“Ove mjere se u glavnom temelje na raspodjeli novaca, ili raspodjeli proračunskog novca ili novca iz nekih fondova koji se tek trebaju formirati, no pitanje je tko će te fondove napuniti?! Najvjerojatnije novcima poreznih obveznika ili iz fondova Europske unije što je opet novac poreznih obveznika, samo ne lokalnih poreznih obveznika”, rekao je za Otvoreno analitičar i osnivač i partner u tvrtki Grubišić & Partneri Andrej Grubišić.
Podsjetimo na sjednici Vlade između ostalog donijeto je niz mjera koje bi trebali imati za cilj pomoć ekonomiji i opstanku poduzetnika i osiguravanju njihove likvidnosti u trenutku globalne krize izazvane pandemijom COVID-19. Od minimalne plaće koju bi isplaćivala Država za razdoblje krize, do ograničavanja izvoza.
Grubišić podsjeća kako je u dobrim vremenima, država sebi uzimala za pravo oporezivanje građana prisilom, kako bi se onda taj novac odlukama državnih birokrata doznačivao tvrtkama ili sektorima za koje su ti birokrati smatrali kako bi trebali dobiti taj novac.
“To je eklatantna nepravda, bez obzira na to što se tvrdilo kako to rade i drugi. Ako to rade drugi ne znači kako je to pravedno i pametno. No nastavak takve prakse u lošim vremenima koja nam neminovno dolaze, je samo nastavak te loše prakse, jer da bi nekome nešto dali, nekome drugome morate nešto uzeti, te ne vjerujem kako postoji način kojim će državni birokrat na pravedan način determinirati kome je nanesena veća ili manja šteta i tko bi trebao koliko od tih novaca dobiti,” tvrdi naš sugovornik.
Agresivno rezanje poreza i poreznih davanja
“Ono što bi bilo poštenije u ovom trenutku napraviti jest drastično i agresivno rezanje poreza, u kombinaciji sa jedan ili dva mjeseca počeka od strane države na različita porezna davanja, ali sa nastavkom poreznih davanja u puno manjoj formi, te provesti sljedeće mjere,”, rekao je Grubišić i predlažio svoj set osnovnih mjera koje bi država trebala poduzeti u ovom trenutku;
– U cijelosti ukidanje koncepta predujma poreza na dobit
– Uvođenje stope poreza na dobit od 12 posto za sve poduzetnike smatrali se oni velikima ili malima, a s retroaktivnom primjenom na 2019. godinu.
– Spuštanje poreza na dohodak na 12 posto, dakle ukidanje stopa od 24 i 36 posto, što će direktno rasteretiti rad i ostaviti više novaca u džepovima građana, odnosno osjetit će to na svojim plaćama, dok će u ovom razdoblju omogućiti poslodavcima da budu u stanju isplatiti veći dio ili cijelu neto plaću.
– Trenutno spustiti sve trošarine i posebne poreze za šećer, kavu, gorivo, vozila i ostalo za 30 posto.
– Naplata PDV-a svim poduzetnicima tek po naplati njihovih potraživanja. Dakle izbjegavanje državne komocije u kojoj poduzetnici plaćaju PDV državi naplatili ili ne naplatili svoja potraživanja.
– Omogućavanje svim pojedincima rad preko paušalnog obrta i prestanka države u zloupotrebljavanju intencije Zakona. Država ne može očekivati od pojedinaca da budu vidoviti i znaju što je neki birokrat zapravo milio kada je pisao Zakon, ili se radi po Zakonu ili ne.
– Ukidanje poreza na dividendu i kapitalnu dobit. Dakle hrvatski poduzetnik je prisiljen sebi isplatiti plaću i na tu plaću platiti poreze i doprinose, premda je poduzetnik vlasnik firme radi dobiti, a ne radi te plaće. Pa kad ostvari dobit država mu još uzme između 12 do 18 posto od te dobiti, a onda kada si želi isplatiti ono što mu je ostalo, tada mu država dodatno uzme svoj dio.
– Ukinuti parafiskalne namete kao što su članarina za HGK, te za Hrvatske šume, Turističku zajednicu i komunalne naknade, to trebaju plaćati oni koji imaju direktni interes od toga, a ne svi.
