahtar dobiti Reala usred Madrida.
To je jedna od tri nominalno hercegovačke županije. U ovoj analizi pozabavit ćemo se još jednom od preostale dvije županije regije Hercegovina, a to je Herceg-Bosanska županija. Odnosno, izdvojit ćemo Tomislavgrad kao općinu dok ćemo u ostatku HBŽ-a, zajedno s Hercegovačko-neretvanskom županijom, analizirati preostale općine u nekom novom tekstu.
U Tomislavgradu je situacija u političkom smislu debelno najzanimljivija. Za čelno mjesto u ovoj općini bore se dva lava uz trećeg kandidata kojemu ne treba umanjiti šanse.
Kada kažemo lav, evo zašto to kažemo. Naime, kandidat novonastale stranke Hrvatski nacionalni pomak (HNP) je Ivan Buntić.
Mlad čovjek, što je u Hercegovini jako važno, osobito pismen sa završenim fakultetom i nadaren poduzetništvom. Čelni je čovjek jedne tamošnje mljekarne i politiku bazira upravo na onom u čemu se i dokazao radeći – a to su poljoprivreda i gospodarstvo kao temelji razvoja ove, inače jako vitalne, hercegbosanske općine.
Buntića, dakle, podupire HNP. Prvi čovjek HNP-a je Ivan Vukadin, dojučerašnji HDZ-ovac koji je zbog sukoba s vrhom te stranke osnovao HNP i u njega doslovno usisao cijelu HDZ infrastrukturu tomislavgradskog HDZ-a, jer, pogađate, on je u dvojbi s HDZ-om bio u pravu. ALi, ne lezi vraže, jer i HDZ ima konja za trku, a to je njihov dugogdišnji kadar i nekadašnji federalni parlamentarac, Jozo Bagarić. Nakon Vukadinovog istupa iz HDZ-a, HDZ je imenovao Bagarića stranačkim povjernikom te istoga i kandidirao na izborima.
Po inerciji, ljudi koji žive u Tomislavgradu dio glasova će dati Jozi Bagariću jer je, bez obzira što postoji 30 godina, HDZ još uvijek svojevrsan brand.
Međutim, valja napomenuti i kako je onsutkom HNP-a u isti prešlo čak 25 od ukupno 26 HDZ-ovih organizacija na razini Tomislavgrada. U ovoj općini će situacija biti jako neizvjesna s obzirom da postoji i Hrvoje Orlović iz stranke Hrvatska neovisna lista koji će dio glasova uzeti upravo Buntiću. Međutim, HDZ u cijeloj toj županiji, a posebice u Tomislavgradu, ne stoji idilično stoga će upravo to biti i najveća prednost Ivana Buntića i njegovog imenjaka Vukadina koji će, vjerujem, pobijediti u Tomislavgradu unatoč Bagarićevom iskustvu koje nije zanemarivo.
Kada bih se sad kladio – u Širokom Brijegu bih igrao na sigurno – odnosno na HDZ, kao i u Ljubuškom, u Grudama oklada ne bi imala smisla jer postoji samo jedan kandidat. U Posušju bih malo riskirao i tipovao na Petrica, dok bih u Tomislavgradu zasigurno okladu stavio na Ivana Buntića bez obzira što mu ne ide u prilog činjenica da protiv sebe ima pravog lava te da će mu treći protukandidat, također oporbeni, uzeti dio glasova i tako direktno pomoći Bagariću.