Vlada ne smije podleći pritisku interesnih skupina
Vlada mora biti čvrsta pred pritiscima interesnih skupina koji će pokušavati izvući poticaje iz državnog proračuna maskirajući to pod ‘nacionalni interes’ Grubišić tvrdi kako je to laž, te predlaže što Vlada nikako ne bi u ovom trenutku smjela napraviti;
“Ne smije se podleći pritisku interesnih skupina, koje će tražiti posebni porezni tretman u odnosu na druge poduzetnike. mi već u Hrvatskoj imamo kreirane povlaštene skupine koje svoj povlašteni porezni tretman proglašavaju nacionalnim interesima i to im je argument za sve. To su obične laži, tu nema nikakvog nacionalnog interesa, to su privatni interesi i treba ih tako i nazvati. Kada se da sloboda izbora onda se pokaže što građani smatraju nacionalnim interesom”, kaže Grubišić i predlaže četiri mjere s koje vlada mora prestati raditi.
Vlada mora prestati davati financijske poticaje interesnim skupinama
-to se je radilo tijekom dobrih vremena na štetu drugih poduzetnika i građana koji su prisilno iz svog džepa to plaćali. Sada će biti još veći pritisak da se daju poticaji i već je vidljivo kako Vlada podliježe tom pritisku s idejom o plaćanju minimalnih plaća sektorima koje će kriza najviše pogoditi, jasno je kako se neće odlučivati o tome po ključi pravednosti, nego po ključu pritisaka interesnih skupina, jer će doći do propadanja malih poduzetnika koje nitko ne predstavlja i štiti jer nije sastavnim djelom tih interesnih skupina. Ako je poduzetnik ili cijeli sektor upao u problem, prirodni izvor kojemu se treba okrenuti je njegov kreditor, a ne porezni obveznici. Bez obzira na koronavirus ili bez njega, odabirom poduzetničke grane poduzetnik mora biti svjestan rizika. Nepravedno je da bilo koji ministra sebi uzima za pravo prisilno uzeti novce drugim ljudima kako bi svojim dekretom određivao kome će ti novci pripasti.”
Država ne smije određivati cijenu.
-sve populističke ideje zvuče jako dobro, ali imaju katastrofalne rezultate. Privatni poduzetnik koji opskrbljuje druge poduzetnike, to neće raditi na svoju štetu, dakle ako je cijena nekog proizvoda 20 kuna, a država ograniči cijenu istog na 10 kuna nitko neće imati motiva na vlastitu štetu nekome isporučivati robu. Zamrzavanjem cijena, vi zapravo niti ne znate koliko bi ljudi bilo spremno platiti za taj proizvod po cijeni koju je odredila trenutna situacija na tržištu, ako ljudi neće htjeti kupovati po toj cijeni, onda neće kupovati po toj cijeni. Zamrzavanjem cijena Vlada generira potencijalnu nestašicu proizvoda koje pokušava zaštiti, odnosno ti proizvodi bi se onda mogli naći na crnom tržištu, a crno tržište onda prodaje te proizvode po visokoj cijeni i tu nema nikakve kontrole. Ako se ne dogodi taj scenarij i ako sve prođe dobro, to ne znači kako su birokrati donijeli dobru odluku, već to znači samo da su imali sreće pa su odredili cijenu koja je unutar tržišne cijene.
Država treba okrenuti leđa idejama ‘samodostatnosti’.
– Ljudi trebaju shvatiti kako gospodarska samodostatnost ne postoji, kada se nešto proizvodi unutar Hrvatske to ne znači samodostatnost. Oni koji proizvode hranu su privatnici, oni su sastavni dio integralnog dobavnog lanca koji će sada biti poremećen i taj poremećaj će uzrokovati i njihovu sposobnost same proizvodnje, to nema veze s tim je li ta proizvodnja u Hrvatskoj ili primjerice u Mađarskoj. Kada bi se taj problem rješavao time da ta privatna proizvodnja postane državna proizvodnja stvar bi bila još gora.”
Nalazimo u izvanrednoj situaciji i tako se trebamo ponašati
-Ako želimo otvoreno tržište koje će omogućiti stvaranje zaliha dezinfekcijskih sredstava i osnovnih prehrambenih proizvoda koji su potreba i koji su adekvatni, po najboljoj mogućoj cijeni, to će na dugi rok ostaviti najveću moguću količinu novaca Državi za obnovu tih zaliha. U tom slučaju ja nemam ništa protiv plaćanja poreza iz kojih će se jedan dio odvajati za permanentno obnavljanje i održavanje adekvatnih zaliha, jer sve drugo će dovesti do jednoj devijantnog ponašanja, odnosno ekstrem državne proizvodnje, primjerice dezinfekcijskih sredstava što će dugoročno imati za posljedicu stvaranje nekonkurentne proizvodnje i ogromnih državnih proizvodnih pogona koji će biti gubitaši koje će se financirati opet novcem poreznih obveznika. Mi se nalazimo u izvanrednoj situaciji i tako se trebamo ponašati,”, zaključio je Andrej Grubišić za Otvoreno.
